Preminuo Zvonko Najev-Kare, jedan od šibenskih majstora pivača

Umro je ugledni i zaslužni Šibenčanin, Zvonko Najev, jedan od najslavnijih šibenskih majstora pivača. Radoslav Koštan na svom Facebook profilu o svojem dugogodišnjem kolegi piše:
“Zvonko je bio istinski bard šibenske klapske pjesme. Srce mu je bila njegova Klapa “Šibenik”. Bio je njen stalni član od prvih početaka djelovanja klape – od 1971.godine. Nas ovdje nekoliko preostalih, tu smo, da se sa punim poštovanjem i zahvalom, s par riječi, oprostimo s njim. Slike sijećanja i emocije, sažimaju se i pretaču u nama tugu za njegovim odlaskom, za odlaskom dobrog i dragog čovjeka, prijatelja i klapskog kolege. Zvali smo ga – Karo, jer je bio “dobrica, dobri duh” Klape, čovjek blagog karaktera, prilagodljiv, dobročudan, spreman na svako dobro za uspijeh Klape, “hrabar borac” za primjerno otpjevanu pjesmu, “klapski vojnik”. Važna mu je bila svaka proba, svaki nastup, svako snimanje, svako opuštanje za stolom. Bez njega i njegovog klapskog razdavanja, Klapa “Šibenik” bila bi bez tople ljudske prisutnosti i energije. Znao je progutati i prihvaćati, sve naše dišpete i šale i biti opraštajuća radost u njima.

U svakoj našoj pjesmi, Zvonko, je bio njen itekako, važan dio, nezamjenjiva karika. Toliko smo pjesama ispjevali zajedno rame uz rame, notu uz notu, na probama, u seranadama u srcu grada, na stotinama nastupa, koncertima, putovanjima, snimanjima, obiteljskim okupljanjima, …Rađala su se djeca i zajedno smo dijelili te radosti. Zvonko je do kraja bio predan Klapi “Šibenik” u svemu potrebnom i okićen je svim njenim uspjesima, od Omiša, preko kazališnih pozornica, gradskih trgova, koncertnih dvorana, Lisinskog i nagrade Grada Šibenika. Zvonko, trudan i vrijedan, uvijek je shvaćao ozbiljnost života. Kao, “stari ribar” iz pjesme “Kad se odmota stara tunja”, o kojem je pjevao stotine puta, danas je svoju mrižu bacio zadnji put i njegova se tunja života zaustavila na zadnjem pašu.
Ali je neumorno bacao svoje mreže života. Bacao ih je u pravo vrijeme i na prava mjesta, a ulov mu je bio bogat i obilan. Bili su to obitelj, posao, prijatelji, Klapa,…Bogatio ih je ljubavlju, zalaganjem i predanošću, ozbiljnošću, svjedočenjem svoje katoličke vjere i nadasve služenjem. Te darovane i ostvarene Božje kreposti, formirale su ga u osobu, kakvu smo poznavali i danas pamtimo. Providnost Božja, bila je njegova duhovna hrana.

~~~~~

~~~~~

Providnost Božja, bila je njegova duhovna hrana. Obitelj mu se namnožila, djeca i unuci stasali u prave ljude. Život mu je tekao i godine su učinile svoje. Klapa “Šibenik” polako se smirila u njemu i odzvanjala riječima pjesme “Klapo moja sve si tiša, sve nas život nosi,…” A iza njega su ostale vječne, koje je bezbroj puta pjevao:”Šibensku baladu”, “Šibenik je to”, i još koliko njih? Njihov eho, lebdi nad ovim gradom, njegovim Šibenikom, kojemu je ostao vjeran do kraja i zadužio ga. Za nas ostale još uvijek tu, iz stare Klape “Šibenik”, ostaje stvarnost riječi pjesme davno ispjevane: “Šta je nekad bilo lipo, kad su tukle stare ure, ajme, šta smo pivat znali, ispod one balature,…nema više stare klape, ni pisme sa kontrade, utihle su serenade.,..” A ti naš dobri Zvonko, imaš snage ponijeti punu vreću svojih dobrih djela, sa svojim anđelima pred lice Božje, kroz otvorena vrata Raja. I kao da nas čujem pivati, “Pala je bonaca, smirilo se vrime… bonaca na moru, bonaca u duši, sa robon na špagu, naš život se suši,…već prošla su lita i stale nevere, a mi smo na sidru, ka stare bracere.

Pročitajte još na portalu ŠibenikNews.

~~~~~

Direkcija Festivala dalmatinskih klapa izražava iskrenu sućut obitelji
i njegovim klapskim majstorima pivačima