Na netom završenom Festivalu svi su pobjednici

Završio je 54. Festival dalmatinskih klapa u Omišu. Ugasila su se svjetla pozornice na nikada praznijim trgovima Stjepana Radića i Svetog Mihovila. Još od prvih godina Festivala u gradu na ušću Cetine nije bilo manje koncerata i inih događanja oko Festivala kao ovog ljeta. Ipak, razloga za zadovoljstvo na kraju nije nedostajalo jer moglo je biti i gore. Zbog virusa Covid-19 prijetila je opasnost da se polustoljetna tradicija prekine i odgodi za neka bolja vremena, na sreću pobrinuli smo se da se to ne dogodi. U periodu od 16. do 25. srpnja održane su četiri natjecateljske večeri, Večer novih skladbi, Večer mješovitih klapa, ženska i muška Završna večer te promocija monografije autorice Herci Ganza „Nima vaki testamenta“ o liku i djelu Ljube Stipišića Delmate. Kao uvertira svečanim koncertom 4. srpnja obilježena je 20. obljetnica debitantskih večeri u Bolu na Braču.

Tako započinje analizu 54. Festivala dalmatinskih klapa Omiš 2020. njegov ravnatelj prof. Mijo Stanić i nastavlja:

Cijelo smo proljeće balansirali u odlukama kada i kako održati omišku klapsku smotru. Mijenjali smo i prilagođavali audicije, datume, programe, sve sukladno epidemiološkim ograničenjima i preporukama. Pomicala se satnica koncerata i zbog vremenskih neprilika. Na kraju pobijedila je ljubav prema klapskoj pjesmi, a ta pobjeda pripala je svima.

Pobjednice su bez iznimke sve klape sudionice Festivala jer su, usprkos činjenici što se ovog proljeća njihovi članovi više od dva mjeseca nisu mogli sastajati i održavati probe, pokazale iznimno visoku uvježbanost i pjevačko umijeće dostojno najprestižnijeg klapskog natjecanja. Pobjednici su i naši sugrađani jer je grad i ovog srpnja odisao šušurom, pjesmom i veseljem.

Branko Uvodić dugogodišnji voditelj završnih večeri festivala u svom je posljednjem nastupu u Završnoj večeri dobio pet minuta vrijednih dostojnog ispraćaja u mirovinu.

Službeni pobjednici, klapa Luše u ženskoj i klapa Mriža u muškoj kategoriji dobitnice najsjajnijeg odličja kojeg dodjeljuje stručni sud, Zlatnog štita s povijesnim grbom grada Omiša ovo su priznanje osvojile po prvi put. Zanimljivo je da su obje klape u uzbudljivim završnicama zlata osvojile za samo 0,1 bod ispred drugoplasiranih kao i to da obje klape dolaze iz Splita. Zbog nevremena je otpao izravan televizijski prijenos ženskog finala pa tako i nagrade publike. U muškoj konkurenciji razlog za slavlje imali su Šibenčani iz klape Sebenico osvojivši Zlatni omiški leut, nagradu publike na temelju prikupljenih telefonskih i sms poziva, još jedne posebnosti ovogodišnjeg natjecanja.

Nakon proglašenja pobjednika u Završnoj večeri klapska karavana preselila se na Trg ispod stare žižule gdje je šušur potrajao cijelu noć. Moglo se tamo susresti brojna razdragana znana i neznana lica iz klapskog svijeta, klapašice i klapaše iz klapa koje se ove godine nisu natjecale, na primjer članove prošlogodišnjih slavljenika klapa Vinčace i Stine i tko zna iz koliko još klapa koji nisu htjeli propusti tradicionalno druženje.

U cijelonoćnim ćakulama, analizama, raspravama i pohvalama oko natjecanja nisu izostale ni pritužbe nezadovoljnika na ocjene stručnog suda i na razglas, ali i to je već odavno postao neizostavni i tradicionalni dio omiškog folklora. I dok smo kao organizatori u službenom dijelu večeri vrlo dobro provodili i poštivali sve preporuke epidemiologa isto je bilo kudikamo teže provesti na trgu na koji su svi došli družiti se, pjevati, veseliti i nadoknaditi sve ono što im je uvelike uskraćeno u prvoj polovini godine. Tako je bilo dosta onih koji su na kultnom Trgu dr. Franje Tuđmana dočekali prve cvrkute ptica i pjesmom probudili zoru koja ih je poput kakvih „klapskih vampira“ konačno otjerala na spavanje.

Voditelji organizacijsko tehničkih poslova Vlade, Joško i Boris nisu uspjeli sakriti umor sa svojih lica, ali ni zadovoljstvo što je sve uspješno odrađeno. I domaćin klapa Matko bio je zadovoljan što klape nisu imale pritužbi na tradicionalno gostoprimstvo Omiša. Kad je već sve prošlo kako sam upravo opisao razloge za ponos i zadovoljstvo naravno da smo imali i mi čelnici omiške smotre, umjetnički ravnatelj maestro Dušan Šarac i moja malenkost – naglašava ravnatelj Festivala prof. Mijo Stanić i završava:

Ugasila su se svjetla omiške pozornice i sve se vratilo u ustaljeni ritam u naš gradić podno gusarske kule Mirabella. Klape su otišle svojim kućama, gradske trgove ponovno su zauzeli ugostiteljski štekati. Uprava Festivala u miru i tišini posvetila se zbrajanju i oduzimanju ovogodišnje bilance, ali i pripremama za jubilarni 55. Festival dalmatinskih klapa Omiš 2021. godine uz jednu veliku želju: Što se virusa tiče, ne ponovilo se!