Rodio se 3. studenog 1921. u Vranjicu. Pučku školu je završio u Vranjicu, klasičnu gimnaziju u Splitu, prometno-željezničku školu u Beogradu i Zagrebu, višu pedagošku školu u Splitu te filozofski fakultet u Zadru. Kao nastavnik službovao je u Perkoviću, Splitu, Beogradu, Puli, Ninu, Vrbovi i Preku na Ugljanu. Od 1966. živio je i djelovao u Splitu.
Pjesme je počeo objavljivati kao gimnazijalac (u đačkim listovima i splitskom tjedniku "Dom i svijet"). Poslije je povremeno objavljivao pjesme u časopisima "Mogućnosti", "Zadarska revija","Forum", "Rijeci", "Čakavska rič", "Marulić", zatim u časopisima za djecu, u tjednom i dnevnom tisku te na radiju. Objavljene su mu sljedeće zbirke pjesama: "Srce i sjenica" (1962.), "Osunčane livade" (1966.), "Nepoznati znanac" (1967.), "Lirika" (1969.), "Na veseloj gori" (1971.),  "Svibanj ili Koliba ljubavi" (1972.), "Kako san voli tebe i grad" (1977.), "Metempsihoza" (1981.) i "Un vino diverso" ("Drukčije vino") na talijanskom jeziku (1983.). Posmrtno mu je objavljena zbirka pjesama "Večera" te sonetni vijenac "Put križa".

Napisao je libreto i tekstove za songove mjuzikla "Maro, Marice", kompozitora Ivice Bašića. Mjuzikl je praizveden 1978. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. Napisao je i igrokaz "Nezadovoljni sivkan" koji je praizveden u kazalištu lutaka "Pionir" u sezoni 1981./82.

Mnoge njegove pjesme su uglazbljene i izvodene na raznim festivalima zabavne glazbe (Zadar, Opatija, Zagreb, Sarajevo i dr.), a najviše ih je uglazbljeno (oko 60) za Splitski festival. S pjesmama "Bodulska balada", "Vražja Mare", "Nevera", "Serenada", "Dalmatinska elegija", "Di su oni dani", "Volim tebe" i "Kućo moja", osvojio je razne nagrade Splitskog festivala (za najbolji tekst, najbolje komponirane pjesme, najbolje izvodene pjesme, nagrade publike). Osim na Splitskom festivalu, nagrađivan je i na drugim festivalima: u Opatiji 1970. za pjesmu "Znam da ima jedna staza"; u Zadru 1968. za pjesme "Ako dojdete u Kali", "Pozdrav tankeru" i "Noć u Ninu",  u Požegi 1975. za pjesmu "Kad se beru kukuruzi", u Zagrebu za pjesmu "Serenada Zagrebu" i u Sarajevu za pjesmu "Tko to kuca na vrata".

Stjepan Benzon je umro u Splitu 14. prosinca 1990. Iza njega ostalo je mnogo neobjavljenih djela: zbirki pjesama, libreta za mjuzikle, igrokaza, studija o moru i dr.

Stihove Stjepana Benzona za nove skladbe Festivala dalmatinskih klapa u Omišu uglazbljeni su dvadeset pet puta, od toga su skladbe zavrijedile 5 nagrada stručnog povjerenstva (dvije prve, dvije druge i jednu treću). Poznatije su "Brist" za koju je na 7. Festivalu dobio nagradu za najbolje stihove, "Zelen bore", Odeš li mila" .....

Pjesnički opus Stjepana Benzona na Festivalu u Omišu (.pdf)