Šezdeset godina od osnutka klape Trogir
Uskim nasvođenim ulicama, pod romaničkim, gotičkim i renesansnim prozorima i balkonima tihih trgova starodrevnog Trogira, oduvijek je odzvanjala pjesma težaka, ribara i pomoraca. Njena sjetna ili rustična melodija čudesno se razlijegala gradom okamenjene prošlosti. Trogirski dalmatinski narodni napjevi izviru iz životne svakodnevnice primorskog čovjeka čije tragove nalazimo ukorijenjene još u vjekovnom pjevu pučkih bratovština srednjovjekovnih crkava. Iz takve sredine iznikla je prije pola stoljeća klapa Trogir ……
U ugodnoj trogirskoj jesenskoj večeri, daleke 1964. godine, u prostorijama Kulturno – umjetničkog društva “Kolo”, koje bogate tradicije trogirskog zborskog pjevanja gaji od svog osnutka 1919. godine, grupa prijatelja i narodnih pjevača sudjeluje u stvaranju klape “Trogir”. Trogirska “Grupa Dalmatinaca”, kako su se tada nazvali, bila je tada jedna od prvih formalno ustrojenih klapskih vokalnih tijela osnovanih u Dalmaciji.
Godine 1967. osniva se omiški Festival klapa na kojem se Trogirani svakako žele predstaviti i dokazati. Klapa koja već duže djeluje pod neformalnim imenom “Grupa Dalmatinaca” još nema imena potrebnog za upis u festivalskoj prijavi. Slijede prijedlozi: “Rašpe”, “Težaci”, “Trogir” … Prihvaća se prijedlog Stanka Geića koji ima vjerodostojnu marketinšku težinu – “Oktet Trogir”.
Oktet na „Omišu“ izvodi narodne napjeve – “Cviće moje”, “Ako si pošla spat” i “Blago, blago”. Ocjenjivački sud klapi dodjeljuje drugu, u novčanom iznosu ipak najveću nagradu, lutajući u tada još nedefiniranim propozicijama …
Dugogodišnji član ocjenjivačkog suda, ugledni povjesničar i kulturni djelatnik prof. dr. Željko Rapanić, glede izvedbe Okteta piše u svom osvrtu u Slobodnoj Dalmaciji:
“… u velikoj poplavi fabriciranog pseudo folklora i narodne muzike, njegovanje izvorne dalmatinske pjesme kao glazbenog izraza jednog određenog i samostalnog etničkog medija i ambijenata ima svoje duboko značenje … u tom smislu istakli bismo oktet TROGIR …”
FESTIVAL | VEČER | NAGRADE |
1. FDK Omiš 1967. | FINALNA VEČER KLAPA | 2. NAGRADA PUBLIKE |
2. FDK Omiš 1968. | FINALNA VEČER KLAPA | 3. NAGRADA ŽIRI |
1. NAGRADA PUBLIKE | ||
3. FDK Omiš 1969. | FINALNA VEČER KLAPA | 2. NAGRADA ŽIRI |
1. NAGRADA PUBLIKE | ||
4. FDK Omiš 1970. | FINALNA VEČER KLAPA | 1. NAGRADA ŽIRI |
2. NAGRADA PUBLIKE | ||
5. FDK Omiš 1971. | FINALNA VEČER KLAPA | 2. NAGRADA ŽIRI |
2. NAGRADA PUBLIKE | ||
6. FDK Omiš 1972. | VEČER NOVIH SKLADBI | 2. NAGRADA PUBLIKE |
7. FDK Omiš 1973. | FINALNA VEČER KLAPA | 2. NAGRADA ŽIRI |
3. NAGRADA PUBLIKE | ||
8. FDK Omiš 1974. | FINALNA VEČER KLAPA | 1. NAGRADA ŽIRI |
2. NAGRADA PUBLIKE | ||
VEČER NOVIH SKLADBI | NAGRADA ZA NAJBOLJU IZVEDBU | |
9. FDK Omiš 1975. | FINALNA VEČER KLAPA | 3. NAGRADA ŽIRI |
1. NAGRADA PUBLIKE | ||
10. FDK Omiš 1976. | FINALNA VEČER KLAPA | 1. NAGRADA ŽIRI |
1. NAGRADA PUBLIKE | ||
VEČER NOVIH SKLADBI | 1. NAGRADA PUBLIKE | |
12. FDK Omiš 1978. | FINALNA VEČER KLAPA | 2. NAGRADA ŽIRI |
3. NAGRADA PUBLIKE | ||
14. FDK Omiš 1980. | FINALNA VEČER KLAPA | 1. NAGRADA ŽIRI |
2. NAGRADA PUBLIKE | ||
VEČER NOVIH SKLADBI | 2. NAGRADA ŽIRI | |
17. FDK Omiš 1983. | VEČER NOVIH SKLADBI | NAGRADA ZA NAJBOLJU IZVEDBU |
23. FDK Omiš 1989. | GOSTI FESTIVALA | |
25. FDK Omiš 1991. | ZAVRŠNA VEČER KLAPA | 3. NAGRADA ŽIRI |
2. NAGRADA PUBLIKE | ||
38. FDK Omiš 2008. | GOSTI FESTIVALA | |
50. FDK Omiš 2016. | GOSTI FESTIVALA | |
58. FDK Omiš 2024. | VEČER VINKA COCE |
U narednih 20 godina klapa Trogir, potvrđuje svoju kvalitetu osvajanjem dvadesetsedam nagrada omiškog žirija ili publike, a 1986. godine Trogir je proglašen najuspješnijom klapom prva dva desetljeća Festivala.
Klapom su dirigirali svojevremeno vodeći umjetnički glazbeni stručnjaci. Spomenimo neke: Josip Veršić, Silvije Bombardelli, Nikolaj Žličar, Nikola Buble, Ljubo Stipišić, Joško Ćaleta, Duško Tambača, Vladan Vuletin i drugi.
Veličina i zasluga klape Trogir jest u tome što je svojom kvalitetom pjevanja, a posebno odnosom prema pjevanoj tradiciji svoga kraja, uspjela dokazati da je moguće pjevati na gotovo akademskoj razini, a da se pri tom sačuva prikladna atmosfera tradicionalnog napjeva. Upravo te napjeve, koje su u dobroj mjeri sakupljali i sami članovi klape, sačuvali su od zaborava i objavili na svojim nosačima zvuka i tiskanim zbirkama pjesama. Danas su ti napjevi nezaobilazna literatura gotovo svim klapama.
Zvuk klape Trogir, poseban i neponovljiv, kao da je tonska slika prizora trogirskih starina, crkvi i zvonika, polja i vrtova, zora i sutona koji plamsaju na površini mora. Sve nabrojano kao da odzvanja na poseban način bojeći njihova grla i dajući tom pjevu svevremenu jedinstvenost. Ima se ponekad dojam da trogirska pjesma crpi svoj sklad iz bratske veze pjevača, što često i odgovara istini. Naime, od početaka, u pjevačkim postavama klape svojevremeno pjevaju braća Geić, Frana, Coce …
U zenitu svoga klapskog puta, klapa Trogir prestaje djelovati u prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon desetak godina stanke, 2003. godine, klapa se nakratko ponovo okuplja da bi nastupima na Poljudu, zatim Lisinskom i još nekim koncertnim prostorima diljem Hrvatske proslavila 40 godina djelovanja. Iza klape Trogir je ostao veleban opus ispjevanih dalmatinskih narodnih napjeva, skladanih novih klapskih kompozicija, modernih popularnih festivalskih pjesama te svjetskih, klasičnih i sakralnih kompozicija internacionalne provenijencije.
Mnogi mladi pjevači odrastaju slušajući trogirske tenore, baritone i basove, pokušavajući kopirati načine jedinstvenih izvedbi klape Trogir. Čudesni glasovi i interpretacije Vinka Coce, Zorana Demirovića Čučija, Duje Coce, Marija Franića, Tonća i Frane Frane, Marinka Rožića i Vlade Rilje, dakle najslavnije trogirske postave pjevača, ostat će nedostižan uzor i trajna vrijednost naše glazbene tradicije.
Autor teksta: Ante Rados
Hvala klapi Trogir za sve što su dali dalmatinskoj pismi, svome Trogiru, Omišu, Dalmaciji, Hrvatskoj i cijelom svijetu!
Dr. Nikola Buble, dirigent i etnomuzikolog, svojevremeno i sam pjevač i voditelj klape Trogir o počecima klape piše ovako:
Koncem 1963. godine zabilježen je podatak o prvom službenom nastupu RPD “Kolo” na programu kojeg su bili izvedeni i trogirski narodni napjevi. Napjeve je izveo, kako je to onda navedeno, “Mali zbor narodnih trogirskih pjesama”.
Posljedica je toga osnivanje 1964. godine “Grupe Dalmatinaca” (današnje klape “Trogir“) unutar RPD “Kolo”, koje je tada radilo pod umjetničkim vodstvom dirigenta Josipa Veršića.
Grupu su sačinjavali pjevači: Nikša Bilić Panto, I. tenor, Špire Piteša, Ivan Puović Grlin i Ivo Čatlak II. tenori, Stanko Geić i Ante Padovan, baritoni te Čiril Cvetko i Živko Šantić Šura basovi. Prvi voditelj “Grupe Dalmatinaca” bio je Ivo Marinković, glazbeni učitelj iz Donjih Kaštela.
Već iduće 1965. godine, kada se shvatilo da je za dalji napredak “Grupe Dalmatinaca” potrebniji zamašniji i organiziraniji rad, za voditelja je angažiran već spomenuti splitski zborovođa Josip Veršić.
“Grupu Dalmatinaca” su tada sačinjavali pjevači: Nikša Bilić Panto i Joško Šantić Mičelini I. tenori, Špire Piteša i Ivo Čatlak II. tenori, Duško Geić, Stanko Geić i Ante Padovan baritoni, te Živko Šantić Šura i Josip Bepo Mirat basovi. To je bio prvi manji organizirani vokalni ansambl kome je prvenstvena zadaća rad na očuvanju i rasprostiranju starih trogirskih napjeva.
1967. godine mješoviti zbor KUD-a “Kolo” prekida rad i u društvu nastavlja djelovati samo “Grupa Dalmatinaca, tada već oktet Trogir, koji od 1969. godine djeluje pod imenom klapa Trogir.
Klapa Trogir:
prvi tenori: Vinko Coce
drugi tenori: Duje Coce, Zoran Demirović, Mario Franić, Joško Ćaleta
baritoni: Tonći Frana, Frane Frana, Igor Brešan
basovi: Marinko Rožić, Vlado Rilje
Prije prvog nastupa na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu u klapi su pjevali još i Nikola Bilić Dura, braća Branko i Gojko Ercegović, Miro Koc i pok. Ante Toni Brešan.
S predstavljanja monografije najpopularnije dalmatinske klape u Galeriji Cate Dujšin Ribar povodu izdavanja monografije o njoj su uz voditelja Ivu Delalu govorili autor dr. Stanko Geić, te promotori prof. Josip Mirošević, mr. Joško Ćaleta i novinar, a ujedno bivši član ove klape Igor Brešan.
U Muzeju grada Trogira otvorena je izložba posvećena obljetnici klape, a iz bogatog fundusa dokumenata izložbu je postavio Ivo Tironi. Ovom se prilikom moramo podsjetiti i imena prvih članova klape, tadašnje Grupe Dalmatinaca, a nju su sačinjavali: Nikša Bilić Panto, jedan od najpoznatijih tenora, pok. Špire Piteša, pok. Ivan Pović Grlin, Nikola Bilić Dura, braća Branko i Gojko Ercegović, Miro Koc i pok. Ante Toni Brešan, da bi klapa pred nastup na Omišu 1967. uzela današnje ime, kada su joj se pridružili Josip Mirat (bas), Nikola i Duško Geić (baritoni), te Joško Šantić (drugi tenor). I tako redom svih ovih 40 godina, mijenjale su se postave, pjevači, nizali uspjesi… Klapu su predvodili brojni maestri, od prof. Josipa Veršića, preko Eduarda Tudora, Ljube Stipišića Delmate, Nikolaja Žličara, mr. Joška Ćalete, Vladana Vuletina, dr. Nikole Buble, do posljednjeg koji je sada vodi, Trogiranina Jakova Košćine.
Nakon promocije monografije i CD-a, te otvaranja izložbe u trogirskoj katedrali sv. Lovre došla je točka na “i”, klapa Trogir je izvela Bozzotijevu Božićnu misu. Brojni posjetitelji su uživali u katedrali slušajući sola Vinka Coce i Jakova Košćine i pjesmu raspoloženog okteta. Tako su Trogirani nakon prezentacije monografije u Zagrebu, u svom rodnom gradu zaključili svoj veliki jubilej – 40 godina djelovanja.