Mojimir Čačija – novi umjetnički voditelj „Omiša“

Šibenčanin Ivo Mikuličin, klapski voditelj, glazbeni kritičar i novinar, na portalu “Slobodne Dalmacije” predstavio nam je, u zanimljivom razgovoru, novog umjetničkog voditelja Festivala dalmatinskih klapa u Omišu maestra Mojimira Čačiju. Vjerovatno nema čovjeka iz klapskog miljea koji nije čuo ili ne zna za maestra Čačiju. Zahvaljujući novinaru Mikuličinu i dnevniku “Slobodna Dalmacija” imamo priliku saznati i više, a posebno iz kuta nove i odgovorne funkcije maestra u Festivalu dalmatinskih klapa.

Maestro najavljuje nove klapske vjetrove

Rijetke su prigode u životu, ne samo u klapskoj pismi, kad prethodnik hvali svog nasljednika. No, bivši umjetnički ravnatelj „Omiša“, šibenčanin Dušan Šarac biranim riječima govori o svom nasljedniku Sinjaninu Mojimiru Čačiji.
– Pokojni Trogiranin Nikola Buble je imao najširu sliku klapske pisme, Splićanin Duško Tambača je ostavio najsnažniji pečat u temeljima Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, dok su Dubrovčanin Krešimir Magdić i Sinjanin Mojimir Čačija najoriginalniji autori novih dalmatinskih skladbi. Pjesama, koje lako dopiru do klapa i publike. Zato vjerujem da će Čačija ustrajati na nekim novim smjernicama „Omiša“ – kazivao nam je Šarac.

Mojimir Čačija je kao autor i  voditelj u svom dugogodišnjem klapskom vijeku uporno nastojao da pjesmama i obradama približi zvuk obale onom iz dalmatinskog zaleđa.
– Ne, nije to bila laka zadaća. U tom smislu led je najprije probila pomalo zaboravljena klapa „Mostar“, dok me prije davnog debija moje klape „Sinj“ na omiškoj pjaceti pokojni Nikola Buble dobronamjerno upozorio „kako moramo, zbog specifičnog, pomalo vlaškog zvuka biti za koplje bolji od konkurenata da bismo ušli u finale „Omiša“. Uspjeli smo se nametnuti, osvojili i nagradu, pa se klapska pisma počela dodatno širiti ne samo dalmatinskim zaleđem i Hercegovinom, već i krenula dalje, Put Hrvatskog primorja, Istre i Zagreba – sjeća se i naglašava Čačija.

~~~~~

„Omiš“ se polako vraća svom izvoru

Prošlog ljeta, dobrim dijelom i zbog pandemije COVID-a, stekao se dojam da je omiški Festival zapao u malu krizu. Potkrepa takvoj tezi bio je i mali broj prijavljenih klapa.
– Mislim da je ova godina donijela nemali pomak. Ne samo brojem, već i kvalitetom klapa. Bez lažne skromnosti, držim da smo Omišanin Mijo Stanić i ja kao umjetnički voditelj festivala, tome pridonijeli na poseban način, jer smo glede repertoara voditeljima sugerirali ležernije, popularnije pjesme. Bliže prosječnom prijatelju dalmatinske klapske pisme. Da „Omiš“ polako, ali sigurno vratimo njegovu izvoru – uvjeren je naš sugovornik.

Čačija, međutim, neovisno o kvaliteti Večeri novih skladbi, drži da autori novih pjesama moraju uzeti nešto drugačiji glazbeni kurs. Zbog temeljne želje da te skladbe budu jednako prihvaćene od klapa i od slušatelja.
– Kao da su autori novih skladbi pomalo zanemarili osnovnu melodijsku liniju, kako su im važniji harmonijski zahvati, te baritonski i basovski prohodi. A nova pjesma bi trebala biti takva da je netko može otpjevati i sam, solistički. Da melodijska linija bude važnija od obrade – sugerira novi umjetnički ravnatelj Omiša.

~~~~~

Neka maestrova razmišljanja o ovogodišnjem festivalu

Naš sugovornik nije bježao od istine kako su u izbornim večerima još jednom   zagrebačke klape, poput Bošketa i Armorina nadmašile one iz Dalmacije. Da su čak klape s kontinenta i brojnije od onih, koje su u Omiš stigle iz mjesta  od Paga do Konavala.
– To je istina od koje ne želim pobjeći. No, zagrebačke su klape mahom sastavljene  od Dalmatinaca, koji studiraju ili su stalno na zagrebačkoj adresi. A oni od svojih dalmatinskih gena, sve i da hoću, ne mogu uteči – objašnjava Čačija.
Vrijedna spomena je i Večer mješovitih klapa , koja je bila na svoj način suprotnog predznaka, jer su, ako izuzmemo drage goste iz Kanade, klapu „Kartolina“ iz Windsora u Kanadi, ostali sudionici bili gotovo odreda iz manjih dalmatinskih sredina.

– Večer mješovitih klapa bila je zaista kvalitetna. Ona je na (ne)izravan način uslišila jednu od mojih temeljnih želja da klapa repertoarom, načinom pjevanja , pa i odorom od prve dade do znanja odakle stiže. Da potencira jedinstvo različitosti dalmatinske pisme. Što kriti da se korčulanski pjev razlikuje od dubrovačkog ili šibenski od splitskog!? Da (ne)izravno podsjetimo i na nastup „Lada“ u Japanu, kad su se domaćini čudili kako hrvatski pjevači svako malo mijenjaju nošnju, ovisno o tome iz kojeg je kraja Lijepe Naše pjesma, koju izvode – više nego jasan je naš sugovornik.

Čar ovogodišnjeg „Omiša“ ne čine, međutim, samo natjecateljske večeri. Festival je otvoren programom, posvećenom pokojnom šibenskom voditelju i melografu Anti Barbači.
– Nisam Šibenčanin, ali sam kao da sam rođen u Krešimirovu gradu guštao u trenucima, kad je Radoslav Koštan, prvi tenor legendarne klape Šibenik na svoj, nadahnut način interpretirao Barbačine obrade izvornih pjesama ili one, koje je napisao Dušan Šarac. Vjerujem da će isto tako privlačna biti priredba „Grad Zagreb gradu Omišu“, koja već desetljećima nama Dalmatincima predstavlja kajkavsku popevku, a koja je na programu 20. srpnja. Da ne govorim o završnim večerima muških i ženskih klapa, koje će prenositi HRT, a koje će vas, nadam se, uvjeriti kako moje tvrdnje o kvalitetnim klapama i privlačnom repertoaru nisu nimalo pretjerane – završio je Mojimir Čačija.

~~~~~

Naslovna fotografija članka: Duje Klarić/Cropix
preuzeta sa portala dnevnika “Slobodna Dalmacija”

~~~~~

Razgovor novinara Mikuličina sa maestrom Mojimirom Čačijom objavljen je na portalu dnevnika “Slobodna Dalmacija” 13. srpnja o.g. Članak možete pogledati klikom ovdje!