Dr. Miljenko Grgić, čovjek velike energije i ideja

11.Svibanj.2019.

14. svibnja 2011.  napustio nas je  istaknuti glazbeni djelatnik, pedagog, dugogodišnji suradnik i umjetnički ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, prijatelj i čovjek dr. Miljenko Grgić ….
Prošlo je osam godina od Tvog odlaska dragi prijatelju, hvala Ti za sve što si učinio za naš Festival i  počivaj u miru!

Opraštajući se od dr. Miljenka Grgića dr. Ivana Tomić Ferić je istakla:

fdk-miljenko-grgić….Nezaobilazni dio života – smrt, pogađa i naše uzore, voljene i drage nam znance i prijatelje, ljude čije nam djelo otvara “prozor u svijet”, u kojem granice stvarnosti kao da ne postoje, ili nam otvara oči da vidimo stvarnost života kojega živimo. Stvaralački opus i djelovanje muzikologa, glazbenog pisca i pedagoga dr. Miljenka Grgića bili su “putokaz” mnogima koji su ga slijedili i poznavali, ostavivši trajan i neizbrisiv biljeg u glazbenoj stvarnosti njegova rodnog Splita.
…. Kao organizator i idejni osnivač brojnih glazbenih festivala dr. Grgić se posebno istakao na mjestu umjetničkog ravnatelja Festivala dalmatinskih klapa u Omišu kojemu je posvetio i dvije monografske edicije. Nakon Ljetopisa Festivala dalmatinskih klapa, objavljenih povodom 40.-te godišnjice njegova postojanja, upustio se u sljedni znanstvenički poduhvat oblikovanja festivalske monografije, osjetivši osobnu, ali iznad svega povijesnu odgovornost prema instituciji koja je postala sjecištem povijesti i suvremenosti, svjetovnog i sakralnog, pučkog i artisitčkog, razotkrivajući svoj baštinski ali i europsko-mediteranski kontekst u kojemu se objavljuje i obnavlja tajna njezine postojanosti i privlačnosti. Nastojeći da se arhivski tragovi ožive, da se zabilježe i uguraju u sustav postojećih, živih kanona, dr. Grgić je s dovoljno znanstveničkog naboja, i nadasve, brige o nasljeđu i estetici ispisao poticajne stranice o razvojnom putu omiškog festivala, ostavljajući prostor za dalju etnomuzikološku elaboraciju i inicirajući nove nadogradnje u slaganju mozaika hrvatske tradicijske kulture ….
…. Danas, kada se s najvećim poštovanjem – u jednodušju sa svima vama – rastajemo od dragog profesora, moramo biti svjesni da smo u baštinskom smislu postali nasljednicima njegova djela. Njegov je opus dovršen, bogat i raznolik. A slava tog opusa i života nedvojbeno je i naša …. Zato, dragi naš profesore, hvala Vam na svemu. Svaki razgovor s Vama sugovorniku je donosio nešto novo, ugovdno iskustvo, dragocjeno bogaćenje. Zadužili ste nas svojom pokretačkom energijom i idejnošću, svojim marnim profesionalnim radom i ustrajnošću urezavši neizbrisiv trag u glazbenoj kulturi Omiša, Splita i čitave Hrvatske …. Neka Vam je laka zemlja ….