Šibenčanin Ivo Mikuličin (1947.) je jedan od rijetkih živućih klapskih voditelja, koji je sudjelovao na famoznom klapskom savjetovanju, što je u prosincu 1971. godine u Ruskamenu organizirao pokojni Silvije Bombardelli. Ljeta iste godine Mikuličin je kao član legendarne klape Šibenik zapjevao u omiškom finalu, pa se njegovo „omiško“ trajanje mjeri desetljećima. Svoju privrženost festivalu nije iskazivao samo kao pjevač i klapski voditelj, već i kao šef festivalske press-službe, glazbeni kritičar (Slobodna Dalmacija, Jutarnji list, Radio Šibenik, Šibenski list), skladatelj, te tekstopisac i obrađivač izvornih napjeva i popularnih pjesama.
Mikuličin je sudjelovao u osvajanju prvog omiškog odličja (treća nagrada žirija) klape Šibenik 1973. godine, te snimanju njihova prvog nosača zvuka „Kad bi ti dušo znala“, na kojemu je i njegova obrada izvorne „Nemoj da me kuneš“. No, kako je Ivo svestran čovjek (novinar, sportski djelatnik), samo godinu dana poslije Slobodna Dalmacija i košarka su ga odvojile od nastupa na omiškoj pjaceti. Omišu se, međutim, vratio pet godina poslije s klapom Bilice, koja je bila redovit sudionik finala muških klapa, a koja će se krajem osamdesetih godina minulog stoljeća prometnuti u popularni ansambl Bonaca. Sastav, koji je svojim privlačnim dalmatinskim zvukom stigao do svih zemalja, gdje žive Hrvati, izuzev Čilea i Južne Afrike.
Mikuličin je poznat i po tome što je rado prihvaćao ponude za vođenje klapa u dalmatinskim gradićima i malim mjestima, te tako, kako kaže, „širio klapsku kartu Dalmacije na nova uporišta i utvrde“. Nije mali broj etabliranih klapa, koje je on praktički utemeljio i vodio, a koje su stigle do festivalskih nagrada, priznanja i finala: vodički Bunari, Skradinke, (mlade) Bilice… Mikuličin, međutim, jednako rado spominje i Filipjanke (Sveti Filip i Jakov), Bile vile (Rogoznica), Dalmatinke (Primošten)… Klape, koje se nisu ugurale u omiški vrh, a koje su prve ozbiljne skupine klapskih pjevača i pjevačica u svojim mjestima.
Mikuličin je svoje klape nerijetko hranio i vlastitim obradama, pa statistika govori o blizu 40 obrada izvornih napjeva , te više od 100 obrada popularnih pjesama. S posebnim je guštom, kako kaže, obrađivao hrvatske duhovne pjesme.
Kao skladatelj i tekstopisac (autor je više od 100 pjesama) dao je puno više festivalima zabavne glazbe (Split, Šibenik, Zadar, Knin, Dora) i drugim festivalima klapske pisme (Kaštela, Sinj), gdje je osvajao i nagrade. Njegove skladbe izvode i Oliver Dragojević, Ivo Pattiera, Jasna Zlokić, Mladen Grdović… Kao autor je bio manje okrenut Omišu. No, legendarni je Ljubo Stipišić svejedno njegovu skladbu „Mati“ (tekst Mladen Bjažić), izvedenu na Večeri novih skladbi u Omišu, uvrstio u svoj Zbornik izabranih dalmatinskih pjesama.
Pokojni prof. Nikola Buble nije dozvolio da se Mikuličin odvoji od Omiša u ratnim godinama, kad Ivo nije vodio klape, koje njeguju a capella pjevanje. Gotovo ga je prisilio da nekoliko godina uzastopce bude glazbeni kritičar Slobodne Dalmacije za Omiški festival. Tu praksu je samo nastavio pokojni dr. Miljenko Grgić, te zajedno s Draženom Mladinom promovirao Mikuličina u šefa festivalske press-službe.
Posebno se pamti sjajna promocija festivalskih izdanja za 40. obljetnicu „Omiša“ u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, kad su se u naslovnim ulogama našli već spomenuti Stipišić, Grgić i Mikuličin.
Nemali je Ivin trud na diskografskom planu. Bio je producent 28 nosača zvuka svojih klapa, ali i autor značajnih kompilacija dalmatinske klapske pisme za Croatia records. Posebno vrijedna je njegova kompilacija pod naslovom „Plavi putevi mora“, koja sadrži pet CD-a najboljih dalmatinskih pjesama , od 1945. do 2000. godine, među kojima je nemali broj „numera“ s Omiškog festivala. „Šibenske uspomene“ je naslov njegove kompilacije izabranih pjesama klape Šibenik, koju je, također, izdao Croatia records.
Mikuličinov trud nije ostao nepriznat, nezapažen. Jedan je od dobitnika „Omiške stine“ za posebni doprinos Festivalu dalmatinskih klapa, a njegova plodna glazbena aktivnost je, nema sumnje, pridonijela još dvjema priznanjima. Ivo Mikuličin je dobio Nagradu grada Šibenika i Nagradu Šibensko-kninske županije za uspješan rad u klapskoj pismi, sportu i novinarstvu.