Jedan od najvećih glazbenih genija ovog podneblja, kreator splitske glazbene scene nakon Drugoga svjetskog rata, maestro Silvije Bombardelli (1916.-2002.), svestrano je djelovao u oživljavanju glazbenog života Dalmacije pri čemu je odigrao važnu ulogu u umjetničkom osmišljavanju Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Kao neprikosnoveni autoritet tumači, educira, utvrđuje temelje i daje smjernice kolegama što je posebice vidljivo iz zapisa s prvog Savjetovanja u Ruskamenu, da bi 1972. godine preuzeo mjesto stručnog voditelja Festivala od svog učenika Ljube  Stipišića.

Bombardelli je violinu i kompoziciju između dvaju svjetskih ratova učio u Splitu i u muzičkoj školi u Beogradu te je uoči početka Drugoga svjetskog rata bio jedan od utemeljitelja i dirigenata kazališta u Novom Sadu. Nakon aktivnog sudjelovanja u Narodnooslobodilačkoj borbi, po oslobođenju zemlje posvećuje se obnovi i uzdizanju glazbenog života obavljajući brojne važne funkcije. Od 1945. do 1948. godine direktor je i dirigent splitske opere, što prekida zbog četverogodišnjeg angažmana kao dirigent Državnog simfonijskog orkestra i predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, da bi se u Split vratio 1953. kao intendant Kazališta, što ostaje do 1958. godine. U splitskom teatru bio je dirigent (1953.-1967.), direktor Opere (1966.-1967.), predsjednik Splitske filharmonije (1953.-1962.), a radio je i kao profesor na Pedagoškoj akademiji. Njegov skladateljski opus, u kojem se razlikuju dva osnovna razdoblja: modernizam (atonalnost i dodekafonija) i realizam, obuhvaca široku paletu simfonijskih djela, baleta, scenske glazbe, kantata, zborskih i solo-pjesama.

Posebne zasluge pripadaju mu kao umjetničkom kreatoru i jednom od utemeljitelja i organizatora Splitskih ljetnih priredbi (1954.). Upravo je Bombardelli postavio na Peristil Aidu i Nabucca što se održalo kao prepoznatljivi pečat splitskih ljeta do danas, a ondašnje su izvedbe ostale zapamćene po gostovanjima najvećih svjetskih opernih imena. Ne čudi, stoga, što su ga nazivali “alfom i omegom” splitskoga glazbenog života, a razdoblje u kojem je djelovao “zlatnim dobom splitske opere”.

No, maestro Bombardelli, koji se prvi put javlja u ulozi ocjenjivača klapa na III. Festivalu dalmatinskih klapa 1969. godine, vrlo je brzo svojim autoritetom i karizmom postao “alfa i omega” i ove manifestacije. Tu je odgovornu funkciju naslijedio od svoga glazbenog učenika Ljube Stipišića koji se, zasićen brojnim obvezama, odlučio posvetiti skladateljskoj karijeri. U to doba Bombardelli se zanimao za dalmatinsku pjesmu i njene korijene, te se počeo baviti obrađivanjem pučkih napjeva. Uz to je uživao i u radu s klapama koje su, u godinama populariziranja klapske pjesme zahvaljujući Festivalu, tražile stručne voditelje. Tako je maestro Bombardelli početkom sedamdesetih vodio biogradsku klapu Tramuntana, splitske klape Maslina, Lozje i Ča.

U ulozi stručnog voditelja Festivala bio je 1972., 1973. i 1974.godine, nakon čega je, razočaran odlukama stručnog žirija pri izboru za izvornu dalmatinsku skladbu, napustio to mjesto zbog, prema njegovom viđenju, neprihvatljivog shvaćanja izvorne pjesme. Bio je tijekom prve polovine sedamdesetih redoviti izbornik klapa i stručni suradnik, ocjenjivač i izbornik novih skladbi. Za člana žirija vodstvo Festivala ponovo ga je pozvalo nakon više od dva desetljeća, 1998. godine, u dubokoj starosti. Njegovo glazbeno znanje i iskustvo izrodilo je ključne teze na kojima se kasnije razvijala dalmatinska pjesma na putu prema baštinskom vrednovanju UNESCO-a. Maestra Bombardellija, dobitnika brojnih nagrada i priznanja za bogati opus i životno djelo, Festival dalmatinskih klapa u Omišu nagradio je individualnim priznanjem za zasluge za ovu manifestaciju prigodom XX. jubilarnog Festivala 1986. godine.

Autorica Herci Ganza, monografija Festival dalmatinskih klapa 1967-2016.