Zvuci Dalmacije u KD Vatroslava Lisinskog

01.Studeni.2016.

Pismo moja, hrli tamo… Kaže jedna od najljepših i najpjevanijih dalmatinskih pjesama… šireći zagrljaj kojim pjesma može obgrliti naizgled različite, drugačije,… To je moć pjesme! A dalmatinska je pjesma, s punoljetnošću omiškog Festivala sazrela da „krene na fakultet“ poput brojnih Dalmatinaca, ojačala da napusti kale, pjace i konobe i zabruji u hrvatskom glazbenom hramu u srcu Zagreba.

Prva „ekskurzija“ finalista Omiša, slobodno možemo tako nazvati taj desant klapa na Zagreb, dogodio se 29. rujna 1984. godine. Organizaciju tog povijesnog koncerta potpisuje Festivalski odbor, a u njoj je sudjelovalo svih deset klapa sudionica završne večeri XVIII. Festivala dalmatinskih klapa (Bilice, Brodosplit, Dalmacija, Filip Dević, Krk, PTT, Radovan, Sinj, Split, Zadranke) te dvije nagrađene klape iz Večeri novih skladbi (Maestral i Ošjak). Dnevne novine Vjesnik donijele su kratki raport: Koncertna dvorana „Vatroslav Lisinski“ imala je u subotu pravi dalmatinski ugođaj. A kako i ne bi kad su na pozornici nastupile klape koje su ovog ljeta oduševile brojne posjetioce na završnom Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Zagrebačka publika nagradila je sve izvođače, a najviše pljeska zaslužila je klapa Ošjak iz Vele Luke i Zadranke iz Zadra. Osim u dvorani „Lisinski“ dvije su klape imale i posebne nastupe. Sinjani su zabavljali zagrebačke Sinjane u Gradskom podrumu, a klapa Bilice goste u hotelu Dubrovnik. Nastupi u Zagrebu najbolji su dokaz kako se klapsko pjevanje čuje daleko od dalmatinskih konoba.

Unatoč financijskim gubicima koji Festival nije mogao podnijeti i razmišljanjima o smanjenju broja klapa što bi smanjilo i troškove, stav članova Festivalskog odbora o pitanju ponovnog organiziranja ovakvog događaja bio je neupitan. Već na prvom idućem sastanku zaključeno je: da bi prošlogodišnji nastup klapa u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu trebalo njegovati kao tradicionalnu priredbu – stoga je zaključeno da se odmah preduzmu potrebne radnje, radi osiguravanja pogodnog termina, pri čemu se smatra da bi u tom smislu najpovoljnije razdoblje bila druga polovina mjeseca studenog.

Od prvog gostovanja u Zagrebu odlazak u Lisinski za klape je bio stvar prestiža i svima je bio cilj biti među najboljima. Zbog financijskih izdataka ipak su se vrlo brzo pravila promijenila te su nalagala da u Zagreb putuju tri najbolje klape po izboru žirija, tri po izboru publike, dvije nagrađene na Večeri novih skladbi. No, iz godine u godinu, unatoč prihvaćenim pravilima životne okolnosti nepredvidivo su uvjetovale sastav dalmatinske „reprezentacije“ u Zagrebu.

Od 1991. godine gostovanja klapa u Lisinskom dodatno su dobila na značenju. Tadašnja Direkcija uspjela je dobiti materijalnu potporu Gradske skupštine Grada Zagreba pri čemu je ključnu ulogu u pregovorima, učvršćivanju odnosa između Zagreba i Omiša te stjecanju međusobnog povjerenja odigrao tadašnji šef protokola Skupštine Grada Zagreba Ivo Dellale. Za ovu suradnju koja je postala simbolom zajedništva sjevera i juga Hrvatske, veliki trud uložili su i aktualni čelnici obaju gradova. Službenom naslovu kojeg je ova manifestacija nosila od 1985. godine – Festival dalmatinskih klapa u Zagrebu – pridodan je novi nastavak imena: Gost grada Zagreba.

Koncert u Lisinskom pravi je praznik za brojne Dalmatince koji žive u Zagrebu – kako za one koji rade i žive u hrvatskoj metropoli, tako još više za brojne studente koji koriste priliku utažiti želju za rodnim krajem kroz druženje, pjesmu ali i koji zalogajčić na tradicionalnim zajedničkim večerama poslije koncerta.
Nesumnjiva je važnost gostovanja omiškog Festivala i utjecaj na popularizaciji klapske pjesme u glavnom gradu Republike Hrvatske. Dok je u vrijeme prvog koncerta u Lisinskom u Zagrebu friško i ozbiljno počela s radom tek klapa Nostalgija, samo nekoliko godina kasnije zagrebački studenti okupljeni u klapi Dalmati poharali su „Omiš 89“. Godinu poslije značajan uspjeh ostvarila je još jedna klapa zagrebačkih studenata, klapa Mareta. Tijekom narednih desetljeća broj „studentskih“ klapa u Zagrebu konstantno je rastao. Značajna uloga u tome pripada ponajprije maestru Dinku Fiu, a kasnije Jošku Ćaleti, Marku Rogošiću, Jurici Boškoviću… Danas s pravom možemo govoriti o Zagrebu kao posebnom klapskom bazenu.
Nova razina koju je hvalevrijedan projekt očuvanja baštine konačno postigao u novoj Hrvatskoj očitovala se i u nazočnosti visokih državnih službenika koncertima u Lisinskom. Tako je 1992. godine Festival počastio dolaskom prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, dok je 2003. godine u klapskim pjesmama uživao predsjednik Stjepan Mesić.

RATNE PUTEŠESTVIJE
Prema sjećanjima sudionika koncerta u Lisinskom ratnih godina: Ova veza sjevera i juga imala je početkom devedesetih godina u vihoru rata, kada je trećina Hrvatske bila okupirana i gotovo prepolovljena, još veću važnost. U najtežim vremenima putovalo se autobusom preko paškog mosta i otoka Paga pa trajektom natrag na kopno preko Senja i Velebita zavojitom starom Jozefinskom cestom po buri, kiši ili snijegu. Oslobođenjem dijela teritorija u operaciji Maslenica 1993. godine put je nešto skraćen pa se putovalo preko pontonskog mosta u Novskome ždrilu jer je maslenički bio srušen. Put je znao potrajati i do deset sati pa bi se u Zagreb polazilo dan ranije, a trebalo je i najprije diljem Dalmacije ukrcati klape. Dalmatina je tih godina bila tek sanak pusti. Unatoč brojnim nedaćama iz prkosa prema neprijatelju od koncerta se ni jedne godine nije odustalo.

tekst pripremila: Herci Ganza

fdk-lisinski-1993

Put autobusom za Zagreb 1993. godine po kiši i snijegu, preko pontona, Paga ……. nije bilo odustajanja