Vladan Vuletin roden je 22. rujna 1960. godine u Splitu, a podrijetlom je iz Kaštel Štafilića i živi u njemu. Studij Glazbene kulture diplomirao je na Fakultetu prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu (1993.), a za rezultate postignute u tijeku studija dobio je Sveučilišnu nagradu. Magistrirao je muzikologiju na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu (2012., mentor: akademik Nikša Gligo) i doktorirao etnomuzikologiju na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (mentor: dr. sc. Nikola Buble). Stalno je zaposlen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Od 1990. do 1993., te od 2005. do 2007. godine bio je umjetnički voditelj klape Trogir, a od 1995. do 1997. godine i voditelj klape Cambi iz Kaštel Kambelovca. Jedan je od inicijatora obnavljanja Hrvatskoga pjevačkog društva Bijaćka vila i njegov dirigent od listopada 1990. do ožujka 2012., a od 1993. do 2003. godine dirigent je Mješovitoga zbora župne crkve Gospe od Ružarija u Kaštel Starome i Dječjega zbora Bijaćki slavuji OŠ Bijaci u Kaštel Novome. Od 1994. do 2001. te od 2010. do 2011. godine bio je umjetnički voditelj i dirigent Vokalista Salone iz Solina, a od 1999. do 2002. ženskog vokalnog ansambla Kraljica Jelena iz Dugopolja. Od 2001. godine umjetnički je voditelj klape učiteljica Bijaćke meštrovice OŠ Bijaci iz Kaštel Novoga, te od 2002. do 2005. godine i klape Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice iz Splita. Od siječnja 2012. godine dirigent je Šibenskog pjevačkog društva Kolo. S navedenim zborovima i vokalnim ansamblima osvojio je brojna priznanja i nagrade u Hrvatskoj (na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži u Varaždinu, Večerima dalmatinske pisme u Kaštelima, Natjecanju zborova u Zagrebu, Natjecanju zborova Zlatna lipa u Tuhlju) i u inozemstvu (Zlatna plaketa na međunarodnom natjecanju zborova i vokalnih ansambala u Veroni 2000. godine) te je koncertno nastupao u Italiji (Rim, Verona, Udine, Martinsicuro), Austriji (Beč, Gradišće, Graz), Njemačkoj (Hamburg, München), Norveškoj (Oslo, Stavanger, Kristiansand), Francuskoj (Lurdes, Pariz), Španjolskoj (Vigo, Ribadeo, Santiago di Compostela, Madrid, Barcelona), Slovačkoj (Pieštany, Vrbové), Bosni i Hercegovini (Sarajevo), Sloveniji (Ljubljana) i Crnoj Gori (Tivat). Uza svu glazbeničku i profesionalnu zauzetost član je upravnog odbora Društva za očcuvanje kulturne baštine Kaštela – Bijaci i Matice hrvatske – Ogranak Kaštela te od 2004. do 2012. godine umjetnički ravnatelj festivala Večeri dalmatinske pisme u Kaštelima.

Član je Hrvatskoga društva skladatelja i Hrvatskog muzikološkog društva. Kao skladatelj osvojio je niz priznanja i nagrada. Njegova Svečana hrvatska misa S Kristom u treće tisućljeće bila je među prijedlozima na nagradu Porin 1998., a autorski CD Duhovna glazba Vladana Vuletina 2005. godine među prijedlozima za nagradu Porin 2005. u četiri kategorije klasične glazbe.

Dugi niz godina bio je članom stručnog ocjenjivačkog suda Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, Večeri dalmatinske pisme u Kaštelima, Festivala mandolinista - Mandolina Imota u Imotskome, Festivala klapa uz mandoline i gitare u Makarskoj te predavač Agencije za odgoj i obrazovanje na stručnim skupovima za nastavnike glazbene kulture.

Objavio je tri knjige: Hrvatsko pjevačko društvo Bijaćka vila Kaštela (1903.-2004.) – Više od pjesme (2005.), Hrvatsko glazbeno društvo Bijac u Kaštel Štafilicu (1919.-1941.) (2008.) i Glazbeni život u Kaštelima od 1860. do 1918. godine (2012.) te niz znanstvenih i stručnih radova.

Za postignute rezultate u promicanju glazbene kulture dobio je Nagradu Grada Kaštela (1993.), za koji je uglazbio i himnu, a za izuzetan doprinos u očuvanju i primicanju nacionalnih, kulturnih, povijesnih i vjerskih vrijednosti hrvatskoga naroda u svijetu dodijeljena mu je Zlatna plaketa s kadenom Mare nostrum Croaticum (Zagreb 2005.). Za postignuća na području vokalne glazbe Hrvatska udruga zborovođa dodijelila mu je Plaketu Emil Cosetto (Zagreb 2012.).