Među svim korčulanskim klapama koje su ispisale vrijedne i uspješne stranice povijesti klapske pjesme, pa i “Omiša”, jedan je tenor, uvijek veseo i nasmijan, zaštitni znak bogate otočke glazbene tradicije. Riječ je o legendarnom prvom tenoru klape Ošjak Tonču Miletiću (1955.), zvanom Gulin.

Tonči je zakanta’ još kao petnaestogodišnjak u maloj klapi u Veloj Luci. Na “Omišu” debitira 1973. s klapom Zaliv iz Vele Luke, iz koje upravo Tonči inicira stvaranje klape Ošjak. Ta se klapa omiškoj publici predstavila 1978. godine i tijekom prvih pedeset godina Festivala nastupila je 18 puta osvojivši isto toliko nagrada. Vrhunac njihove “omiške” slave ispisali su dvjema titulama apsolutnih pobjednika 1981. i 1983. godine.

Jedinstven i nenadmašan Tončev scenski nastup imao je svoje brojne obožavatelje. Koliko god su bili popularni u natjecateljskoj konkurenciji,  još su omiljeniji bili kao prijatelji.

Klapa je Ošjak, s Tončem naravno, u Omišu bila rado viđen gost u svakoj betuli, svakom dvoru, svakoj konobi. Prijatelji klapske pisme doslovce su se otimali za Tonča i ošjakovce. Evo jedne sličice koja potvrđuje njihovu popularnost:

- Nakon proglašenja pobjednika 1981. godine ćakulali su u festivalskom dvoru bas klape Ošjak Franko Šeparović zvani Koža (poznat po kitici murtile zataknutoj za uho), Tonči Gulin i bariton klape Omiš koja je tad osvojila Srebrni leut i Brončani štit. Ošjakovci još nisu mogli povjerovati u svoju apsolutnu pobjedu. Klapa Omiš je zapivala, tvrdili su, tada bolje. Franko je sućutnim glasom tješio kolegu iz omiške klape komplimentirajući mu da su bili bolji, dok se ovaj potonji pravdao da nije tužan i da smatra njihovu pobjedu pravednom. Pa naravno, rekao je na to Tonči, kad nas više vole u Omišu nego bilo koga, pa i vas domaćine! Kao i obično, ćakula se završila urnebesnim smijehom svih prisutnih i zajedničkom feštom do ranih jutarnjih sati

 

 Iz monografije „Festival dalmatinskih klapa Omiš 1967-2016“
 autorice Herci Ganza