Klapsko pjevanje-hrvatski glazbeni fenomen

13.Ožujak.2024.

Ako bi netko želio izdvojiti najdalmatinskiji – najmediteranskiji, od svih hrvatskih glazbenih fenomena, zacijelo bi se odlučio za klapsko pjevanje koje predstavlja idealan spoj tradicijskog i popularnog s pozitivnom težnjom širenja izvan granica Dalmacije, izvan zamišljenih mediteranskih granica.

Malo je glazbenih festivala u Hrvatskoj koji se mogu podičiti takvim utjecajem na svoje izvođače. Omiš je Mecca klapskog pjevanja, pobjeda na njegovim pozornicama godinama se prepričava, legende ostaju zauvijek zabilježene. Upravo je natjecateljski karakter ono što mu je od prvih godina priskrbio epitet posebnog, različitog od brojnih smotri, susreta i festivala koji su i nastali kao potreba za dodatnim dokazivanjem.

Od prvih dana omiškog Festivala struka je sudjelovala u donošenju svih važnih odluka.
Utvrđivalo se tko može a tko ne pjevati na omiškoj pozornici, utvrđivao se broj pjevača, broj izvedbenih napjeva, utvrdila se je izvođačka polukružna forma s prvim tenorom na lijevom krilu, ekskluzivnost a capella pjevanja.  Struka ocjenjuje nastupe klapa, njihova nagrada oduvijek je bila najvažnije festivalsko priznanje. Izdavaštvo predstavlja značajan segment u radu omiškog Festivala; tri zbornika s preko 900 napjeva, godišnji katalozi, bilteni festivala (1970. – 1991.), znanstveni časopis Bašćinski glasi (od 1991.) edicije pojedinih kompozitora i obrađivača (edicija Leut), svjedoče o velikoj aktivnosti festivala. Cjelogodišnja aktivnost, kompleksna logistika, press služba, dobri domaćini, sve su to kamenčići u mozaiku omiškog Festivala.

Koliko omiški Festival znači klapskom pokretu najbolje je dočarano kroz fragmente teksta jednog od najplodnijih i najizvođenijih autora stihova klapskih skladbi Jakše Fiamenga:

Klapa je krug, a središte mu je u Omišu. Tako sam jednom zapisao, tako i danas mislim. Krug je istodobno i središte svijeta i njegov omotač- ničime nije ograničen, a najmanje ne crtom koja ga opisuje (opasuje!) i kruži oko njegova središta. On je beskonačno koncenloičan, on je način rasprostiranja poruka iz središta. Krug je – filozofi će to reći- proširena točka, znak ishodišnog jedinstva, može simbolizirati božanstvo koje nije sagledivo samo u njegovoj nepromjenjivosti nego i u rasprostranjenoj dobroti, kao ishodište, opstanak i trošenje svih stvari…

Klapa je krug a središte mu je u Omišu. Nije to slučajno. Mjesto je to gdje Cetina svečano ulazi u more. Mjesto gdje se miješaju dva svijeta, dva pogleda na svijet. Onaj slatkovodni koji rijeka donosi sobom probijajući se kroz klance i gudure, žuboreći preko stijena, ili pak nijemo prolazeći kroz livade puštajući da se u njoj ogledaju jablanovi i oblaci, šaš i čempresi. Onaj slani, morski koji dočekuje rijeku da je pomiješa sa velikim prostranstvima i raznese na sve strane svijeta. Da bi trajala i da se ne bi zaboravila.

Omiš je i razlogom da su nam danas imena klapa (DC Vranjic, Trogir, Lučica, Šibenik, Ošjak, Nostalgija,…) klapskih voditelja i kompozitora (Ljubo Stipišić-Delmata, Duško Tambača, Nikola Buble, Dinko Fio, Krešimir Magdić,…) istaknutih pjevača (Joško Prijić, Vinko Coce, Tonći Miletić, Špiro Jurić,…) ostala konkretnim povijesnim tragom tradicije koja je zahvalna svojim istaknutim tvorcima, osobama čija je vještina ostavila tragove i na današnje generacije.

~~~~~

Još o dr. Ćaleti pročitajte ovdje!