Tradicija je naš identitet

U emisiji “Otvoreni studio” Mreže TV dana 17. listopada 2018. godine gostovao je ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu prof. Mijo Stanić. U dvadeset-minutnom razgovoru voditeljici Hani Konsa odgovarao je na brojna zanimljiva pitanja.

Početak “američkog sna”!

Vi ste ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa nadaleko poznatog. Kako ste postali ravnatelj Festivala, kakav je bio Vaš razvojni put do tog mjesta?

Ravnatelj sam postao, evo sad već tri godine, uoči pedesetog jubilarnog Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Javio sam se na natječaj koji se svake četiri godine raspisuje, zato što se prema Statutu Festivala ravnatelj bira na četiri godine. Što se tiče mog razvojnog puta, ja sam Omišanin i imao sam tu sreću dasam uz Festival od malih nogu. Moj otac je radio tamo od sedamdesetih godina kao volonter, tako da sam i ja kao klinac od nekakvih 5-6 godina, još od osamdesetih, pomagao nosio stolice itd. To sam jako dugo godina radio i imao sam sreću biti prisutan u zlatnim godinama omiškog festivala u doba klapa Ošjak, Trogir, okteta Dalmacijacement… Kada sam malo stasao 1992.bio sam jedan od suosnivača klape Puntari koja je tih devedestih godina bila u muškom sastavu, a najpoznatija je bila u razdoblju od 2000. do 2005. godine u mješovitom sastavu sa ženom na prvom glasu.

To je kao neki američki san, od postavljanja stolica pa do ravnatelja Festivala, ali Vi imate i glazbeno obrazovanje?

Da, završio sam studij za profesora glazbene kulture u Splitu na Umjetničkoj akademiji i radio sam 16 godina u osnovnoj školi u Omišu, sve dok se nisam javio na natječaj za mjesto ravnatelja. Izborom za ravnatelja morao sam dati otkaz u školi.

Veličina festivala je u razvoju i očuvanju klapske pjesme kao hrvatske kulturne baštine

 U čemu je značaj tog festivala, u čemu je njegova veličina?

Omiški festival je najzaslužniji uopće za očuvanje i za razvoj klapske pjesme kao hrvatske kulturne baštine, odnosno prvenstveno baštine Dalmacije. Prije početka omiškog festivala 1967. godine pojam klapa i nije bio definirian u glazbenom smislu. Klapa znači ekipa, društvo i prijatelji. Međutim danas pojam klapa definiramo kao vokalnu skupinu pjevača koja je iskristilazirana upravo na omiškom festivalu. Zanimljivo je da se prvi festival 1967. godine uopće nije zvao festival dalmatinskih klapa nego Festival dalmatinske pjesme. U arhivi imamo plakat od tog prvog festivala na kojem nigdje ne piše da nastupaju klape, nego oktet, kvintet, kvartet. Znači, taj glazbeni pojam klapa definiran je negdje od 2-3 festivala i on se udomaćio. Nažalost, danas ga mnogi vokalno instrumentalni sastavizloupotrebljvaju,jer prava klapa je vokalno tijelo, prvenstveno vokalno tijelo. U tom smislu značaj omiškog festivala je velik. Ono što je zanimljivo tih prvih godina, odmah se uvidjelo koliku veliku kulturološku važnost ima klapska pjesma. To je bilo doba sedamdesetih godina, dobahrvatskog proljeća i sreća je da su na omiškom festivalu tih prvih godina bili ljudi, ne samo volonteri, nego su bili uključeni i poznati glazbenici, muzikolozi koji su uvidjeli značaj te baštine. Inicirali su da voditelji klapa pronalaze i sakupljaju napjeve, dakle po našim otocima, po Dalmaciji pronalaze i sakupljaju to narodno blago, tradicijske napjeve itd. Danas imamo preko 1000 napjeva koji su prošli kroz omiški festival. Tu su prvi put zapisani, priređeni za klape i izvedeni.

Bez velikog upliva politike

U pola stoljeća festivala, što je sve prošao, što je bilo zanimljivo, dali je ikada bio pred gašenjem…?

Nikad festival nije bio pred gašenjem i bez obzira koji sistem bio, kakve su bile političke mjene, festival je uvijek nalazio svoj put do poklonika i slušatelja. Omiš i omiške gradske vlasti bez obzira koja politička garnitura bila uvijek je prepoznavala važnost festivala. Početkom sedamdesetih nakon proljeća došla suiz sjene druga rukovodstva, ali ona su prepoznavala važnost fesitvalai nastavila na temeljima na kojim je građen festival. Devedesetih kada je Hrvatska postala samostalna isto, tako da je festival uvijek imao jedan lijepi razvojni put i gradaciju.

Selekcija i odabir klapa

Kako radite selekciju tko će nastupati na festival?

Početkom svake godine, u veljači, raspisuje se natječaj koji se objavi u tiskovinama ina našoj Internetskoj stranici. Naravno, uputimo pozive i klapama da se prijave za nastup na festivalu, prvenstveno onima za koje znamo da rade. Kada završe prijave tijekom ožujka i travnja idemo po terenu.Jedan uži stručni festivalski tim ide po većim Hvatske gradovima. Osim Omiša, tu su Split, Zadar, Šibenik, Rijeka,Zagreb jer imamo puno klapa s tih područja. U Čapljini u susjednoj Hercegovini imamoposebnu večer, odnosnoeleminacijsko natjecanjena kojemnajbolje klape zasluže nastup na Festivalu. Kroz prijave zna nam prističi veliki broj klapa, između 70 i 80. U Omišu imamo tri izborne večeri, u pravilu svaku s po 12 muških i ženskih klapa,tako da selekcijiski odaberemo oko 36 klapa za izborne večeri. To nije jedina selekcija. Imamo i posebnu večer debitantskih klapa, dakle mladih, novih klapa koje prvi put dolaze na Omiš. Obično ih u prosjeku bude desetak do jedanaest, kako koje godine. Svake godine nas je strah da liće biti dovoljno klapa za jednu takvu debitantsku večer. Večer se uvijek odvija kao uvertira u Omiški festival u Bolu na Braču tijekom lipnja. Od 2000. godine otkako je uvedena debitantska večer svake godine se uspješno održava i uvijek ima novih klapa, novih generacija koje nastavljaju tradiciju, našu baštinu.Imamo još jednu klapsku večer to je večer mješovitih klapa koja je uvedene pred jedno desetak godina, malo više čak. Ove godine kroz omiški festival prošle su sedamdesetčetiri klape kroz različite kategorije natjecateljskih ili revijalnih večeri.

Koliko festival košta i kako ga uspijete pokriti?

Festival dosta košta s obzirom da je tradicija od samog početka omiškog festivala da se klapama koje dođu u Omiš pruži gostoprimstvo. Od prvih godina kada u Omišu turizam nije cvjetao kao ovih zadnjih godina, a mi znamo da je u Dalmaciji danas turizam u procvatu i ekspanziji. Omiški festival nastao je upravo iz razloga da se turistima nešto ponudi, neki sadržaj u ljetnim mjesecima. Paradoks je danas u tom da je festival na jedan način postao možda i smetnja tim turistima, jer se odvija u ambijentu starih trgova u centru grada. Nije uvijek lako naći kompromis s ugostiteljima jer im tih večeri uzimamo trgove.

Monografija, dokumentarni serijal, muzejski prostor ….

Kultura ili novac vječiti je prijepor svugdje gdje ima kulturnih događanja. Vama je ovo prva godina na čelu festivala iza Vas?

Ne, ovo je treća godina. Ja sam došao, eto imao sam tu sreću ili nesreću, ipak bih rekao sreću, baš uoči održavanja jubilarnog pedesetog festivala. U svom programu, kada sam se javljao na natječaj na mjesto ravnatelja, dao sam sebi neke zadatke koji su možda izgledali presmiono. Evo mogu reći da je većina njih realizirana nakon ove tri godine. U prvom redu želio sam na jedan poseban način obilježiti tih pedeset godina omiškog festival, tako dasmo imali jednu retrospektivnu večer. To je bila večer otvaranja 50-tog festivalana koju smo pozvali sve klape koje su ostavile značajan trag kroz njegovu povijest, klape Šufit, Trogir, Cesarice, Sinj, FA Linđo iz Dubrovnika,… dakle sve one klape u muškoj i ženskoj kategoriji koje su osvajale u pravilu dvostruke krune, nagradežirija i publike. Nekih desetak-dvanaest klapa. U okviru večeri čak i one klape koje nismo mogli fizički dovesti na omišku pozornicu jer više ne djeluju ili iz drugih razloga,bile su predstavljene navideo zidu, odnosno bile su neke njihove stare snimke s omiškog festivala. Zaista jedna predivna večer i lijepa atmosfera.

Tu su također još tri velika, važna projekta kojima sam želio pokazati značaj omiškog festivala, a to je otvaranje prigodne izložbe o pedeset godina omiškog festivala, zatim izrada monografije omiškog festivala i dokumentarni film u suradnji sa nacionalnom televizijom s obzirom da je ona svojim kamerama prisutna već od drugog festivala 1968. godine. Htjeli smo napraviti dokumentarni film, jedan presjek tih pedeset godina. Sva ta tri projekta su realizirana uspješno.Čak se dokumentarni film pretvorio u jedan serijal naslova “Klapska pjesma od konobe do svjetske kulturne baštine”. Serijal je imao sedam nastavaka, s bogatom arhivom od samih početaka. Serijal ne govori samo o omiškom festivalu nego općenito o klapskoj pjesmi.Izlazi malo iz okvira omiškog festivala, iz tradicijskih okvira. Serijal kronološki prati razvoj klapske pjesme. Prva se epizoda bavi godinama prije 1967., prije početka omiškog festivala. Uistinu jedan sjajan serijal koji je bio premijerno prikazan ove godine.

Monografija je rekao bih jedna klapska Biblija na 566 stranica. Na njoj smo radili više od dvije godine dana. Autorica monografije je Herci Ganza koja je studiozno pristupila projektu. Radeći na toj monografiji posložili smo prilično našu arhivu fotografija, dokumenata. U toj monografiju na kraju imamo indeks imena kojim je obuhvaćeno više od 2500 raznih osoba koji su spomenuti u toj knjizi i više od 500 klapa. Sa bogatim legendama ispod fotografija. Gdje god smo mogli doći do podatka točno o kojoj se godini radii tko je na fotografijama pojedinačno, koji su članovi tih klapa. Hrpa novinskih članaka, izvadaka, posebni okviri sa tekstovima o važnim ličnostima koje su prošle kroz Omiš. Veličina kao što su Ljubo Stipišić, prof. Eduard Tudor, Dinko Fio, Duško Tambača i brojni ostali ne manje važni pojedinci. Kronološki knjiga prati razvoj omiškog festivala od 1967. do uključujuči 50-tog festivala. Sve je to obuhvaćeno u monografiji. Uistinu sjajno djelo, klapski leksikon.

Tradicija je naš identitet, po tome se prepoznajemo, po tome smo karakteristični

Koliko omišani vole svoj festival? Jesu li oni u najvećem broju posjetitelji?

Jesu, jesu sigurno su Omišani u najvećem broju posjetitelji. Ima tu onih pripadnika starije generacije, starije garde koji imaju tradiciju da godinama posjećuju festival. Naravno ima i mlađih generacija, mlađih poklonika koji rado dođu i hrane se tom klapskom pjesmom i zapravo su zalog za budućnost da tradicija ostane i dalje sa nama.

Koji je Vama najveći izazov u ravnanju festivalom?

Kada sam preuzeo ulogu ravnatelja, naravno da mi je to bila izuzetna čast. O toj funkciji nisam prije razmišljao kao o neostvarenom snu. Ja sam radio u školi sa djecom, imao sam i dječju klapu itd. Međutim, imao sam neke vizije festivala, kako bi se u nekim stvarima taj festival mogao podignuti na još veći nivo. Ima tu još projekata koje želim ostvariti. Dakle, bila mi je izuzetna čast da nasljedim ta brojna značajna imena koja su gradila omiški festival i zapravo velika odgovornost. Ali, evo velika ljubav prema Omišu, prema klapskoj pjesmi i naravno pomoć brojnih suradnika koji su stvarno tu i rade te poslove iz ljubavi,pomažumi u svemu tome.

Koliko je tradicija važna?

Naravno da je tradicija važna. To je naš identitet. Po tome se prepoznajemo, po tome smo karakteristični. Dakle klapska pjesma kao nematerijalno kulturno dobro prepoznata je na svjetskoj razini. 2012-te godine ona je upisana na UNESCO-v Popis nematerijalne kulturne baštine. To nije malastvar, to je uistinu značajna stvar. Svuda po svijetu ima nekih vokalnih sastava i drugi sastava, ali nigdje nema takav način pjevanja kao što je izgrađen u Dalmaciji. Što je karakteristika prave klape? Klapa je, ono što je definirao uvaženi glazbenik Silvije Bombardellijoš 70-tih godina u Omišu, sastav od 5 do 8 pjevača, još idealnije je od 5 do 7. Karakteristično je da oni pjevaju acappella bez pratnje instrumenta, da pjevaju četveroglasno i da je na prvom glasu, onoj najvišojdionici isključivo jedan glas. Jedan tenor, prvi tenor. Na ovim drugim glasovima obično budu po dva; dva druga tenora, dva baritona, dva ili tri basa. Ako taj vokalni sastav ima dva prva tenora to više nije klapa, to je komorni zbor. To je ono po čemu je klapa prepoznata i jedinstvena u cijelom svijetu. I zato moramo njegovati tu tradiciju, tu baštinu. Moramo taj pojam klapa razlučiti. Što je klapa, što klapa nije. Danas se tim pojmom u komercijalne svrhe barata previše u negativnom smislu. Imamo brojne vokalno instrumentalne sastave koje sebe nazivaju klapa, a zapravo štete očuvanju ove iskonske tradicije što je UNESCO priznao. Omiška uloga u tome je izrazito važna. Pravilo na omiškom festivalu je da se pjeva isključivo a cappella, sastav isključivo do 8 članova na pozornici. Dakle, kada radimo audicije o kojima sam prije pričao, mi ne samo da radimo selekciju klapa, nego u dogovoru i u suradnji s njima, s njihovim voditeljima pokušamo im sugerirarti koje pjesme da pjevaju. Nije svaka pjesma tradicijska i nije svakoj pjesmi mjesto na omiškom festivalu. Nije to uvijek ni lako. Kroz omiški festival prošlo je i više od 700 novih skladbi. 1968. godine omiški festivalski djelatnici su uvidjeli da ne bi trebalo samo istraživati narodno blago,nego i razvijati novo ida je to budućnost festivala i zapravo zalog očuvanja te klapske tradicije.Treba se skladati i nove skladbe, naravno prema onimkarakteristikama koje definiraju klapsku pjesmu.

Planovi, novi poslovi ….

Rekli ste da imate nekih planova?

Da, samo da dovršim što sam u okviru 50-tog festivala napravio, monografija, serijal. U centru grada pored glavnog trga imamo prostor od nekakvih 50 kvadrata u kojem smo napravili jedan mali muzej festivala. Ujedno tu je i suvenirnica, tu se kupuju ulaznice. Želja mi je u budućnosti da Omiš ima pravi prezentacijski centar klapske pjesme, reprezentativni, da imamo svoj prostor, jer ovaj prostor gdje se sad nalazi muzej je unajmljen. Kuća festivala koja se također nalazi u samoj jezgri je u jako lošem stanju i traži hitnu adaptaciju. To mi je sada jedan od primarnih zadataka. Mi smo prošle godine izradili strateško-marketinški plan festivala. To je prvi put da je jedan takav dokument napravljen. On je za razdoblje do 2020. godine kako bi s tim mogli imati srednjoročnu viziju razvoja festivala u idućim godinama i kako bi mogli aplicirati na nekakve natječaje Europske unije.Upravo ovih dana smo u pripremi za jedan veliki natječaj Europske unije. Želimo kompletnu našu notnu građu, a prije sam govorio koliko je ona bogata, preko tisuću napjeva, više od sedam stotina novih skladbi, digitalizirati. Izraditi kvalitetnu bazu podataka.To je sveobuhvatan projekt kojemu se do sada, obzirom da smo radili druge nabrojene poslove, nismo mogli toliko posvetiti.  Sad smo počeli raditi na tome, na toj digitalizaciji.I ne samo notne građe. U našoj arhivi imamo i audio građu od onih prvih festivala i snimki sa audicija s početka sedamdesetih godina rađenih na starim magnetskim vrpcama koje će biti teško uopće i prebaciti u digitalni zapis. Ali eto, želja nam je i nadam se da ćemo uspjeti u tome,pa da, kada se ta građa digitalizira, napravimo konačno i četvrti Zbornih dalmatinskeklapske pjesme. Imamo tri kapitalna Zbornika u kojima je ukupno nešto više od šest stotina što novih skladbi što tradicijskih napjeva. Zadnji Zbornik izdan je još davne 1992. godine. Uistinu je prošlo veliko razdoblje od tada do danas i da samo u jedan novi Zbornik uvrstimo one nove skladbe koje su od tada nagrađene već bi ga napunili.

Vi ćete se sigurno natjecati za slijedeći mandat!?

Vjerojatno hoću, kako iz ljubavi prema festivalu, tako i jer bihželio dovršiti projekte koje imam u planu.

..::..

..::..