Klapski čovik s pedigreom i glasnogovornik familije o’ tenora Mirko Barišić dvadeset je godina bio prvi tenor klape Omiš, a skoro isto toliko prvi domaćin Festivala. Dušom i tijelom implementiran u Festival,  širokogrudni je i srdačni Mirko godinama skrbio o tisućama klapskih hodočasnika brinući se da svi “klapaši” budu udobno smješteni, nahranjeni, prijateljski zbrinuti i da se požele vratiti dogodine.

Njegov je životni put “uglazbljen” lozom… Što bi se reklo u našem kraju,  on je “pivač o’kolina”, pa čak i dva “kolina“… Teško je utvrditi je li vokalni talent naslijedio s očeve ili s majčine strane. Naime, s majčine mu je strane rođak bio drugi tenor, a njegov sin pjevao je u mladoj klapi Omiš. A s očeve? Pjevački korijeni iz Svetog Kaje duboki su i široki. Očev slijepi rodak Marin Barišić pjevao je u solinskim pučkim pivačima, a Ljubo Stipišić i Duško Tambača mnoge su izvorne napjeve zapisali po njegovom kazivanju. Dva rođaka, naravno Barišića, pjevaju u Vokalistima Salone. Otac Martin bio je prvi tenor klape Omiš od osnutka do 1975., a onda ga je Mirko naslijedio i na toj lijepoj i časnoj vokalnoj poziciji pjevao punih 20 godina. Ni to nije sve jer je uz njega drugog tenora pjevao brat Mario, a  i nećak Marko pjevao je tenora u klapi "Omiš" i u kaštelanskoj klapi "Cambi".

Tadašnji ravnatelj festivala 1998. godine, stvarajući tim odgovornih suradnika, procijenio je kako Mirka odlikuje sve što treba imati reprezentativni domaćin Festivala: organizacijske sposobnosti, komunikativnost, ljubaznost, iskustvo. Mirko se stavio na raspolaganje generacijama “klapaša”, raznih drugih izvodača i stručnih suradnika koji su pohodili omiške pjacete  tijekom narednih 17 godina. Pokušavao je svima ugoditi: i da klapa spava na okupu u istoj kući.

Godinama je Mirko bio pravi “pater familias” omiškog Festivala dočekujući stare i nove, a ispračajući doživotne prijatelje. Nakon 17 godina domaćinske uloge odlučio se povući i prepustiti mjesto nekome mlađemu, ali i dalje je tu, u blizini pozornice, Festivala i “klapaša”:

Festival je naš zajednički veliki projekt koji je izrastao iz Omiša i nadrastao Omiš, postao prepoznatljivim hrvatskim nacionalnim proizvodom baštine i izričaja koji je prešao granice  Hrvatske i koji je pod patronatom UNESCO-a. Jedino što mogu dodati je: Triba ga čuvat! To je moja zadnja!

E, ali nije jer Mirko je od 2017. godine  član stručnog  povjerenstva za ocjenjivanje klapa u izbornim i završnim večerima. Dakle, ima još posla za Mirka!

Iz monografije Festival dalmatinskih klapa Omiš 1967-2016
autorice Herci Ganza