Delmata kakvog manje znamo
Osim osebujnog stvaralaštva kao melograf, aranžer, skladatelj i dirigent, široj javnosti manje je poznato da se Ljubo Stipišić Delmata bavio slikarstvom. O Ljubi kao slikaru svoj sud izrekli su mnogi kao slikaru mističnog, zagonetnog i nedokučivog, pa pročitajmo neke:
(…) “Blagoslov polja”, “Blagoslov brodova” su jedno od slikarskih opsjednutosti Ljube Stipišića Delmate. Tu su povorke mističnih molioca koji pod sunčevom jarom iščekuju uslihu svojih tajnovitih molitava. Njegova nasušna polja i skup hodočasnika s relikvijama, njegovi mještani u tradicionalnim godišnjim ophodima uz more, uvale i brodovlja, – dio su mističnosti koju ovaj slikar projicira na platna; tu se kreću povorke strpljivih mučenika, koji zazivima svojih molitava i pjevom stoljetnih vapaja dozivaju ono skrito ponajbolje u zemlji, moru, i u sebi. Slikareva “Turinska platna” i “Čudotvorne slike” slijed su upornog Stipišićevog nastojanja prodrijeti u tajanstveno, neshvatljivo, nerazjašnjivo. I u poeziji “Petoknjižje”, “Knjiga uzroka – knjiga posljedica”, i u glazbi “Dalmatino, povišću pritrujena”, “Kalvarija”, pa evo, i u slikarstvu ova multimedijalna osobnost Ljubo Stipišić Delmata zavrijeđuje naziv Slikara mističnog, zagonetnog, nedokučivog (…)
dr. Antun Bauer, povjesničar umjetnosti
:: :: :: ::
Ljubino često sjetno lice ne može skriti ipak lirskog pjesnika i slikara čiji će ukupni doprinos umjetnosti biti svojevrsnom metafizičkom reakcijom na današnje stanje duha, biti putanjom kojom se ozbiljno i tiho može kretati svečanošću svijetla i boje, putem koji bi htio nadomjestiti naše snove i utažiti našu glad za ljepotom ljudske duše! Blagi je ovo tek psihološki akord onog zlata koje nas dodiruje slikom, pjesmom ili strofom … duhom prividno mirnog Ljube Stipišića Delmate.
Tonči Šitin
Crtački niz autora Ljube Stipišića od dvadeset i nekoliko listova epiderma je jedne ustavnosti Unutrašnjeg, jednog mnogoznačja i krhkosti mikrokozmosa. To su zapisi koji su tjerani tjeskobom i nalogom očigled ne varljivosti predmetnog. Crteži nam se podastiru kao vizije futurističkih koprena koje teže ka zbrajanju Kraja u kojem se ne nazire ni njihov novi početak. Stipišićevi listovi korespondiraju sa njegovom osobom nadopunjujući njegovo biće i sjajnu ostavštinu njegova mara, njegovih nota i muzike koje »zunze« prostorima Dalmacije. To je sinestezijski odnos zajednog opažanja i prenošenja, a sve u transpoziciji prema putu Duha i razuma.
Marko Demicheli, slikar i povjesničar umjetnosti Split, 5. II 1988.
:: :: :: ::
U slikarstvu Ljube Stipišića Delmate očituje se jednakom žestinom i napetošću nemir u potrazi za razrješenjem nedoumica koje prate čovjeka na njegovu putu križa. Doista, čovjek ide za Kristovim i svojim križem. Čovjek je razdrt. Sigurno je i Krist ljudski i božanski tužan i povrijeđen, ali i kao čovjek i kao Bog je bespomoćan; Krist vapi Ocu: ako je moguće… I čovjek i BOG, KRIST i čovjek, oba se teško vuku, oba su slomljena, oba su od svjetine prezreni, odbačeni i neshvaćeni. U Stipišića tema nije neodređena ili imaginarna, neka „svjetska bol“ koja bi pokretala ovoga osjetljivog čovjeka i umjetnika. Njega i kada su naizgled poštivali, šibali su ga. Očekivao je doličnu samoću, tišinu usred buke, ali nažalost u svijetu otrcanih društvenih konvencija posebnost osjetljivosti umjetničkih karaktera teško će naći one poželjne uvijete kako bi život i djelo ostvarili u ljudski sretnoj i plodnoj putanji. I pored tih raspoloženja, umjetnik nas dariva novim viđenjima svoga duha. Ciklus slika koji je nazvao OBJAVA, predstavlja suvremenu slikarsku Pasiju. Poput svoje velike Pasije, koju je u okviru programa Pasionske baštine izveo mješoviti zbor Lado, to je na slikarski način iskazao u ciklusu Objava, kao i uopće u svome slikarskom kontinuitetu.
Njegovo slikanje je započelo davnih šezdesetih godina, kada se slikarski izražavao jezikom slikarstva akcije. To je slikarstvo prolazilo kroz morfološke mijene, ali nemirni i živopisni rukopis, rukopis slikareve duše, ostao je konstanta i u ovim najnovijim slikama, obogaćenom paletom boja koje ljubičastim i purpurnim ozračjem dočaravaju duhovno stanje muke Kristove.
Josip Botteri Dini, slikar
– O svemu pomalo …..
– Škrtac čak i osmijeh uskraćuje darovati drugima, radije prima podsmijeh.
– Humoristi su mladenačka bora čovječanstva.
– Smijeh ljudski jest mreškanje mora pod vjetrom, ali taj nagovještaj nikada ne prožimlje more do dna.
– Zemlja je očito klub za smijeh neke druge planete.
– Tko se zadnji smije – najslađe mu se smiju.
O umjetnicima ….
– Rađaju se kompozitori za laku muziku, za tešku muziku i za teško muzici.
– Od ključeva čovječanstvu je najviše dao violinski ključ.
– Slikanje je hobi mnogih muzičara, a slikanje i muzika hobi mnogih mislilaca.
– Tko pjeva, zlo ne misli; tko misli, uopće ne pjeva.
O i oko crkve …..
– Pakao je magareća klupa neba.
– Najveće čudo koje je Gospod Bog učinio jest što je stvorio čovjeka – koji sumnja u to čudo.
– Potpuno je uspio onaj, koji ima oca admirala i strica kardinala.
– Ako od svećenika zahtijevamo potpuno odricanje od vlastitog života, onda mu dopustimo i brak.
O smrti …..
– U životnoj križaljci najcrnje prođu koje riješe – vodoravno.
– Mrtvi nisu oni koji nisu s nama, nego mi trenutno nismo s njima.
– I sa sprovoda žure: znači, opet ništa nisu shvatili.
O ljubavi i braku …..
– U životu kao i u javnoj kući – ponekad naiđeš i na poštenu kurvu.
– Službeni brak je početak miješanja – trećih.
– I na atletičarskoj stazi žena će s većim grudima prije – stići do cilja!
– I najsmioniji alpinisti su poklekli pred – Venerinim brijegom.
– Ženu obožavaj – da ne bi zgriješio – s drugom. Ne divi joj se, da ona ne bi zgriješila – s drugim.
– Dobra žena od zlog napravi dobrog, od dobrog napravi papučara.
– Uzalud je odvajati želudac od ljubavi, kad i guzica ima oblik srca.
– Sudbine žena su kontrastne: jedne zarađuju za goli život, druge od – golog života.
– Neusporedivo više ima prostituiranih muških duša, nego prostituiranih ženskih tijela.
– Plemići ne pričaju o plavoj krvi kad im se daje transfuzija.
– Suze su nijema abeceda bola.
– Nekada su ljudi prodavali ljude, danas ih kupuju.
– Nepripitomljene ljude kao i životinje – držimo u kavezima!
– Netko je velik jer se žrtvovao za mnoge; netko jer su mnogi žrtvovani za njega.
– Ne raspravljajte s istomišljenicima – sukobit ćete se!
– Pod sunčevim svjetlom iskah a ne nađoh pravog čovjeka; po mjesečini iskah a ne nađoh pravu ženu.
– Utješno je što umjetnost ne pozna granica, a neutješno je što ih ne poznaju ni umjetnici!
– Svijet citira mrtve filozofe, a slijedi žive govornike.
– Ljudi kao i brojevi; svaki deseti ima nulu.