Delmata 2011.-2017.
Deveti listopada prošlo je šest godina od odlaska Ljube Stipišića Delmate – melografa, obrađivača, skladatelja, pjesnika, aranžera, sakupljača pučkih tradicija, slikara, dirigenta, klapskog voditelja, organizatora, animatora i glazbenog producenta.
Jednom riječju, jedan od otaca dalmatinske pisme i njezine renesanse na Omiškom festivalu. O tihom, velikom čovjeku velikih će riječi biti ispisano i rečeno i ovih dana, a njegovi fascinantni biografski podaci govore rječito o zaljubljeniku koji je vratio dostojanstvo onome što je često bio jedini švog dalmatinskog čovika; njegovoj klapi i njegovoj pismi.
Dušan Šarac, skladatelj i umjetnički direktor Festivala dalmatinskih klapa:
– Baš ste me zaskočili. Što ti je život? Strašno! Kako, šta, di, ne mogu virovat. Ljube je veliki čovjek, zanesenjak koji je uistinu na svoj način, vrlo ustrajno i dosljedno tretirao dalmatinsku pjesma. Usuđujem se reći kao vuk samotnjak išao je svojim putem, dosljedno i tvrdoglavo i godinama sakupljao zaboravljeno, rekonstruirao i restaurirao glazbu. Bio je uistinu posvećen dalmatinskoj pjesmi, a što se tiče skladatelja Ljube Stipišića veliki, ali je uistinu antologijski.
Dražan Mladin, bivši direktor Festivala dalmatinskih klapa:
– To je neizmjerni gubitak za klapsku pjesmu, odlazak čovjeka, melografa, skladatelja, pjesnika, klapskog voditelja, avangarde dalmatinske pjesme… Bio je Ljubo prva svijeća koja se upalila s dalmatinskom pjesmom, lučonoša dosljednog tumačenja iskona… Sjajan suradnik, animator, prijatelj, slikar… jednom riječju čovjek kojega se slušalo i obožavalo, ne samo vezano za klapski četveroglas, već i s obzirom na sklonosti koje je kreativno njegovao. Klapska će pjesma zasigurno dugo biti na pola stijega. No i u boli se pjeva, a Ljubinu ćemo ostavštinu znati čuvati u Omišu.
Tedi Spalato, kantautor:
– Ajme majko. Uf, je li moguće? Sve šta kažem o Ljubi nije dovoljno, ta utica je na moj život i na moju glazbu. S njim sam učinio prve glazbene korake. Taj mjuzikl kad smo radili za dicu. Ono što je ostavio kao glazbenih, etnomuzikolog, erudita ostaje trajno kao velika obaveza prema onome za što se godinama davao i na koncu cijeloga sebe dao. Svaka rič je prazna i zapravo neadekvatna, kad morate reći nešto o glazbenom čači, bio je uvjerljiv, samo on mogao je skrenuti pozornost na ono što nosimo u sebi.
Josip Botteri Dini, slikar:
– Otiša je naš zajednički prijatelj, Igore. Potpuno sam pod šokom. Zvao sam ga danas čim sam došao iz Pariza. Bio sam s kćerkom, u vječnom gradu, ulični slikar, slikar veselja. Ostavio sam poruku na mobitel želeći ga obići… Možda je sudbina htjela da ga pozdravim, kad je umirao. Mi smo od ranih dana prijatelji i kumovi, a kao umjetnici najdublje smo bili povezani. Nisam imao čovjeka kojemu sam se mogao bolje ispovjediti od Ljube. Nije bio, nego ostaje, ja vjerujem u žive, a ne u mrtve. Prije njega, nije se ni pjevalo klapski po ulicama.
Humoristi su mladenačka bora čovječanstva.
Smijeh ljudski jest mreškanje mora pod vjetrom, ali taj nagovještaj nikada ne prožimlje more do dna.
Zemlja je očito klub za smijeh neke druge planete.
Tko se zadnji smije – najslađe mu se smiju.
Od ključeva čovječanstvu je najviše dao violinski ključ.
Slikanje je hobi mnogih muzičara, a slikanje i muzika hobi mnogih mislilaca.
Tko pjeva, zlo ne misli; tko misli, uopće ne pjeva.
Najveće čudo koje je Gospod Bog učinio jest što je stvorio čovjeka – koji sumnja u to čudo.
Potpuno je uspio onaj, koji ima oca admirala i strica kardinala.
Ako od svećenika zahtijevamo potpuno odricanje od vlastitog života, onda mu dopustimo i brak.
Mrtvi nisu oni koji nisu s nama, nego mi trenutno nismo s njima.
I sa sprovoda žure: znači, opet ništa nisu shvatili.
Službeni brak je početak miješanja – trećih.
I na atletičarskoj stazi žena će s većim grudima prije – stići do cilja!
I najsmioniji alpinisti su poklekli pred – Venerinim brijegom.
Ženu obožavaj – da ne bi zgriješio – s drugom. Ne divi joj se, da ona ne bi zgriješila – s drugim.
Dobra žena od zlog napravi dobrog, od dobrog napravi papučara.
Uzalud je odvajati želudac od ljubavi, kad i guzica ima oblik srca.
Sudbine žena su kontrastne: jedne zarađuju za goli život, druge od – golog života.
Neusporedivo više ima prostituiranih muških duša, nego prostituiranih ženskih tijela.
Suze su nijema abeceda bola.
Nekada su ljudi prodavali ljude, danas ih kupuju.
Nepripitomljene ljude kao i životinje – držimo u kavezima!
Netko je velik jer se žrtvovao za mnoge; netko jer su mnogi žrtvovani za njega.
Ne raspravljajte s istomišljenicima – sukobit ćete se!
Pod sunčevim svjetlom iskah a ne nađoh pravog čovjeka; po mjesečini iskah a ne nađoh pravu ženu.
Utješno je što umjetnost ne pozna granica, a neutješno je što ih ne poznaju ni umjetnici!
Svijet citira mrtve filozofe, a slijedi žive govornike.
Ljudi kao i brojevi; svaki deseti ima nulu.