Vinko Coce – sjetimo se legende

25.Listopad.2018.

Dvadesetsedmog listopada 2013. napustio nas je poznati trogirski pjevač, dugogodišnji član klape Trogir, legandarni klapski tenor Vinko Coce. Dalmatinska klapska obitelj ostala je tako bez još jedne istinske legende – tenora koji je obilježio klapsku pismu na svoj poseban način – pojavom i glasom. Festival dalmatinskih klapa u Omišu, čiji je Vinko bio višestruki  pobjednik, pet godina nakon njegova odlaska prisjeća se još jednom svega  što je dao za našu dalmatinsku klapsku pismu.

IZ BIOGRAFIJE

vinko-coce-3Vinko Coce rođen je 22. prosinca 1954. godine u Trogiru. Njegov glazbeni talent uočen je već u osnovnoj školi. U dobi od 13 godina počeo je s vježbanjem solfeggia kod maestra Marinka Lukasa dok je s 15 godina postao tenor u kvintetu Mali Kanti. Nakon završene Obrtne škole počinje raditi u trogirskom brodogradilištu, no ne odustaje od pjevanja. Klapi Trogir priključio se 1972. godine i u njoj je ostao sve do početka svoje samostalne karijere 1991. godine. Klapski angažman započeo je kao prvi tenor, a kasnije se razvio u tenora solista. Surađivao je s vrsnim pedagozima i glazbenicima kao što su Ljubo Stipišić, Josip Veršić, Eduard Tudor, Silvije Bombardelli, Nikolaj Žličar, Duško Tambača, Loris Voltolini, Nikola Buble, Joško Ćaleta i drugi. Paralelno s pjevanjem u klapi, Coce je 80-ih godina svoj talent brusio u splitskoj glazbenoj školi “Josip Hatze” na odjelu solo pjevanja kod profesorice Branke Ristić. Krajem 80-ih završava sa školovanjem, a 1983. godine postaje zborski tenor u profesionalnom mješovitom zboru splitskog HNK-a u kojem je sljedećih pet godina pjevao cjelovit operni repertoar i nastavio s radom u klapi Trogir.

PJEVAO JE S LUCIANOM PAVAROTTIJEM

U tom vremenu često je pjevao i pojedine tenorske dionice u zagrebačkom HNK-u, no uskoro dobiva ponudu da asistira u zboru teatra Comunale iz Firence, gdje u operi Boris Godunov, izvedenoj pod ravnanjem maestra Seiji Ozawe, pjeva s Lucianom Pavarottijem. – Neostvarena želja mi je bila s Pavarottijem pojesti špagete u nekoj od trogirskih konobi. Nažalost, to nisam nikad dočekao – izjavio je jednom. Prestaje s klapskim angažmanom i 1991. godine počinje sa samostalnom karijerom. Četiri godine kasnije cijela klapa Trogir prestaje s radom. Tijekom rata je nastupao diljem zemlje i inozemstva na raznim prosvjedima protiv rata i pružao potporu braniteljima na mnogim humanitarnim koncertima. Započeo je suradnju s Nenom Ninčevićem i Joškom Banovom i 1993. godine snimio svoj prvi album ‘Mirno spavaj, ružo moja’. Te godine osvaja i Grand Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe s pjesmom “Sićaš li se, Lungomare” dok sljedeće godine nastupa na Dori s pjesmom “Zlato moje”. Uskoro s klapom Trogir dobiva Porina za pjesmu “Kora kruha u vinu” i to kao priznanje za rad na polju njegovanja i unaprijeđenja tradicionalnog klapsko-dalmatinskog pjevanja. Dvije godine nakon objavljivanja prvog albuma, objavljuje drugi album ‘Mama, adio’ iz 1995. godine. Klapa Trogir ponovno se okupila na 40. godišnjicu svog djelovanja što je obilježeno monografijom “Povratak iskonu”, autora Stanka Geića. Klapa nastavlja s daljnjim obradama glazbenih djela iz ciklusa Narodno blago grada Trogira, u okrilju KUD-a Kolo. Snimio je i nekoliko antologijskih kompozicija karakterističnog dalmatinskog melosa, uključujući “Ribare” te duet sa Zoricom Kondžom “Sto mandolina”.

POSTAO JE ČLAN HRVATSKE GLAZBENE UNIJE I DOBIO STATUS SLOBODNOG UMJETNIKA

Vinko Coce 2000. godine postaje članom Hrvatske glazbene unije i dobiva status slobodnog umjetnika, a osim toga bio je i stalni član komornog zbora samostana benediktinki sv. Nikole u Trogiru. Iste godine objavio je svoj treći album ‘Dalmacija, more, ja i ti’, a dvije godine kasnije četvrti album pod nazivom ‘Ane, jel’te baca’. U lipnju 2003. godine u rodnom Trogiru organizirao je koncert “Vinko i prijatelji”, na kojem su nastupili Oliver Dragojević, Klapa Trogir, klapa Tragos i grupa Delfini. U kolovozu iste godine organizirao je predstavljanje svjetskih, manje poznatih tenora, pod nazivom “Prvo međunarodno natjecanje mladih tenora”, uz medijsku pozornost i pokroviteljstvo predsjednika RH Stipe Mesića. Natjecanje se organiziralo do 2006. godine na trogirskoj ljetnoj pozornici.Te godine izdao je svoj peti albuma pod nazivom ‘More sinje’.

..::..

Slavuju počivaj u miru!