Otišao još jedan doajen klapske pisme – Marinko Jurić

17.Srpanj.2018.

Odlaze pomalo, nažalost, doajeni klapske pisme. U osvit jednog lipanjskog dana 2018. partio je Marinko Jurić, veliki čovjek, čuvar vranjičke tradicije, riječi, pjesme i povijesti. Drugi tenor legendarnog Okteta DC rodio se 1934.godine u Vranjicu u kojem je i proveo cijeli svoj život. A cijeli njegov život, uz suprugu i dvoje djece, bila je pjesma. U mješovitom zboru ‘Sloboda’ počeo je pjevati 1955. godine,  glas prvog  i drugog tenora pjevao je i u kvartetima koji su nastali iz tog zbora a onda se 1965. skrasio u tek osnovanoj klapi tvornice ‘Salonit’ koja je 1967. promijenila ime u ‘Oktet Dalmacijacement‘. I pod tim imenom ispisala klapsku povijest, postavši sinonim za izvorno klapsko pjevanje. Na omiškom festivalu klapa u kojoj je Marinko imao neprocjenjivu ulogu kao drugi tenor osvojila je ukupno 18 nagrada a godine 1973. bili su apsolutni pobjednici Festivala.

Budući  mu je pjesma bila duboko ispod kože, Marinko Jurić s pjevanjem je nastavio i nakon prestanka djelovanja Okteta 1997. , i to u vranjičkom zboru ‘Chorus Cantores’.

Kolika je pjevačka veličina bio kazuje i činjenica da je u klapi mogao pjevati skoro sve glasove, a bio je i vrstan imitator koji je početkom osamdesetih imitacijom kukurikanja u napjevu ‘Jidri Pere, ide u Kaštila‘ oduševljavao publiku. Marinko je ‘odjedrio’, a u naslijeđe nam je ostavio svoga sina Špira Jurića, također jednog o velikana klapske pisme, prvog tenora klapa Cambi  i Vokalisti Salone.

Tekst: Ružana Kovač