Maestro Dinko Fio velikan dalmatinske klapske pjesme

30.Listopad.2023.

Drugog studenog prije dvanaest godina u  legendu je otišao još jedan velikan dalmatinske klapske pjesme – maestro Dinko Fio. Dirigent, skladatelj, melograf i pedagog rodio se u Blatu na Korčuli 1924. godine, školovao se u Dubrovniku gdje je 1942. godine završio učiteljsku školu. Studirao je na muzičkim akademijama u Beogradu i Zagrebu, gdje je 1961. godine diplomirao solo pjevanje. fdk-dfio(2)Tijekom bogate glazbene karijere zapisivao je narodne napjeve i dirigirao zborovima te bio profesor glazbe u Mostaru, Beogradu i Zagrebu. Vodio je velik broj amaterskih i dječjih zborova, uključujući i Dječji zbor RTV Zagreb (1961.-1975.), a od 1975. do 1980. i Ansambl “Lado”. Pjevačkim ansamblima pod njegovim vodstvom skladbe su posvećivali brojni suvremeni skladatelji. Realizirao je velik broj snimki za radijske postaje i diskografska izdanja u Hrvaskoj i u inozemstvu. Od 1980. godine posvetio se radu s klapama. Bio je umjetnički voditelj klapa “Ošjak”, “Kumpanija”, “Nostalgija” i brojnih drugih, a znatan dio njegova umjetničkog i stručnog djelovanja vezan je uz Festival dalmatinskih klapa u Omišu.

Dinko Fio ostvario je i obiman skladateljski opus na temeljima tradicijske glazbe, a neke njegove pjesme toliko su povezane s tradicijom da ih se često smatra izvornim napjevima. Njegov autorski opus objavljen je u jedanaest zbirki i na tridesetak diskografskih izdanja. Kao melograf i obrađivač spasio je od zaborava neke od najljepših narodnih napjeva iz Dalmacije, zapisao ih te priredio za izvedbe dalmatinskih klapa i zborova.

Na Festivalu dalmatinskih klapa maestro Fio skladao je 35 skladbi  od  1981. do 2010. godine. Osvojio je 8 nagrada, 4 prve i jednu drugu nagradu žirija, te 3 prve nagrade publike. Publika je nagradila skladbe “Kampaneli I” 1983. godine (tekst Pero Ljubić), “Ča se to radi” 1987. godine (tekst Ivo Cetinić) i  “Mojoj pokojnoj materi” 1990. godine (tekst Lucija Rudan).

Dobitnik je niza nagrada za skladbe, obrade i izvedbe sa zborovima, a dobitnik je i Nagrade festivala dalmatinskih klapa Omiš za životno djelo (1998.), Nagrade Hrvatskog društva skladatelja “Franjo Ksaver Kuhač” za životno djelo (2008.) te odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.).

Neke od maestrovih autorskih skladbi toliko su povezane s tradicijom da ih se često smatra izvornim napjevima. Najpoznatija među njima: „Golubice bila, nemoj letit sama“, za koju je napisao i glazbu i stihove, izvedena je na Festivalu 1982. (klapa Ošjak  iz Vele Luke) i premda nije polučila uspjeh kod praizvedbe, ostavila je značajan trag. Nije bio čest slučaj da se maestro Fio javlja kao autor stihova, kao u ovoj pjesmi. Stoga pjesmu prati i legenda o njenom nastanku koju je maestro rado pričao:  “Nakon što sam se malo porječkao sa suprugom, naljutila se na mene i uhvatila za kvaku od vrata jer je htjela izaći. Spriječio sam je i otišao u sobu. Tu sam u miru vrlo brzo smislio tekst i skladbu. Kad sam se vratio poljubio sam suprugu i isto joj otpjevao”!

Još o maestru pročitajte ovdje!

Festival dalmatinskih klapa s ponosom čuva uspomenu na velikog maestra!