Sjetimo se još jednog velikana – Pero Gotovac

Protekle su tri godine otkako nas je napustio još jedan velikan koji je zadužio omiški Festival i hrvatsku glazbu. Skladatelj i dirigent Pero Gotovac. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1956. godine. Slijedi 17 godina bogate producentsko-uredničke karijere u  diskografskoj kući Jugoton u kojoj je šezdesetih godina XX. stoljeća protagonist oblikovanja autentične domaće popularne glazbe. Producentski posao mijenja za dirigentsku palicu u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija u kojem radi od 1973. do umirovljenja 1996. godine. Pero kao skladatelj debitira na omiškom Festivalu 1996. Godine ostvarujući kao umirovljenik mladalačke snove o etnomuzikologiji na kojoj je diplomirao. Ljubav prema tradicijskog glazbi ponio je iz obitelji, naslijedio je od svoga oca – skladatelja i dirigenta Jakova Gotovca (1895. – 1982.) koji je pratio i podupirao nastanak i razvoj Festivala dalmatinskih klapa od samog početka i čiju je notnu zbirku “Narodne pjesme iz Dalmacije” Festival objavio 1998. godine.

Ono što je započeo slavni otac Jakov, nastavlja sin Pero koji potkraj XX. i početkom XXI. stoljeća dominira skladateljskim prilozima na Večerima novih skladbi u Omišu. Već 1999. godine objavljuje u ediciji Leut svoje skladbe za muški zbor ili klapu “Kroz godišća ča odzvanjo”. Tijekom razdoblja stvaranja novih skladbi maestro Gotovac skladao je ukupno 14 skladbi te osvojio sedam omiških nagrada. Triput je osvojio Zlatnu plaketu “Biser Jadrana” sa skladbama “Majka Maru priko mora dala” na narodni tekst (1997.), “Poletija sivi soko” na tekst Petra Vulića (1998.) i “Jubi’ ću te uvik iston miron” na tekst Stane Klanac-Tulić (2002.). Srebrnu plaketu “Biser Jadrana” prema mišljenju stručnog povjerenstva osvojio je skladbama “Ma se uvik smiju dica” na tekst Drage Ivaniševića (1996.) i “Oj Marjane rano moje rane” tekstopisca Petra Vulića (1999.). Brončanu plaketu “Biser Jadrana” donijele su mu skladbe “Meju cvićen najlipše si cviće” (2001.) i “Penelopa” (2005.) autorice teksta Stane Klanac-Tulić. U kategoriji najbolje folklorne pjesme nagrađen je Porinom (2003.) za skladbu “Jubi’ ću te uvik iston miron” s albuma klape Nostalgija “Na omiškoj stini”. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: za kolektivni rad na prvoj stereo glazbenoj snimci u Jugoslaviji nagrađen je Ordenom rada sa srebrnim vijencem (1960.); nagradu “Josip Štolcer Slavenski” za skladateljski rad prima 1987. godine; odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.); dobitnik je Porina za životno djelo za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (2000.).

U posljednjem pismu koje je poslao na adresu Festivala Pero Gotovac je napisao: „Čestitajući Omišu pedesetu obljetnicu želim mu i na dalje mladenačke inspiracije kao i snage u očuvanju svih dosadašnjih kao i budućih napora u njegovanju hrvatske tradicionalne jadransko mediteranske glazbene kulture. Cijenite vlastite rezultate, posebno temeljne estetske i umjetničke oblike višeglasnog a cappella klapskog pjeva. On je čvrsta osnova i jedini putokaz davno ucrtanog puta. Čuvajte Omiš ozbiljno i odgovorno nastavljajući dalje uspješno gajiti pjesmu Dalmacije i kako kažu „još šire“!“

Hvala ti maestro i počivaj u miru!

KLAPSKA PISMA

Duša tilu daje krila,
Za poletit’ putem neba,
Pomaže joj dobra vila,
Ča joj višje o’ teg’ treba?!

Sve će kazat o životu,
Sve o živom i o mrcu,
Sve liposti i dobrotu,
Sakrila je u svom srcu.

Jerbo život triba živit,
Bilo s tugom il rad’ škerca,
Evo, Klape, eto Pisme,
Neka zunzi šesna terca !

Sve nevere, lebićade ,
I topline sunca – znade !

Pero Gotovac
 Zagreb, 23. studenog 2016.

~~~~~

Pročitajte još o Peri Gotovcu ovdje!