Dalmatinska pisma je dio našeg identiteta …..

Omiš je već četrdesetosmu godinu sidrište izvorne klapske pjesme i vjerujem da bi, da nema ovog festivala, tradicionalni klapski način pjevanja nestao. Istina, i Omiš je doživio neke promjene, pa su se tako pojavile mješovite, dječje i, sve bolje ženske klape. Imamo večeri popularnih i novih skladbi, no i dalje inzistiramo na izvornosti i a capella pjevanju. U našoj “obitelji’ je nekih 250 do 300 klapa koje njeguju baštinu, no za ostale moram priznati da pripadaju zabavnoj glazbi – rekao nam je Dražan Mladin, ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa Omiš, koji ističe kako je za uvrštenje na UNESCO-ovu listu zaslužno mnogo skladatelja, melografa, klapskih voditelja, no najviše lovorika pripada pokojnom maestru Ljubi Stipišiću koji je svojim djelovanjem zadužio cijeli klapski svijet.

– Dalmatinska klapska pisma nije samo trend, nego dio identiteta ovoga podneblja. Za dobru klapu, osim šest ili osam pjevača, potreban je dobar voditelj, ali i pjesma iza koje stoji studiozno istraživanje, a to je naš bard Ljubo radio. Šteta što barba Ljubo nije doživio ovo priznanje… Moram spomenuti i prof.  Franu Frankovića koji je također postavio temelje Omiša, a potom i Krešimira Magdića, Dinka Fia, Duška Tambaču, Silvija Bombardellija i druge. Evo, Runjićeva “Moja jube” slovi kao najizvornija klapska pjesma… meni osobno drage su mlade klape Šufit i Cambi, a od starijih Trogir. Tu su i čuvena imena poput Lučice, Filipa Devića, Sinja, Cesarica, Vokalista, Srdele…Svi oni su zaslužni što je klapska pjesma ušla na UNESCO-ov popis. Ponavljam, a capella pjevanje je dobilo zaštitu, a ne glazba s instrumentima – naglašava Mladin, vjerujući da će sve ovo donijeti nove mogućnosti za promociju hrvatske baštine kao izvoznog proizvoda.

(iz intervjua portalu dnevnika “Slobodna Dalmacija” 7. prosinca 2012.)