Dr. sc. Joško Ćaleta sudjelovao je priopćenjima na 46 znanstvenih i stručnih skupova – 34 međunarodna i 12 domaćih. S obzirom na profil skupova, u najvećoj je mjeri riječ o sudjelovanjima na konferencijama i simpozijima Međunarodnog savjeta za tradicijsku glazbu (ICTM) – na dvjema svjetskim konferencijama (Beč 2007., St. John’s 2011.), na dvanaest simpozija studijskih skupina ICTM-a za glazbenu antropologiju mediteranskih kultura (Venecija 2001., 2004., 2007.), za etnokoreologiju (Korčula 2000., Monghidoro 2004., Kuala Lumpur 2008.), za višeglasnu glazbu (Cagliari 2010., Tirana 2012.), za glazbu i ples jugoistočne Europe (Struga 2007., Izmir 2010., Berovo 2012., Beograd 2014.) i za narodna glazbala (Donja Stubica 2011.) te na dvama regionalno profiliranim skupovima ICTM-a (Beč 2011., Ljubljana 2011.). Uz to je dr. sc. Ćaleta u inozemstvu izlagao i na skupu vezanom uz navedeni međunarodni projekt “European Voices: Multipart Singing on the Balkans and in the Mediterranean” (Beč 2005.), na skupovima posvećenima tradicijskom višeglasju (Tbilisi 2006.), mediteranskim etnološkim temama (Piran 2001.), slovenskom folkloristi Niki Kuretu (Ljubljana 2006.) i crnogorskoj glazbenoj baštini (Podgorica 2010.) te na dvama skupovima održanima u okviru glazbenih festivala (Ambronay 2008., Koper 2010.). 2014. godine član je programskog odbora i predavač na Singing Storytellers Symposium u organizaciji University of Cape Breton, Sydney, Nova Scotia, Kanada (2014.).

U Hrvatskoj je sudjelovao na skupovima u organizaciji International Society for Performing Arts (Zagreb 2010.), Instituta za etnologiju i folkloristiku (Zagreb 1998., Trakošćan 2004.), Hrvatskog etnološkog društva (Split 2002., Komiža 2006., Zagreb 2008., Zagreb 2013.), Odsjeka za povijesne znanosti HAZU (Šibenik 2002.), Matice hrvatske (Zagreb 2007., 2008.), udruge “Pasionska baština” (Vrbnik 2002., Pazin 2014.) i pojedinih drugih kulturnih udruga na regionalnoj ili lokalnoj razini (Roč 2000., 2001., 2003., Kaštel Kambelovac 2001., Drinovci 2007., Metković 2008., Otočac 2008., Split 2013., Buško Blato 2014.). Tematski je u tim priopćenjima riječ o istraživanjima hrvatske tradicijske glazbe koje je poslije predstavio i u objavljenim svojim radovima, napose o glazbenim žanrovima i glazbalima dalmatinskog zaleđa, priobalja i otoka, njihovim stilističkim i kontekstualnim osobinama, procesima kontinuiteta i promjene te mijenama u njihovu razumijevanju. U akademskim godinama 2007/08. i 2008/09. vodio je kolegij “Etnomuzikologija” na Odsjeku za etnologiju i sociokulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zadru, a povremeno je sudjelovao i u visokoškolskoj nastavi drugih nositelja na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu (“Etnomuzikologija sa seminarom”, 1999.-2005.; “Etnomuzikološko istraživanje”, 2007/08.) i Odsjeku za glazbenu pedagogiju (“Uvod u etnomuzikologiju”, 2009.-2014.) te na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (“Uvod u folkloristiku”, 2008.-2014.). Održao je usto predavanja za studente glazbenog konzervatorija u Padovi (2006.), sveučilišta Yale (2008.) i sveučilišta Davis, California (2008.).

U suradnji s dr. Katarinom Livljanić oblikovao je i vodio majstorski kurs o hrvatskom crkvenom pučkom pjevanju u organizaciji fondacije Royaumont, Pariz (2011.). Među javnim predavanjima (tridesetak u Hrvatskoj i jedno u inozemstvu) posebno treba izdvojiti ona povezane s radionicama klapskog pjevanja (u okviru “Novogodišnjeg susreta klapskih pjevača i voditelja” u Omišu 2005., “Dana hrvatske kulture” u Berlinu 2006. i “Međunarodne smotre folklora” u Zagrebu 2007.), vokalnih žanrova dinarskog i obalno-otočnog područja (u okviru “Zimske škola hrvatskog folklora” u Crikvenici 2005., 2007.-2009.), vokalnih glazbenih žanrova Moslavine (u okviru seminara za voditelje i pjevače folklornih skupina Sisačko-moslavačke županije u Kutini 2009.), pa i cjelokupne hrvatske tradicijske vokalne glazbe (u okviru seminara za nastavnike predškolskog odgoja i razredne nastave u Zagrebu 2005. i 2006., seminara za nastavnike glazbenog odgoja u osnovnim školama u Osijeku i Zagrebu 2009. te seminara za voditelje i pjevače folklornih skupina Karlovačke županije u Ogulinu 2008. i 2009.).

Uz znanstvenoistraživački rad, dr. sc. Joško Ćaleta je veoma aktivan i na polju primjene. Od potkraj 1990-ih do danas djeluje kao član stručnih, programskih, savjetodavnih i ocjenjivačkih povjerenstava brojnih smotri i festivala, između ostaloga Međunarodne smotre folklora u Zagrebu, Pasionske baštine, niza županijskih smotri folklora, Festivala dalmatinskih klapa u Omišu i Večeri dalmatinske pisme u Kaštelima. Član je stručnih i savjetodavnih povjerenstava pri Ministarstvu kulture, Gradu Zagrebu i Uredu za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske. Sudjelovao je u izradi više prijedloga zaštite nematerijalne kulturne baštine na državnoj i međunarodnoj razini (ojkanje, procesija Za križen, klapsko pjevanje). Iz tog dijela aktivnosti treba posebno istaknuti njegovu suradnju na projektu “Pjevana baština” istoimene kulturne udruge, koja je urodila sa zasad pet opsežnih multimedijalnih publikacija o tradicijskom crkvenom i svjetovnom pučkom pjevanju u Šibenskoj biskupiji. Glazbenik i glazbeni voditelj Kao glazbenik i glazbeni voditelj aktivan je više od trideset godina. Godine 1979. započeo je pjevati u klapi Trogir, a poslije je i vodio klape Trogir, Radovan i Kairos. Tijekom boravka u Kanadi, od 1989. do 1997., bio je dirigent vankuverskog zbora i klape Zvonimir s kojima je 1994. i 1996. osvojio nagrade (CBC Radio) za najbolji etnički zbor u Kanadi. Rad s klapama nastavlja i po povratku u Hrvatsku kao glazbeni suradnik i producent (klape Jelsa, Nostalgija, Omiš, Sagena, Dišpet, Ćakulone, Petrada, Braciera, Vinčace, Armorin i dr.), no proširuje taj dio svojih aktivnosti i na folklorne skupine i ansamble (npr. SKUD Ivan Goran Kovačić iz Zagreba, KUD Klek iz Ogulina, uz brojna druga društva, napose na području Zagrebačke županije). Osnivač je i voditelj vokalnog ansambla Kantaduri specijaliziranoga za tradicijsku vokalnu glazbu južne Hrvatske, jadranskog i dinarskog kulturnog područja. Suradnja s Katarinom Livljanić i ansamblom Dialogos rezultirala je glazbenim djelima “Dalmatica” i “Anđeli heretici”, koja se učestalo izvode na uglednim evropskim glazbenim festivalima.

Od 2001. dr. sc. Ćaleta surađuje s profesionalnim ansamblom Lado kao skladatelj, vokalni pedagog i dirigent. Za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama 2003., na kojemu je dirigirao “Božićne kolende iz Dalmacije”, Lado je nagrađen prestižnom nagradom “Orlando”. U suradnji s Ladom nastao je i niz nosača zvuka nagrađenih prestižnim domaćim nagradama: autorski album “Preveliku radost navišćujem Vama” dobio je 2004. tri diskografske nagrade “Porin”, album “Kalvarija”, na kojemu je dr. sc. Ćaleta bio dirigentom, dobio je 2006. dvije nagrade “Porin”, album “Božićni concert (live)” 2010. tri nagrade “Porin”, a album “Križu sveti – Vokalisti Lada” dobio je dvije nagrade “Porin”. Usto je dr. sc. Joško Ćaleta i dobitnikom šest “Porina” u kategoriji klapske glazbe. Osim toga, zajedno s N. Ceribašić, Hrvatsko društvo skladatelja dodijelilo mu je 2000. nagradu “Josip Andreis” za dvostruki kompaktni disk “Hrvatska tradicijska glazba”, a nagrada “Ivan Lukačić” dodijeljena mu je 2004. za muzikološki doprinos istraživanju razdoblja baroka, prikazan cjelovečernjim koncertom ansambla Lado na Baroknim večerima u Varaždinu. 2014. godine