BIOGRAFIJA:

Članice prve ženske omiške klape Smilje već su u drugom pokušaju, 1985. godine, uspjele stići u finale gdje su ovjenčane pobjedom prema glasovima publike. Zaintrigirale su djevojke i prije osvojenog Zlatnog leuta nazočne novinare jer njihova je priča potpuno drugačija od priča drugih klapa. Godinama je u organizacijskom timu omiškog Festivala dalmatinskih klapa djelovala i grupa djevojaka koje su volonterski obavljale brojne zadatke.Odrastale su uz Festival, najuočljivije bile u ulozi hostesa koje su pomagale gledateljima pronaći mjesto u gledalištu, prikupljale listiće s glasovima publike, prodavale ulaznice, obavljale domaćinske poslove brojnim klapama…, a onda jednog dana i same odlučile osnovati klapu. Nastavnica glazbe, ujedno članica Festivalskog odbora Franka Sovulj okupila je desetak djevojaka i počela s organiziranim radom u okrilju KUD-a Omiš.

Pod vodstvom Franke Sovulj Zlatni leut ‘85. osvojile su: Sinajda Kovačić (prvi sopran), Jasenka Mimica, Ana Katušić i Ana Lelas (drugi soprani), Zdravka Škobalj i Ankica Želalić (prvi altovi), te Nevena Kovač, Ana Rogošić i Branka Kovač (drugi altovi).  Franka Sovulj vodila je klapu od 1985. do 1988.

Zbog prijelaza u druge (najčešće bračne) vode često dolazi do promjena u redovima Omišanki, pa su među njima zapjevale: Terezija Čečuk (prvi sopran), Irena Vlajić i Franka Sovulj (drugi soprani), Ana Katušić i Vera Pupačić (prvi altovi), Ada Lelas (drugi alt). Terezija Čečuk, nakon petogodišnjeg Frankinog vođenja klape, preuzima 1989. od nje dirigentsku palicu, a u postavi Omiša uz nju nastupaju: Ana Lelas, Ada Lelas, Branka Mimica (drugi soprani), Vera Pupačić (prvi alt), Lea Raljević, Maja Miloš i Branka Kovač (drugi altovi). Godine 1990. vodstvo ove simpatične klape, koja i izvan službenih programa odiše veseljem i društvenošću simbolizirajući dugogodišnje iskustvo domaćina klapske smotre, preuzima jedan od najiskusnijih klapskih  voditelja – maestro  Tambača, a i među pjevačice ulaze dvije nove djevojke – Katarina Čečuk (drugi sopran) i Ivana Radić (prvi alt), a početkom devedesetih priključuje se Ani Vuletić (kasnije prvi sopran klape Cesarice)… Slijede zlatne godine Smilja!

Objedinivši višegodišnje iskustvo koje je maestro Tambača umjetnički dotjerao i dao mu "ligadinu”, Omišanke su u sastavu: Ani Vuletić (prvi sopran), Katarina Čečuk, Ada Lelas i Branka Mimica (drugi soprani), Marijana Mimica i Gabi Srdanović (prvi altovi), Ivana Radić i Lea Raljević (drugi altovi) na Večeri ženskih vokalnih skupina 1992. superiorno svladale konkurenciju i ponijele sva zlatna odličja XXVI. Festivala: prvu nagradu Stručnog ocjenjivačkog zbora Zlatni štit s povijesnim grbom Omiša te prvu nagradu publike Zlatni leut. Treću u nizu činila je nagrada Bašćinski glasi ‘92. koju su im dodijelili voditelji i predstavnici klapa sudionica te večeri. Godine 1993. u obje konkurencije na “ženskoj” večeri osvojile su srebro, a 1995. godine pod vodstvom Nensi Mišić Brončani leut. Na prijelazu stoljeća više puta izostaju s Festivala, a mijenjaju i nekoliko voditelja. Uz Duška Tambaču te su se uloge prihvatili Mia Šimić, Jakov Košćina, Mijo Stanić…