Ako usporedimo dva bazena, onaj splitski i s druge strane zadarski, onda uočavamo osnovne razlike:
1. Zadar i okolica imaju manje terenski zapisanih narodnih napjeva koje danas izvode klape, što ne znači da tih napjeva nema.
2. Zadar je u prošlosti i danas imao manje aktivnih zapisivača-obrađivača napjeva.
3. Vrlo je važno demografsko obilježje zadarskog stanovništva i činjenica da se je ono u nekoliko navrata gotovo u potpunosti mijenjalo. Zadar je u 19.stoljeću bio središte austrijske pokrajine Dalmacije, a još od mletačke vlasti, pa preko Napoleona, forsiralo se je useljavanje romanskog stanovništva radi upravno-kolonizatorskih potreba. Trgovina je bila uglavnom upućena na Trst i tršćanske trgovačke posrednike. To zapravo govori da je glavni kulturni utjecaj na grad Zadar imalo zapadnoeuropsko okružje. Ovdje pretpostavljamo da je zadarska gradska folklorna pjesma živjela prilično odvojeno od folklora okolice uvažavajući činjenicu različitog nacionalnog sastava zadarskog gradskog i stanovništva okolice. Tek nakon Drugog svjetskog rata, kada se talijansko stanovništvo iseljava, Zadar biva napučen stanovnicima iz zaleđa, priobalja i otoka. Zanimljiv je podatak da je 1961. godine samo 31% stanovnika grada bilo i rođeno u Zadru. Ako još imamo na umu da je od 1944. godine u obiteljima doseljenika rođen određen broj djece, onda ispada da je 60ih godina 20.stoljeća, u Zadru živjelo samo oko 15% autohtonih Zadrana. Dakle, 85% novog stanovništva je zapravo donijelo sa sobom vlastito naslijeđe koje se nije moglo poistovjetiti s gradskom tradicijom, već je Zadar otad u procesu asimiliranja useljenika i stvaranja vlastitog urbanog identiteta. Ovi podaci nam jasno kazuju da je grad Zadar prostor kulturnog diskontinuiteta, te da je zbog toga i zadarska folklorna pjesma pojam kojeg je teško odrediti. Stara gradska jezgra, poluotok do kraja Drugog svjetskog rata je bio naseljen uglavnom talijanskim stanovništvom. Prema tome, tzv. Zaratiniimali susvoju „zaratinsku“ pjesmu, uglavnomuvezenu iz Italije ina talijanskome jeziku.S obzirom da su nekoć prigradska, a danas gradska naselja Puntamika, Belafuža, Bokanjac, Stanovi i Arbanasi kontinuirano naseljena hrvatskim stanovništvom, upravo su to lokaliteti na kojima pojedini zapisivači bilježe narodne napjeve koji imaju dobru osnovu za obrađivanje u maniriklapskog izvođenja. Osim ovih gradskih dijelova, još poneki zapisani i obrađeni napjevi dolaze sa otoka Ugljana, Pašmana i ostalih otoka zadarskog arhipelaga.
Spominjući zadarske zapisivače relativno novijeg vremena, navodimo Zvonka Kerana, Ivu Brkića, Marinka Ruševa, Marina Čovića i druge. Neki od napjeva zapisanih u Zadru i okolici se nalaze u omiškim festivalskim Zbornicima. Spomenimo neke: napjeve Znaš neviro, kako si se kleja i Tihana rosice zapisao je 1975. Zvonko Keran u Bokanjcu na kazivanje Mate Radosa, zatim napjev Da mi je umriti koji je 1975. zapisao Ivo Brkić na kazivanje Ruže Goić iz zadarskih Stanova, napjev s otoka Ugljana Divojka je pod borun zaspala, zapis i obrada Marinko Rušev, Mili bože, nesritna san bila ili Priješko kolo, Tri divojke, itd.Osim ovih zapisa, u nekoliko napjeva se spominje Zadar ili zadarsko. Tako imamo Lipe ti su Zadarke divojke, zatim Lipšega tanca ne viđoh (već što sam sinoć po Zadru) ili napjev Divojka je mlada koji ima drugi naziv Kletva Zadru.

Prve organizirane zadarske klape se javljaju 1960-ih godina, pa tako Zadar među prvima ima klapu Jadera kao svoga predstavnika na prvom Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu (1967.godine). Kasnije će se pojaviti mnoštvo klapa iz Zadra i okolice koje će se natjecati na ovom prvom i najznačajnijem klapskom Festivalu. Zanimljiv je podatak da je u prvih 25 godina omiškog Festivala, odmah nakon Splita, grad Zadar dao najveći broj klapa sudionica. Neke od njih će na omiškim pjacamaizvesti napjeve iz zadarskog kraja te na taj način pokazati da Zadar ima određenu tradiciju i klapski potencijal kojeg valja uzeti u obzir.
Osim klapa s gradskog prostora, u okolici Zadra već 70-ih godina prošlog stoljeća djeluju organizirane skupine pjevača koje pjevaju na klapski način. Neke od njih dospijevaju do omiške pozornice kao natjecateljske festivalske klape. Tako klapa Fortuna iz Bibinja na omiškom Festivalu debitira već 1974.godine, klapa Zlatna Luka iz Sukošana je na Omišu 1980.godine, zatim klapa Tajer iz Sali putuje na isti Festival 1981.godine, klapa Kali je najbolji omiški debitant 1983.godine, Filipjanke se prvi put natječu 1985., Priješke lavandjere su najbolje debitantice 1986.godine, itd.
Biograd na moru, ne samo da posjeduje stanovitu klapsku tradiciju, već je to grad iz kojeg dolazi sjajna klapa Tramuntana, pobjednik Festivala u Omišu 1971.godine.Žensko klapsko pjevanje je zasebna klapska kategorija sa svojim posebnostima, ali isto tako je nepobitna klapska stvarnost. Među takvim pjevačkim skupinama pojedine su se istakle i ostavile svoj neizbrisiv trag. Takva je i ženska klapa Zadranke, dvostruke apsolutne pobjednice omiškog Festivala (1984. i 1986.godine) i to u „muškoj“ konkurenciji, budući da u to vrijeme na „Omišu“ nije bilo zasebne natjecateljske večeri za ženske klape.
Svima znana zadarska klapa Intrade, svoj put započinje na omiškom Festivalu i to kao najbolji debitant (1985.god.). Slijedećih nekoliko godina, Intrade su redovite u završnim večerima FDK-a, a neke njihove izvedbe su pronašle svoje mjesto na kompilacijskim nosačima zvuka koji predstavljaju retrospektivu tadašnjih najznačajnijih klapskihostvarenja u izvedbenom i autorskom dijelu. Glazbeni voditelj Intrada, Davor Petrović, autor je brojnih pjesama praizvedenih na omiškim Večerima novih skladbi.Potkraj prošlog stoljeća, dakle, prije 20-ak godina, zadarsko klapsko pjevanje kao da je zahvatilo svojevrsna utiha. Možda su tome uzroci ratna zbivanja i napeto ozračje u kojem se opkoljeni Zadar našao. Ipak, pjesma klapaša nije zamrla. Možda se je moglo rjeđe čuti, ali u njoj je bilo i ponosa i prkosa, ali i otpora prijetećem zatiranju.Ako promotrimo tadašnje zadarske klape, onda uviđamo da su upravo tih godina stasali mnogi zadarski klapski pjevači, pjevačice, voditeljice i voditelji koji su zaslužni za kontinuitet, ali i uzlet zadarskog klapskog pjevanja koji je evidentan u posljednje vrijeme.
Devedesetih godina na području zadarske županije djelovalo je, a neke još uvijek djeluju, oko petnaestak klapa. Spomenimo neke: klape Bibinje i Roko, zatim ženska klapa Garofuli iz Bibinja, ž. klape Biograjke i Blandona iz Biograda, zadarske ženske klape Zadranke, Idassa i Diadora, muške klape Intrade, Galija i Kondura iz Zadra, muške klape iz Kali s imenima Kali i Trata, paške klape Pag, Navalia i Povljana, saljska Mareta, ženska klapa Viola iz Sv.Filipa i Jakova, itd.

Na području Zadarske županije danas djeluje mnoštvo klapa koje bi bilo teško sve nabrojati, a da se pri tome neku ne izostavi. Nekada gotovo nezamislivo, a danas realnost, su klape s prostora zadarskog zaleđa, tj. Ravnih Kotara. Spomenimo samo benkovačku klapu Asseria, Koporan iz Poličnika, Težake iz Paljuva, Kandeloru iz Zemunika Donjeg, itd.
Zadarske klape ne samo da su sve brojnije, već je njihova kvaliteta sve priznatija što pokazuju i rezultati na svim recentnim i relevantnim klapskim natjecanjima. U posljednjih nekoliko godina omiška Finala redovito imaju najmanje jednu zadarsku klapu sudionicu među ponajboljim hrvatskim klapama. Nakon 2012-te i prvog mjesta na debitantskoj večeri Festivala u Omišu, zatim 2013-te godine i Omiškog Srebrnog štita i leuta, u vitrinama klape Kožino od lani je i omiško Zlato prema ocjenama struke (2014.god.). Slijedom ovakvih rezultata, klapa Kožino je dobitnik županijske Nagrade za izuzetne uspjehe i rezultate. Godine 2013., zadarska ženska klapa Kapric osvojila je srca omiške publike koja joj je udijelila drugo mjesto.
Godine 2014. boje zadarskih klapa na Omišu su branile klape Munita, Kaleta i Kožino u muškoj konkurenciji, dok su Karmel iz Turnja, Libar iz Privlake, te Kandelora iz Zemunika Donjeg se okušale u ženskoj konkurenciji. Osim ovih klapa omišku audiciju za lanjsku debitantsku večer su prošle ženska klapa Luna iz Kožina i muška studentska klapa Študija.
Nije zanemariva činjenica da već nekoliko godina postoji festival klapa u Pakoštanima, tzv. „Školjka“, gdje se ogledaju i natječu klape Zadarske i Šibensko-kninske županije. Uz najcjenjeniji omiški Festival, i „Školjka“ svojim nastojanjima i pristupom pridonosi porastu kvalitete koja je danas evidentna među klapama ovog kraja.