Kvarnerski klapski bazen tijekom posljednja dva desetljeća ostavio je snažan pečat na ukupan razvoj klapske pjesme. Jedan je od najustrajnijih entuzijasta, koji je tijekom trideset godina umjetničkog djelovanja vodio petnaestak klapa, višestruki osvajač omiških štitova Svetomir Popović.

Među klapama koje je vodio i najznačajnije su klapske veličine tog podneblja – od riječkog Fortunala i Luke, preko Crikvenice do klape Vinčace koja je trijumfirala na XLIX. i L. omiškom Festivalu.

Uz voditeljski posao, bavi se i glazbenom produkcijom. Poznat i kao veliki poklonik i zagovornik tradicionalne dalmatinske klapske pjesme, Popović je već deset godina umjetnički voditelj tradicionalnog  Susreta klapa “Bašćinski glasi” koji se organizira u Rijeci od 1991. Godine i koji, uz omiški Festival, čuva izvorne a capella vrijednosti.

U intervjuu za Novi list, nakon velike pobjede u Omišu 2016., osvrnuo se Sveto na svoj klapski put:

Sve je počelo u srednjoj školi s Putokazima i Mirandom Đaković koja nam je usadila disciplinu pjevanja i posvećenost, što je sve bilo jako važno za kasnije uspjehe riječkih solista i grupa različitih generacija. Na koncertu u Krakovu, 1985. godine, Putokazi su trebali otpjevati neku hrvatsku narodnu pjesmu, pa je Miranda odlučila da to bude “O, more duboko”. Ali na probi smo shvatili da to nije pjesma za zbor, da je treba otpjevati klapa.

Tako se nas nekoliko na tom koncertu pojavilo kao klapa Feral. Kad sam se vratio iz vojske, formirali smo klapu Levant i tu su već bili moji voditeljski počeci. Pjevao sam baritonsku dionicu, ali me oduvijek zanimao kompletan klapski zvuk, način kako se postižu nijanse – o tome sam često razgovarao s prof. Aleksandrom Matić koja me ohrabrila da ono što mislim – kažem glasno. Kad su nekolicina članova Levanta osnovali klapu Fortunal – uz pjevanje sam pripremao repertoar, a kad je voditeljica Nataša Ožura otišla, preuzeo sam vodstvo klape. Godine 1995. osvojili smo u Omišu prvu nagradu publike i drugu nagradu stručnog žirija. Od 2002. godine vodim žensku klapu Luka, a krajem 2004. preuzeo sam vodstvo klape  Crikvenica, s kojom sam 2005. godine osvojio prvu nagradu stručnog žirija u Omišu.

Trenutno mi se čini da mi je najdraži “Omiš” – baš ovaj koji sam osvojio s klapom Vinčace. Zarobili su me spojem mladosti i iskustva, rijetkom ustrajnošću i žarom. Iza nas su ozbiljne probe, ali i sati, i sati razgovora o “jednom taktu”... To promišljanje pjevanja vratilo me u prvu mladost, unatrag dvadesetak godina kad sam upravo tako radio – na svakom taktu...

Vratili su mi strast prema klapskoj pjesmi i preciznom radu na svakom detalju.