Antun Dobronić  kompozitor (Jelsa, 2. IV. 1878. - Zagreb, 12. XII. 1955.). Nakon dovršene učiteljske škole u Arbanasima kraj Zadra (1896.) bio je ucitelj na Hvaru (Gdinja, Vrisnik), u Visu i 1906-1910 u Drnišu. U meduvremenu (1905.) položio ispit za "neobavezno podučavanje klavira", a u Zagrebu stekao diplomu učitelja muzike. Godine 1910-1912. studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak, K. Stecker), a zatim bio srednjoškolski nastavnik u Splitu i Arbanasima i 1918-1922. na učiteljskoj školi u Zagrebu. U razdoblju od 1922. do 1940. profesor Muzičke akademije u Zagrebu.
Odlazeći na studije u Prag, Dobronić je imao jasnu predodžbu o onom što je ondje htio postići. Upoznavši na izvorima bogatstvo hrvatskoga muzičkog folklora, on je želio da "nastavi prekinute naše muzičko-nacionalne smjernice". U tome su Prag i njegov učitelj V.Novak odlučno utjecali na nj. Kad se Dobronić vratio u domovinu, bio je svjestan zadatka kojeg je trebalo riješiti prije nego pristupi oblikovanju umjetničkih djela, koja će odražavati naš specifičan izraz. Započinje skupljati, proučavati i obrađivati narodne pjesme. Rezultat tih pripremnih radova je zbirka zborova Jugoslavenske popijevke (za mješoviti zbor, za glas i klavir, za ženski glas i klavir, za dvoglasni dječji zbor, 1922., op. ur.), kojih se obradba znatno razlikovala od uobicajenih dotadašnjih postupaka u harmoniziranju hrvatskih narodnih napjeva...

...Nekoliko rasprava iz oblasti hrvatskog muzičkog folklora, kao što su Ojkanje (1915), Psihologija naše pučke muzike (1934) i dr., plodovi su Dobronićevih folklorističkih studija, u kojima nije samo upozorio na pojedine probleme, nego ih je pokušao i naučno razraditi i riješiti.

Dobronić zauzima istaknuto mjesto u razvoju hrvatske muzičke kulture, prvenstveno kao uporan i dosljedan inicijator i ideolog, čiji je stav često izazivao oštre polemike. No i njegove su najuspjelije kompozicije važan prilog našoj suvremenoj muzici, pa je Dobroničevo djelovanje imalo ne samo teorijsko, nego i praktično značenje, osobito u razdoblju kada je hrvatska muzika prekinula s ponešto diletantskom pseudoromantikom prethodnoga razdoblja i krenula novim putovima.