Vladar dalmatinske pjesme – Zdenko Runjić

Dvadesetsedmi listopada 2004. godine umro je Zdenko Runjić, sam za sebe antologija podneblja koje bez njega neće biti isto, ali će u njegovim pjesmama trajati. Pod zvonikom Sv. Duje, uz Prokurative, pod strogim Grgurovim prstom, umro je nezavršena opusa, prerano da bi rekao posljednju riječ, da bi u magično notno crtovlje upisao zadnju notu.

Karizmatična osobnost hrvatske estrade, vladar dalmatinske pjesme. Ostale su pjesme, a i on u njima, ovjekovječen na svoj raspjevani način, mediteranskoga timbra, sudbinskoga izričaja, urezan – reklo bi se – i životom od 1961. u svaki glas koji je izbijao iz glasovira i pretakao u popularnu skladbu. Svojim je pjesmama odavno, još od prvih nota na splitskim Melodijama Jadrana, Opatiji, Zagrebu i drugdje, krenuo u nezaborav. Potpisao je niz melodija koje već dugo, neke i više od 40 godina, slove kao narodne pjesme. U cjelovitoj slici druge polovice 20. stoljeća bit će upisan zlatnim slovima i bit će priznat kao jedan od najvećih i najpopularnijih. Ono što je na glazbenom nebu jedinstvenog dalmatinskog ozračja Ivo Tijardović bio u prvoj polovici 20. stoljeća, u drugoj to je sasvim sigurno – Zdenko Runjić, meštar lakih nota, hit-maher dalmatinske kancone, legenda hrvatske estrade, skladatelj kojega su njegove pjesme voljele, uzvraćajući mu na isti način ljubav što ih je učinio popularnima i za sva vremena, sve naraštaje.
Za mnoge je pjesme bio nagrađivan, a sve one zajedno nagradile su svoje slušatelje i tjerale ih na pjevušenje. Znao je pogoditi žicu, mnoge pjesme je ne samo skladao već i sam spjevao, napisao stihovima. Ne bez autobiografskih natruha. Kao da se kladio na pjesmu, nije joj dao gušta da bude prelagano napisana. Bio je baš poput onoga mladića iza “prozora kraj đardina”, o kojemu je pjevao u jednoj od svojih novijih kancona.

Radio je sa strašću koja nije mogla ostati bez rezultata. Do u beskraj provjeravao je svaku notu, povjeravao joj svoju intimu, okušavao njezin odjek u susretu sa slušateljstvom. Poznavao je suvremene trendove, pratio glazbenu literaturu, znao je hodati ukorak s vremenom, ali uvijek ostajati svoj, runjićevski prepoznatljiv, nadahnut na način da iz svake pjesme izlije note u kojima se zrcali Mediteran, svečanost njegova podneblja, ljepota njegova života, usudnost nad morem.
Znao je birati suradnike. Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Vice Vukov, Meri Cetinić, Mišo Kovač, Zrinka, Goran Karan i još mnogi osvajali su srca publike, pjevajući pjesme s kojima smo (od)ras(ta)li. Sva ta lamenta i romance, skalinade i stađuni, malinkonije i rusticane tumačili su istinu o nama takvima kakvi smo. Zuppa, Popadić, Juras, Britvić bili su među najodanijim sljedbenicima njegova skladateljskog filinga. Potpisniku ovih redaka bila je čast biti neko vrijeme među njima.
Zapravo, uz brojne poznate, njegov je suradnik u širem smislu bio svaki onaj koji je slušao njegove pjesme i u raznim ih prigodama pjevao za vlastitu dušu. I kao direktor festivala zabavne glazbe vezao je uz sebe niz suradnika, i Slobodna Dalmacija je nastojala biti pri ruci skladatelju koji je mentalitet i melodiju jednog ozračja pretvarao u zlato. Prošle godine na Porinu je u autorskoj večeri doživio ovacije, veliko pljeskom izraženo hvala za sve što je učinio za zabavnu glazbu. A stvarno se – kako je nedavno sam rekao – u životu naradio.
Ćakule na šentadi su zamuknule, sunčane su fontane u parku prestale načas zvoniti poznatim pjesmama o ljepoti života i ljubavi, galeb je nekako odsutno kriknuo u zraku, more se smirilo pod rivom, picaferaji se umorili, mižerje manje više prošle. Okupit će se kraj “nijemog klavira” i očekivati nove kojima je Runjić ucrtao put.

Slobodna Dalmacija, 28. listopada 2004. - tekst potpisuje Jakša Fiamengo

Na omiškom festivalu prvi put se pojavio sa skladbom “Baš si luda” i osvojio prvu nagradu žirija. Slijedeće godine nastala je skladba “Jube moja” koja je u puku zaživila kao “Moja jube”. Skladba je ocjenjena kao najuspješnija te godine ….. i tako sve do posljednje skladbe “Kao staro vino” kojom je u izvedbi omiške klape “Puntari” osvojio prvu nagradu žirija. Ukupno je Zdenko Runjić skladao 13 skladbi. Dolje je naveden opus Zdenka Runjića na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu.