Rino Franceschi jedan je od onih Omišana koji se od prvog trenutka stavio na raspolaganje Festivalu za sve što je trebalo u organizaciji. Nije mu bilo teško nositi stolice, postavljati binu, dočekivati i ispraćati goste, nabavljati spizu, brinuti da nitko nije gladan.
Uvijek dobro raspoložen, svestran i društven barba Rino, obožavatelj klapske pisme, jedva je dočekao da Omiš postane stjecište klapa, a on je kao pravi domaćin punio frižidere, rezao salamu i sir, pravio sendviče i dijelio ih pjevačima po kalama…
Bila su to skromna i siromašna vremena ispunjena ljudskom pažnjom i brigom koje je Rino uvelike simbolizirao.
On nije bio samo jedan od utemeljitelja Festivala već i jedan od najprivrženijih volontera. Službeno je postao članom Festivalskog odbora tek 1975. godine, ali nije bilo klape ni pjevača koji ga nije poznavao. Kako i ne bi, kad su svi guštali u njegovoj spizi, a specijalitet po kojem ga svi pamte,  bila je manistra sa slanim srdelama. Od nje nije bilo pomoći ni u vinu! A vode ne bi dostalo…