Oproštajna riječ ravnatelja FDK na pogrebu i komemoraciji mo. Tambače
Dragi maestro, tokala me dužnost da u ime Festivala dalmatinskih klapa Omiš i u ime svekolikog klapskog puka kažem dvi tri riči na rastanku. Može li se uopće u dvi tri riči opisati jedan običan život, altroke oni koji si ti živio?
Živio si život Dalmacije, život jednog vrimena i jednog naroda, život kakav na žalost, polako nestaje, i slikao ga notama poput najboljeg slikara. Tvoj su kist bile note, a tvoj štafelaj crtovlje na koji si prenosio slike naslikane po dalmatinskim kalama, konobama, pjacama, rivama i svugdi di se čula klapska pisma. Te su slike bile iskrene, životne, suptilne i rustikalne baš onakve kakav si bio ti, Dalmatinac i Dalmacija u tebi. Crpio si nadahnuće i snagu iz puka, pa je jasno zašto je tvoj glazbeni opus toliko popularan ne samo među klapama nego i velikom broju poklonika klapske pisme.
Od samih si početaka bio prisutan na omiškom Festivalu i svojim ga umjetničkim djelovanjem uvelike izgradio i oblikovao. Tako su tvoji i festivalski korijeni neraskidivo povezani i isprepleteni. Ni jedan melograf nije zabilježio i za klape obradio toliko pučkih napjeva splitskog, otočkog i dalmatinskog podneblja, koje si s velikim marom prikupljao od brojnih kazivača i trgao zaboravu. Ni jedan skladatelj nije osvojio toliko nagrada struke i publike u povijesti Festivala, često za skladbe skladane na stihove velikih čakavskih pjesnika, u pravilu tvojih dobrih prijatelja – Drage Ivaniševića, Jakše Fiamenga, Marina Franičevića, Jure Franičevića Pločara, Ljube Stipišića Delmate,…
Brojna priznanja koja su pratila tvoj melografski i skladateljski rad, rezultat su zanosa koji si preko klapske pisme prenosio na brojne klape. Ni jedan voditelj nije radio i surađivao s tolikim brojem klapa i s njima sudjelovao na omiškom Festivalu, još od 1968. kada si i kao pjevač sa svojom klapom Lučica, koja je bila pojam prave splitske klape koja njeguje i čuva tradiciju, osvojio prvu nagradu stručnog žirija. Spomenut ću još samo one najuspješnije: Trogir, Omiš, Cambi, Vokalisti Salone, Puntari, Šufit, Adrion, ženske klape Split, Filip Dević i omiško Smilje. Upravo je tvoj doprinos u borbi za ravnopravnost ženskih klapa na omiškom Festivalu bio najveći.
Sretan sam što sam imao privilegiju surađivati s tobom još u vrijeme početaka omiških Puntara čiji si bio voditelj, pa sve do zadnjih godina u vijeću omiškog Festivala. Uvijek miran i staložen prenosio si svoje znanje na nas pjevače, usađujući suptilnost, serenadnost i romantiku u naš izričaj. Mudro i znalački pripitomio si mladenački puntarski duh i uveo red u naše višeglasje.
Koliko su brojna klapska srca u koje si urezao duboku brazdu jubavi i poštovanja, najbolje pokazuju brojne poruke pozdrava ispisane ovih dana na društvenim mrežama.Dragi Tamba, velik je onaj koji ostaje i kad odlazi, a ti ćeš zauvik ostati u svojim pismama i u našim srcima.
I na kraju, kako je ovih dana napisao Pjero Mirić, još jedan od tvojih prijatelja pjesnika: Neka te po bespućima dalmatinskog neba zauvik zibaju najlipše note tvojih rajskih serenada.
Adio maestro, adio prijatelju…