Na početku – Festival dalmatinske klapske pjesme

Festival dalmatinskih klapa iznikao je iz potrebe za očuvanjem bogatog glazbenog naslijeđa Dalmacije od zaborava. U trenutku nastanka pomišljalo se o obrani izvorne narodne pjesme od naleta šlagera banalnih obradi, ali iznad svega “od agresije kavanske glazbe istočnjačkog folklora”. S tim geslom krenula je skupina omiških entuzijasta u stvaranje Festivala klapske pjesme (1967).  Spomenute izjave provlačile su se kroz dnevni tisak, otprilike do sredine sedamdesetih godina. U početku manje, a kasnije sve više, obnova dalmatinske klapske pjesme vezivala se uz nastojanja da se za takav projekat zainteresira i pridobije mladež. Suvremeni je način života, naime, nametao nove oblike zabave. Konobe su se počele postupno zatvarati, pa je s njima nestajao i duh tradicionalnog druženja uz klapsku pjesmu. Mediji su, u to doba, jedva marili za novonastale promjene, odnosno za kulturne oblike i društvene aktivnosti, prvenstveno mladih naraštaja.

Omiški su entuzijasti, dakle, pokušali glazbenu kreativnost mladih usmjeriti prema oživljavanju i promicanju klapske pjesme. U tu svrhu poradili su na tome da medije stave u službu promicanja glazbenog izričaja mladih. Kako je to bilo doba naglog turističkog uzmaha Dalmacije, računalo se da bi se iz svega mogla izroditi kvalitetna promidžba turističke privrede Omiša i njegove bliže okolice. Nije stoga čudno da je ideja naišla na plodno tlo u okviru Dalmacijaturista, a potom Turističkog saveza općine Omiš.

Iz rijetkih izjava s početka osamdesetih godina dade se, ne posve s uvjerenjem, nagađati da je idejni začetnik projekta oživljavanja i obnove klapske pjesme bio Rino Franceschi. Drugo promišljanje je da Frane Franković, dotadašnji student Zagrebačkog sveučilišta i aktivni pjevač u klapama “Dalmoša”, svoju ljubav prema klapskoj pjesmi prenosi na omišku pjacu. U danima koji su prethodili stvaranju Omiškog festivala, Franceschi je kao namještenik Dalmacijaturista brinuo za kulturno-zabavni život Omiša. U prvi mah je bio zainteresiran za neformalno okupljanje klapa, u čemu je uživao potporu Frane Frankovića. Medutim, nakon što se u njihovim nakanama pridružio Ljubo Stipišić, prvobitna ideja klapske smotre, polako se preoblikovala u Festival klapske pjesme.

Na tome se nije stalo, jer je već u drugoj godini svojega postojanja, ista manifestacija stekla novo, ujedno trajno ime: Festival dalmatinskih klapa. I premda se očekivalo da će se Festival isključivo baviti reproduciranjem glazbene baštine, već tada je svoje programe oplemenio suvremenim klapskim stvaralaštvom. Novi program u početku nije nosio službeni naslov, jer nije bio samostalan. Dosta je festivalskih večeri proteklo dok se nije steklo iskustvo i kriteriji da se tzv. novouglazbljene skladbe ustale u okviru jednog posebnog festivalskog programa. Stjecanjem svoje potpune samostalnosti stekle su naslov Večer novih skladbi (1982). Od začetka, oslanjale su se na posebnosti dalmatinskog melosa klapskog pjevanja. Time je Festival neagresivne prirode, a skromna formata, sebi stvorio bazu za kvalitetan razvitak i trajni uspon.

(izvadci iz monografije 40. godina omiškog festivala – autor dr. Miljenko Grgić)