Rijetki su glazbenici koji su na području dalmatinske klapske pjesme prisutni kroz toliki broj godina i koji uspijevaju ostvarivati različite zadatke, uloge i funkcije vezane za klape i za Omiški festival - a nadasve uspješno. Maestro Eduard Tudor poznat je na tom polju kao zapisivač, obradivač, voditelj, član stručnog ocjenjivačkog suda, te kao umjetnički direktor Festivala dalmatinskih klapa u Omišu.
Aktivno prisutan u životu ovog spečificnog glazbenog izraza, rad maestra Tudora na tom glazbenom području uvijek je bio primjerom jednostavnosti, ravnoteže i mjere, kako u pristupu, tako i u razradi glazbenih elemenata. Upravo u tome leži osobita vrijednost njegova rada. Za sve one koji su se na bilo koji način dotakli Festivala dalmatinskih klapa u Omišu ili klapske pjesme u najširem smislu morali su se susresti sa Edijem. Tih, nenametljiv, pomalo samozatajan i nadasve skroman, ogroman dio svojih znanja, stručnosti, energije i iskustava dao je klapama i Omiškom festivalu.
Započeo je davne 1972. godine kao voditelj klape "Trogir" i tada se prvi put pojavio na Festivalu. U toj ulozi bio je prisutan i 1977. i 1978. godine sa klapom "Jadrantrans", a u toj ulozi pojavljuje se 1986. i 1991. sa klapom "Omiš", te 1991. sa klapom "Marjan". Uvijek spreman na suradnju, pomoć, objašnjenje, davao je savjete usput, po potrebi - kako sam kaže "kad bi me zamolili". Tako je uskočio i klapi "Brodosplit" (1978.) i klapi "Omiš" (1986.). Poznavajući ga, sigurno je lista klapa kojima je u svom dosadašnjem klapskom radu pomogao, usmjerio ili poučio daleko, daleko šira. Kao član Stručnog ocjenjivačkog suda Festivala dalmatinskih klapa u Omišu Mo Tudor bio je prisutan 1971., 1973., 1979., 1981., te godina 1992. do 1998. (osim 1997. kad je bolešću bio spriječen).

Kao umjetnički voditelj ovog Festivala bio je od 1975. do 1990. godine, dakle punih 15 godina u kontinuitetu. Kada se svemu tome pridoda na tisuće odslušanih primjera kroz audicije Festivala, te procjena brojnih novouglazbljenih skladbi koje je trebalo preslušati za odabir za Festival može se ustvrditi da je Mo Eduard Tudor jedan dobar dio svoga života posvetio klapama, klapskoj pjesmi i Festivalu. Moram ovom prilikom istaći da sam i ja učila od njega, kao i mnoge moje kolege za koje je također bio uvijek prisutan i dobronamjeran mentor. Poznato je da rijetko tko može tako brzo i spretno "pročitati" partituru, "vidjeti je uhom", i još brže i spretnije je izvesti na klaviru.

Inače, kako sam znade pričati, njegovi kontakti sa klapom i klapskom pjesmom prisutni su još od djetinjstva. To je vrijeme kada se u klapi pjevalo na specifičan način. Obično nedjeljom, u kakvoj trogirskoj ili splitskoj konobi našlo bi se 20, 30 pjevača, od kojih samo jedan, naravno snažan i jedar I. tenor koji je mogao svih nadjačati. Pjevalo se otvoreno, grleno, punih glasova i punih pluća. Pjevalo se za zabavu, za zadovoljstvo, "za gušt". Pjesme su se izvodile troglasno, "na uho", učilo se jedni od drugih. Međutim, u gradskim sredinama počelo se postepeno u klapama pjevati i četveroglasno. Dobri pjevači - "sluhisti", koji su imali glazbena iskustva u gradskim zborovima, počeli su spontano ubacivati baritonsku dionicu i u klapske napjeve. Instinktivno su osjećali da im ta linija omogućava bogatiji i puniji višeglasni zvuk.

Stručni i praktični rad maestra Tudora sa klapama seže u godinu 1972. kada je počeo voditi klapu "Trogir". To je i vrijeme kada se zdušno radi na sakupljanju dalmatinskih narodnih napjeva koje se zatim daju provjerenim majstorima klapske pjesme na obradu. Tako nastaju 3 poznate trogirske zbirke narodnih napjeva (ur. Ljubo Stipišić i Nikola Buble), a pod naslovom "Pisme staroga Trogira" I. (1972.), II. (197.5) i III. (1977.). U njima su zapisane i Tudorove obrade: Priko mosta o' Ciova; Oj, slaviću ki proplvaš; Kroz planine, barda i gore; Ne pitan ti biser, zlato; Noći, noći ka' mi doj'eš; Rusullce moja, rumena; Sagradlt ću kuću; Golubice, nemoj spati.

Najveći broj pjesama iz ovih trogirskih zbirki postat će putokazom u daljnjem životu klapske pjesme i uzorom klapama koje ce ih ubuduće izvoditi na Festivalu u Omišu. Napjevi su obrađeni na način da se uvažava i poštuje osnovni glazbeni predložak, da se u interpretativnim obilježjima zadrže folklorne karakteristike trogirskog kraja, te da u svom cjelokupnom izgledu pjesme zvuče rustikalno, izvorno. Neke od Tudorovih obrada posebno su zanimljive zbog osobitog odnosa prema baritonskoj liniji, a što je značajka njegovih obrada općenito. Ta dionica nije samo u funkciji harmonijske popune akorda već ima posebnost i u melodijskom, kontrapunktskom kretanju, a što proizlazi iz duha, karaktera samih napjeva. Upravo baritonska linija daje Tudorovim obradama specifičnost i prepoznatljivost. Tako jednostavnu melodiju pjesme "Rusullce moja, rumena" (u opsegu kvinte) Tudor ne gradi u strogo homofonoj harmonizaciji već nadograduje pokretljivu liniju u baritonu koja ima svoj život, ali u diskretnoj izvedbi ta melodija dobiva funkciju harmonijske boje i postaje dijelom cjeline. Ne mogu odoljeti, a ne iskoristiti priliku da kažem da je za mene ova pjesma jedna od najljepših primjera one suzdržane, skrivene ljepote klapskog izričaja (koja se pjeva "pod ponistrom", "u serenadi"). U pjesmi "Priko mosta o' Ciova" uz izvornu melodiju (u tenorima) bariton donosi drugu izrazitu melodiju koju treba donijeti legato i u tišoj dinamici. Možda manje jasnoj, kratkoj i ne osobito razvijenoj melodiji pjesme "Golubice, nemoj spati" Tudor daje prizvuk gregorijanskog pjevanja sa slobodno razrađenim dionicama u svim glasovima, a sa nastojanjem da zadrži tenorsku tercu. Opet jedan antologijski primjer!

Druga skupina dalmatinskih napjeva vezana je za otok Vis. Jednostavnu, ritmički i melodijski ne osobito izražajnu originalnu melodiju pjesme "Arijadna privarena" Tudor je harmonijski nadopunio i oplemenio melizmima i ukrasima. "Prlko sveg' smo grada prošli (Viško kolendavanje)" zanimljiva je po svom porijeklu jer pripada obrednim, običajnim pjesmama. Inače, obje pjesme zapisao je Tudor 1980. i 1985. godine.

Pjesma "Bore moj zeleni" zapisana je u Velom Grablju na otoku Hvaru (1985). Škrtu i nepotpunu originalnu melodiju trebalo je nadopuniti, a interpretacija je zamišljena na način pomalo baroknog, motoričkog slijeda akorada u polaganom, širokom tempu.
Za pjesmu "Ti si nestala tiho" E. Tudor potpisuje se kao kazivač, zapisivač napjeva i ujedno kao harmonizator, odnosno obradivač napjeva. Napjev "ovd' je misto gdi mi siva" porijeklom je iz Kaštel Starog, a uzet je iz Kuhačeve zbirke (Južnoslovjenske narodne popijevke, knjiga I, 1878, 233.). Obradu karakterizira razvijenija baritonska linija. Poznati napjev "Sićaš li se Splita grada?" pripada starim šlagerima koji se izvodi u klapi i pjeva poput klapskih pjesama, dok popularna pjesma "Niti san ja seljanka" pripada dalmatinskoj klapskoj pjesmi s obilježjima komponirane pjesme na elementima talijanske, odnosno šire mediteranske melodike.

Kao profesionalni dirigent i teoretičar glazbe, a sa iskonskim poznavanjem klapske pjesme maestro Tudor je znao naći onu pravu mjeru odnosa folklornog i stručno-glazbenog. Tonski ili notni zapis kao poticaj, zakoni klapskog zvuka i slijeda glazbene logike kao orijentacija, a u konačnosti jednostavnost i bliskost izvorima. Upravo stoga ovdje sakupljeni primjeri u pravilu pripadaju jednostavnijim ili razvijenijim harmonizacijama (prema kategorizaciji navedenoj u Zbornicima Festivala dalmatinskih klapa) dok je najmanje primjera koji bi se mogli okarakterizirati kao obrade klapskih napjeva. Za razliku od dijela obradivača koji nisu mogli odoljeti eksperimentiranju sa višeglasnim zvukom i proširivanju granica klapskog sloga često i nesvjesni nastojanja da time žele pokazati svoj glazbeni razvoj i svoje glazbene dosege u svom pristupu klapskom zvuku E. Tudor uspijevao je zadržati sve ono bitno što oblikuje jedan folklorni napjev, a četveroglasnim oblikovanjem slijediti logiku glazbene misli i poštivati zakone klapskog zvuka. Upravo zbog toga malo je kod Tudorovih obrada eksperimentiranja, traženja novih akordskih sljedova, zgusnutosti sloga ili nametanja osobnog. Njegov je slog blizak, jasan i jednostavan, a upravo po tome prepoznatljiv i svoj.