Pojam klapa
Kada se čuje riječ klapa, današnji prosječni stanovnik Hrvatske prvenstveno će pomisliti na skupinu dalmatinskih pjevača koji pjevaju specifičan repertoar, s pratnjom glazbala ili bez njih. Tijekom vremena brojni su jezikoslovci i etnomuzikolozi pokušavali utvrditi korijene i podrijetlo riječi koja nije tako dugo u upotrebi na ovim područjima. Jezikoslovci poput Radovana Vidovića i Bratoljuba Klaića korijene riječi klapa (capulata), nalaze u sjevernotalijanskom tršćanskom šatrovačkom dijalektu, odakle je termin usvojen diljem jadranske obale negdje polovicom 19. st. Riječ označava družbu, družinu, skupinu ili kliku, izrazito čvrsto povezanu. Riječ družina najbliže bi označavala pojam klapa.
Ako nema prijateljstva nema ni klape. Prijateljstvo je osnov’ da jedna klapa dugo i dobro djeluje!
Ante Barbača, umjetnički voditelj klape “Šibenik”
Veza s Trstom, važnom trgovačkom lukom zasigurno je mogla rezultirati širenjem pojma u krajeve s kojima se intenzivno trgovalo. Naši pomorci koji su u Trst donosili vino imali su prilike u tršćanskim oštarijama slušati raspjevane sjeverne susjede. Također, strepili su od napada družina ili pak uživali u sportskim nadmetanjima (morra – šijavica, briškula i trešete – kartaške igre). Klapa protiv klape preselila se s tršćanskih navoza, pijaca i molova i na jadransku obalu. Upravo je njezin društveni kontekst (u počecima isključivo kod muških družina) osnova, kako za zajedničko druženje kroz glazbu, tako i za bilo koji drugi oblik druženja (sport, ribolov, lov).
Klapa Omiš u crtežu sarajevskog slikara Maria Mikulića (1978)
Polovinom 19. stoljeća u Dalmaciji djeluju formalne i neformalne pjevačke družine koje preuzimaju termin klapa. Za razliku od svojih suvremenika u Primorju ili Istri koji su se zadržali na neformalnom obliku druženja, pjevačke skupine u Dalmaciji uspjele izgraditi image zasnovan na posebnom repertoaru i prepoznatljivoj izvedbi.
Iako je termin klapa i danas moguće ćuti kao naziv za neformalnu (ili čak formalnu) družinu malonogometaša ili pjevača arhaičnih tradicijskih stilova u dalmatinskom zaleđu (Kokanova klapa – pjevači rere iz Dicma, Jurina klapa – pjevači gange iz Posušja), moramo se složiti da pojam klapa najčešće asocira upravo na organizirane pjevačke skupine sa specifičnom (a capella) repertoarom dalmatinskih napjeva.
Autori teksta: Joško Ćaleta i Jurica Bošković
Više možete pogledati ovdje!
Izvadak iz teksta objavljenog u publikaciji „Mediteranski pjev“
izdavača Večernji list d.o.o iz 2011. god.