Drago Ivanišević (Trst, 10. veljače 1907. – Zagreb, 1. lipnja 1981.) hrvatski pjesnik, dramatik, prevoditelj, urednik i slikar, kazališni djelatnik. Pripada krugu najvećih imena hrvatske poezije u drugoj polovici 20. stoljeca i jedan je od prvih modernista u hrvatskoj književnosti izmedu dvaju svjetskih ratova. Angažiran pjesnik i humanist, čovjek eruptivne životne snagei široke kulture prožete mediteranskim duhom, napajajući se ekspresionizmom i europskom avangardnom poezijom stvorio je mnogobrojne antologijske stihove, obilježene nadrealističkomi apokaliptičkom vizijom svijeta, jezičnim eksperimentima, začudnim analogijama i metaforama.

Maturirao je u Splitu 1926., a diplomirao francuski jezik, komparativnu povijest književnosti i jugoslavensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1930. Studijski boravi u Rimu, Münchenu i Padovi, gdje je 1931. doktorirao tezom La fortuna di Dante nella letteratura serbocroata. God. 1926. – 1927. asistirao je u režijama Branka Gavelle u Srpskom narodnom kazalištu u Beogradu. U Parizu boravi povremeno od 1926. te neprekidno 1936. – 1938. Gimnazijski je profesor u Zagrebu i Karlovcu 1933. – 1936. i 1938. – 1939., potom dramaturg HNK-a u Zagrebu 1939. – 1941. Osnivač je Glumačke škole HNK-a. Za II. svjetskoga rata upravitelj je Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u, voditelj partizanske glumačke škole u Glini i ravnatelj drame Kazališta narodnoga oslobodenja Hrvatske. Ravnatelj je i nastavnik Zemaljske glumačke škole u Zagrebu 1945. – 49., od 1950. docent, a 1956 – 1959. izvanredni profesor na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Od umirovljenja, 1960., do 1963. bio je tajnik DHK-a, a 1965. – 1967. glavni urednik Nakladnog zavoda »Znanje«.

..::..

Od 2005. godine u pocast ovom velikanu Nagrada za najbolje stihove na Večeri novih skladbi Festivala dalmatinskih klapa u Omišu zove se Plaketa Drago Ivanišević.