Osvrt Ive Mikuličina na Završne večeri 57. FDK u portalu SD

Novinar Slobodne Dalmacije, dugogodišnji klapski pjevač, voditelj i skladatelj Ivo Mikuličin za portal „Slobodna Dalmacija“ napisao je svoj  osvrt na netom održane Završne večeri ovogodišnjeg 57. omiškog Festivala. Uz iskrenu zahvalu autoru i dnevniku “Slobodna Dalmacija” na objavljenom članku isti prenosimo u cijelosti, dok original možete pronaći na stranicama portala ovdje!

~~~~~

Na “Omišu”, baš kao ni na zapadu – ništa novo. Na 57. festivalu dalmatinskih klapa još jednom su dvostruku pobjedu odnijele klape s kontinenta (čitaj: vokalne skupine zagrebačkih Dalmatinaca) Bošket u muškoj i Armorin u ženskoj konkurenciji.

~~~~~

No, jedna je konstatacija vrijedna pozornosti. U natjecanju muških klapa trebalo je proći više od 30 godina pa da se stručni ocjenjivački sud i izbirljiva omiška publika slože oko dodjele nagrada. Preciznije, Bošket je uz pobjednički zlatni štit zaslužio i zlatni leut, o kojemu svojim glasovima odlučuju posjetitelji na omiškoj pjaceti. Članovi žirija i brojno gledateljstvo bili su jednako suglasni o daljnjem poretku na vrhu. Mariborski “Dalmari” osvojili su oba srebra, i žirija, i publike, baš kao što je i splitska “Mriža” zavrijedila treća mjesta na dva fronta. Preciznije, i brončani leut, o kojemu odlučuju glasovi publike, te treću nagradu Stručnog ocjenjivačkog suda (Antonela Burić, Branko Tomić, Ivo Lise, Jasminko Šetka, Blaž Juračić, Tonči Miletić Gulin i Ivana Tomić – Ferić).

~~~~~

Uz neizbježnu tezu kako su gosti iz Slovenije samo iskoristili nešto lošije nastupe već afirmiranih dalmatinskih klapa. Ipak, spomenuta statistika i blijedi dojam o nastupu dijela muških klapa, manje su vrijedni od saznanja kako je mala kriza, u koju je, dobrim dijelom zbog pandemije COVID-a, prošle godine upao Festival dalmatinskih klapa u Omišu, ovog ljeta dijelom prebrođena. Ne samo brojem prijavljenih klapa. Kao dobar poticaj polaganom, ali sigurnom približavanju 60. rođendanu “Omiša”, koji je bio i ostao najjača hrvatska tvrđava u borbi s neugodnim glazbenim vjetrovima s istoka. Valja pohvaliti i s(p)retan izbor repertoara, na čemu su inzistirali čelni festivalski ljudi Mijo Stanić i Mojimir Čačija, za finalne večeri, ali ne i preskočiti “tradicionalnu” opasku kako je dalmatinska klapska pisma dobrim dijelom i poskočica, i pošalica. Ne samo tugaljiva serenada i “morska” balada. O suverenosti zagrebačkog Bošketa tiho se šaptalo u klapskim kuloarima i prije završne večeri. Jednako zbog upečatljivog prvog tenora, kao i godinama njegovane fuzije.
Sve je samo dodatno potvrđeno finalnim izvedbama Tambačine obrade izvorne “Lako li je tebi” i skladbe “Zikva”(Veno Lebarić, Vesna Vrandečić).

~~~~~

Što kriti da su se pomalo konzervativni dalmatinski prijatelji klapske pisme nadali kako bi ozbiljni konkurent Zagrepčanima mogla biti splitska “Mriža” ili da se među nagrađenima, baš kao i lani, može naći i “Krunik” iz malih Kučina!? Ta nadanja, međutim, nimalo ne dovode u pitanje konačni sud publike i žirija. Najljepši trenutak, vezan za “Krunik” je, nema sumnje, ponovna pojava na omiškoj pjaceti njihova prekaljenog voditelja Rajimira Kraljevića, koji je kao glazbeni utemeljitelj kaštelanskog Cambija svojedobno donio dalmatinskoj pismi, posebice kroz efektne obrade, toliko potreban ritam.

~~~~~

Kraljevićeve skladbe i obrade (“Loza u škripu”, “Izresla ruža rumena…) bile su, dakako i neizbježan repertoar dijela sudionika završne festivalske večeri. Nije (glazbeni) grijeh konstatirati kako je završna večer ženskih klapa bila više izjednačena po kvaliteti, pa i u glazbenom smislu i impresivnija od nadmetanja klapskih muškardina.

~~~~~

A samo su nijanse odlučivale o pobjednicama u omiškom finalu raspjevanih dama, gdje je zagrebački “Armorin” za minimalnih 0,1 bod pretekao zadarski “Kapric”.

~~~~~

No, konačna odluka žirija ne može izbrisati dojam kako je izvedba skladbe “Sutra ćete ponit” (K.Magdić, J. Fiamengo) u interpretaciji Zadranki bila najbolja numera natjecanja mladih i nešto zrelijih dama, zaljubljenih u klapski poj, pa možda i u obje završne večeri. Teško se, međutim, oteti istini da su finalistice “Omiša” nerijetko posezale za pjesmama sjajnog dubrovačkog skladatelja, pa se na trenutke činilo kako je žensko finale “autorska večer Krešimira Magdića”. Od Magdićevih nota (“Sušna zikva na škoju”) nije bježala ni trećeplasirana zagrebačka “Oželanda”, dok je omiška “Mirabela CZK”, sportskim rječnikom, “iskoristila prednost domaćeg terena”, te zaslužila “Zlatni omiški štit” (čitaj: prvu nagradu publike).

~~~~~

Uvjerljivom donjom linijom i zavidnom fuzijom “Kurjože” iz Podstrane nisu stigle do odličja, ali su uvelike pridonijele općem dojmu kako je finalna večer ženskih klapa bila susret glazbenih tijela, koja na sretan način spajaju vokalnu tehniku, izvornost i toliko potrebnu interpretaciju. Spomenute osobine potencirale su, primjerice, brisanju zablude da je “Šveti Ivane”, poznata u impresivnoj izvedbi nezaboravne klape “Trogir”, tipična muška pjesma. Ako pažljivo poslušate tekst shvatit ćete da je zapravo primjereniji ženskim klapama. Kao što nije baš dojmljivo kad muška klapa pjeva “Ja sam majko cura fina”! Za kraj, riječ – dvije o voditeljskom dvojcu. Šarmantna je Splićanka Edita Lučić postala dragi i vrijedni “inventar” omiških priredbi, dok se njezin zagrebački kolega Miljenko Cvitković doimao kao neuspjeli eksperiment. Zbog nedostatka ležernosti i dijela krivih naglasaka.

~~~~~