Lučica, klapa za sva vremena

05.Studeni.2015.

Klapa Lučica izdala novi CD!

Ako pjevanje shvatimo kao plovidbu, a ona u biti i nije drugo nego vječni bordiž od srca do srca klapskih – i ne samo klapskih – zanesenjaka, onda je novi CD pedesetogodišnje kultne splitske klape „Lučica” brod, koji upravo uplovljava u luku, lučicu, onu od dalmatinske terce. Iz nje zapravo nikada i nije isplovio, tu su ga skladali glazbeni kalafati da bi ga porinuli u raspjevano more gdje je trajno ovladao emocijama poklonika ove vrsti pjeva. Stare su to pjesme koje su, ruku na srce, već odavno stekle atribut svevremenosti, vječno mladih iskaza, pa se toga u svečanoj prilici polustoljetnog pjevanja ove klape valja uvijek iznova prisjetiti.

Kantaduri, sljednici svih onih koji su nekada pjevali u crkvenim zborovima i1i pak pučkim uličnim pjevačkim skupinama a iznjedrilo ih je jedinstveno glazbeno podneblje našeg dijela Mediterana, danas su fizički nešto vremešniji, ali je pjesma ostala ista – ona ne stari i nema granica, u njoj su baštinjeni dah i duh predaka, stoljetni vihori i utihe, pjesme koje se ne prekidaju.

lucica-cd-2015-1

Kao specifični glazbeni znak oduvijek, ta je pjesma i danas put u iskone, prisjećanje na sve navade i ljepote, očitovanja identiteta žitelja i duha podneblja, koji su odoljeli svemu i jedrili pučkim pravorijekom ispisujući događaje i sudbine, naravi i zanose, molitve i puntarske uzvike. Vjetar joj možda nije bio uvijek povoljan ali je izdržala, preletjela vremena, održavala na klapskom ognjištu vatru života i životnosti. Bila ta pjesma tiha i podokničarska, puna ljubavnih iskaza, ili pak grlena, smiona i buntovna, silazila je sa Velog Varoša na Pjacu, družila se s običnim pukom, uveseljavala ali i dijelila tegobe, lamentirala ali i prkosila. Njezino smo višeglasje doživljavali kao ispovijed vremena i svega što ono nosi, slušali je kao kroz san i s njom se u svakoj prilici družili – bila je dio nas i bez nje nismo mogli ni u polje ni u ribolov, ni u radost ni u sjetu, ni na poslu ni u dokolici, ni na krštenja ni na sprovode. Povijest se može pisati na razne načine pa i dalmatinskom klapskom tercom.

Klapa „Lučica” kao brižni i autentični nastavljač pučke tradicije jedna je od prvih koja je to prihvatila kao dužnu zadaću, zakletvu na baštinu čiji su klapaši vjerni čuvari, to je zov koji se ne prešućuje, obveza koja je i više od svetinje, koja je gotovo što i pobožnost kad su u pitanju korijeni i istrajavanje na povijesnom zavičajnom tlu. I u glasnicama ove višestruko nagradivane klape, u njezinoj usklađenoj fuziji boravi vrijeme, pjevaj u navade, oglašava se osebujna glazbena naracija, djeluje zakon i božji i ljudski, naš, dalmatinski, hrvatski, od 2012. zaštićen i upisan u UNESCO-ov reprezentativni registar nemate-rijalne kulturne baštine. Pod znalačkim vodstvom zaslužnog i nagradivanog umjetnika Duška Tambače, vrsnog klapaša, melografa, zapisivača, obradivača, pjevača i skladatelja (osobito na stihove Drage Ivaniševiča), ova je klapa bila i ostala primjer kako se čuva i njeguje baštinski glas u nepresušnom nabujalu vrelu, u prebogatom vrtu podneblja.

Akademik Jakša Fiamengo, povodom izdanja novog CD-a klape Lučica

Pročitajte još o klapi Lučica