Vinko Coce – sjetimo se legende

24.Listopad.2024.

Prije deset godina, dvadesetsedmog listopada 2013. prestalo je kucati srce u koje je mogao stati svaki dobar čovjek. Utihnuo je anđeoski tenor našeg velikog i dobrog Vinka Coce. Napustio nas je poznati trogirski pjevač, dugogodišnji član klape Trogir, legandarni klapski tenor. Dalmatinska klapska obitelj ostala je tako bez još jedne istinske legende – tenora koji je obilježio klapsku pismu na svoj poseban način – pojavom i glasom. Festival dalmatinskihklapa u Omišu, čiji je Vinko bio višestruki  pobjednik, deset godina nakon njegova odlaska prisjeća se još jednom svega  što je dao za našu dalmatinsku klapsku pismu.

~~~~~

Ovogodišnji dio programa 37. tradicionalnog koncerta “Pismo moja hrli tamo – Zagrebu na dar” na kojem nastupaju najuspješnije klape sa 57. Festivala dalmatinskih klapa u Omišu biti će posvećen u čast velikog klapskog tenora Vinka Coce povodom desete obljetnice njegove smrti. Tako će posjetitelji koncerta osim uživanja u vrhunskim interpretacijama tradicijskih dalmatinskih pjesama čuti i klapske izvedbe velikih Cocinih uspješnica.

~~~~~

IZ BIOGRAFIJE

Vinko Coce rođen je 22. prosinca 1954. godine u Trogiru. Njegov glazbeni talent uočen je već u osnovnoj školi. U dobi od 13 godina počeo je s vježbanjem solfeggia kod maestra Marinka Lukasa dok je s 15 godina postao tenor u kvintetu Mali Kanti. Nakon završene Obrtne škole počinje raditi u trogirskom brodogradilištu, no ne odustaje od pjevanja. Klapi Trogir priključio se 1972. godine i u njoj je ostao sve do početka svoje samostalne karijere 1991. godine. Klapski angažman započeo je kao prvi tenor, a kasnije se razvio u tenora solista. Surađivao je s vrsnim pedagozima i glazbenicima kao što su Ljubo Stipišić, Josip Veršić, Eduard Tudor, Silvije Bombardelli, Nikolaj Žličar, Duško Tambača, Loris Voltolini, Nikola Buble, Joško Ćaleta i drugi. Paralelno s pjevanjem u klapi, Coce je 80-ih godina svoj talent brusio u splitskoj glazbenoj školi “Josip Hatze” na odjelu solo pjevanja kod profesorice Branke Ristić. Krajem 80-ih završava sa školovanjem, a 1983. godine postaje zborski tenor u profesionalnom mješovitom zboru splitskog HNK-a u kojem je sljedećih pet godina pjevao cjelovit operni repertoar i nastavio s radom u klapi Trogir.

PJEVAO JE S LUCIANOM PAVAROTTIJEM

U tom vremenu često je pjevao i pojedine tenorske dionice u zagrebačkom HNK-u, no uskoro dobiva ponudu da asistira u zboru teatra Comunale iz Firence, gdje u operi Boris Godunov, izvedenoj pod ravnanjem maestra Seiji Ozawe, pjeva s Lucianom Pavarottijem. – Neostvarena želja mi je bila s Pavarottijem pojesti špagete u nekoj od trogirskih konobi. Nažalost, to nisam nikad dočekao – izjavio je jednom. Prestaje s klapskim angažmanom i 1991. godine počinje sa samostalnom karijerom. Četiri godine kasnije cijela klapa Trogir prestaje s radom. Tijekom rata je nastupao diljem zemlje i inozemstva na raznim prosvjedima protiv rata i pružao potporu braniteljima na mnogim humanitarnim koncertima. Započeo je suradnju s Nenom Ninčevićem i Joškom Banovom i 1993. godine snimio svoj prvi album ‘Mirno spavaj, ružo moja’. Te godine osvaja i Grand Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe s pjesmom “Sićaš li se, Lungomare” dok sljedeće godine nastupa na Dori s pjesmom “Zlato moje”. Uskoro s klapom Trogir dobiva Porina za pjesmu “Kora kruha u vinu” i to kao priznanje za rad na polju njegovanja i unaprijeđenja tradicionalnog klapsko-dalmatinskog pjevanja. Dvije godine nakon objavljivanja prvog albuma, objavljuje drugi album ‘Mama, adio’ iz 1995. godine. Klapa Trogir ponovno se okupila na 40. godišnjicu svog djelovanja što je obilježeno monografijom “Povratak iskonu”, autora Stanka Geića. Klapa nastavlja s daljnjim obradama glazbenih djela iz ciklusa Narodno blago grada Trogira, u okrilju KUD-a Kolo. Snimio je i nekoliko antologijskih kompozicija karakterističnog dalmatinskog melosa, uključujući “Ribare” te duet sa Zoricom Kondžom “Sto mandolina”.

POSTAO JE ČLAN HRVATSKE GLAZBENE UNIJE I DOBIO STATUS SLOBODNOG UMJETNIKA

Vinko Coce 2000. godine postaje članom Hrvatske glazbene unije i dobiva status slobodnog umjetnika, a osim toga bio je i stalni član komornog zbora samostana benediktinki sv. Nikole u Trogiru. Iste godine objavio je svoj treći album ‘Dalmacija, more, ja i ti’, a dvije godine kasnije četvrti album pod nazivom ‘Ane, jel’te baca’. U lipnju 2003. godine u rodnom Trogiru organizirao je koncert “Vinko i prijatelji”, na kojem su nastupili Oliver Dragojević, Klapa Trogir, klapa Tragos i grupa Delfini. U kolovozu iste godine organizirao je predstavljanje svjetskih, manje poznatih tenora, pod nazivom “Prvo međunarodno natjecanje mladih tenora”, uz medijsku pozornost i pokroviteljstvo predsjednika RH Stipe Mesića. Natjecanje se organiziralo do 2006. godine na trogirskoj ljetnoj pozornici. Te godine izdao je svoj peti album pod nazivom ‘More sinje’.

~~~~~

ZANIMLJIVO

Ostavio nam je naš Coce toliko lijepih pjesama da ga nitko i nikad neće zaboraviti. I danas u šetnji Kamerlengom i u mislima na njega divimo se vrhunskim interpretacijama “Ribara” i romantičnih pjesma, “Mirno spavaj ružo moja” i stihova iz njegove široke duše, “Kada umren umotan u bilo”.

Vinkov je život bio ogrnut naramkom sriće, jer je radio ono što je volio, a radio je to vrhunski, svjetski. Ali štovatelji lipe pisme i zvonka glasa njegovim odlaskom ostali su u dubokoj tuzi i s beskrajnim poštovanjem prema tom istinski dobrom, duhovitom i skromnom čovjeku. *

*tekst preuzet sa portala RadioLabin od 28.10.2013. 

~~~~~

Na festivalu Melodije Istre i Kvarnera 1997. godine Vinko Coce s klapom “Krk” nastupa s pjesmom “Vilo moja” autorskog tandema Ivica Badurina i Vlasta Juretić. Pjesma je prošla relativno nezapaženo, ali je Vinko dobio nagradu “Zlatni mikrofon” za najbolju izvedbu. Tada je, može se reći potvrdio svoj status jednog od najvećih dalmatinskih glazbenika. Snimku tog nastupa možete pogledati na Youtube kanalu Deky Simper.

~~~~~

NAGRADE i PRIZNANJA

– 1993. – Grand Prix Splitskog festivala za intrepretaciju pjesme Sićaš li se, Lungomare
1997. – Nagrada “Zlatni mikrofon” za najbolju izvedbu pjesme na festival Melodije Istre i Kvarnera (“Vilo moja” zajedno  s klapom Krk)
– 1998. – diskografska nagrada Porin za najbolji album folklorne glazbe (zajedno  s klapom Trogir)
– 1998. – Grand Prix Međunarodni Marko Polo Fest – Korčula za interpretaciju pjesme Žmul Vina
– 2014. – diskografska nagrada Porin za životno djelo (posmrtno)

S klapom Trogir s kojom je bio apsolutni pobjednik 1976. godine, osvojio je na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu ukupno 15 natjecateljskih nagrada

~~~~~

Slavuju počivaj u miru!