Tijekom Domovinskog rata na vrhu umjetničke piramide Festivala dalmatinskih klapa u Omišu od 1992. do 1996. godine bio je dotadašnji dugogodišnji stručni suradnik, izbornik i član ocjenjivačkog žirija, štovani muzikolog, dirigent, crkveni orguljaš, skladatelj i glazbeni pedagog dr. sc. Nikola Buble (1950.-2015.). Neprikosnoveni etnomuzikološki autoritet, ali ujedno i iskusni menadžer i prirodni lider Buble je svježim idejama i poimanjem tradicije kao dinamičke kategorije unio brojne programske  promjene i odigrao središnju ulogu u modernizaciji klapske pisme.  

Da ga glazba nije začarala i ponijela k znanosti, Buble bi vjerojatno „tukao more jedući kruh sa sedam kora“. Nakon što je maturirao, a potom i apsolvirao na Višoj pomorskoj školi istovremeno diplomiravši glazbeni odgoj na Pedagoškoj akademiji u Splitu, upisuje u Sarajevu Muzičku akademiju – Teoretski odjel i Filozofski fakultet – Odjel za filozofiju i sociologiju. Magistrirao je 1982. na temu „Vokalna folklorna glazba Trogira i Donjih Kaštela od 1875. do 1975. godine“ pod mentorstvom dr. Jerka Bezića na Odjelu za muzikologiju i glazbenu publicistiku Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Doktorat je iz muzikoloških znanosti stekao 1986. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani na temu „Glazbena kultura stanovnika trogirske općine“.

Rad na visokoškolskom učilištu u Splitu započeo je kao 27-godišnji znanstvenik i umjetnik. Bio je redoviti profesor na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, na poslijediplomskom studiju Kultura i društvo Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, na Odjelu za glazbenu umjetnost Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, gdje je utemeljio Odsjek za etnomuzikologiju, i na poslijediplomskom studiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Predavao je brojne kolegije: Etnomuzikologija, Glazbe svijeta, Narodna glazbala, Etnomuzikološka istraživanja i terenski rad, Crkvena glazba, Dalmatinska tradicijska glazba, Tradicijska glazba Bosne i Hercegovine, Teorija glazbe, Dirigiranje i Osnove vokalne tehnike.

Bio je organizator, voditelj i aktivni sudionik više desetaka domaćih i međunarodnih znanstvenih i umjetničkih skupova. Njegova predavanja i seminari bavili su se gotovo uvijek glazbenom kulturom južne Hrvatske. Posebnu pažnju medunarodnih stručnjaka privukao je izlaganjima u Beču i Bernu. U Bernu su njegova predavanja izazvala toliko pozornosti da su, kao njihova posljedica, nastala 3 CD-a s klapskim pjesmama objavljena pod naslovima: Himmel uber Kroatien, O Meer, du Mutter i Stella Maris.

U „Omišu“ je Buble prisutan od početka svoje profesionalne muzikološke karijere. Vec 1979. prvi put sudjeluje u radu žirija kao ocjenjivač klapa. Od 1982. godine redovni je izbornik i ocjenjivač klapa i izbornik novih skladbi. Tijekom tog razdoblja Bubli je povjereno vodenje nekoliko kulturnih manifestacija na kojima je stekao veliko iskustvo. Medu njima najznačajnija je uloga umjetničkog direktora Smotre jadranskog folklora i Smotre mediteranskog folkora. Godine 1991. postaje prvi dirigent orkestra Hrvatske ratne mornarice u samostalnoj Hrvatskoj, a istovremeno preuzima sve više obveza kao stručni suradnik mlade novoosnovane Direkcije Festivala dalmatinskih klapa. 1992. godine dolazi na čelnu umjetničku funkciju Festivala kojem u kratkom vremenu daje novi imidž. Buble je smatrao kako budućnost Festivala i njegova društvena opravdanost leži u spoznaji da Festival živi kao svaki živi organizam, stoga njegov daljnji hod nije samo uvjetovan njegovom živom glazbenom predstavljačkom djelatnošcu koja se iscrpi u pet ili šest dana trajanja natjecanja. Držeci tradiciju dinamičkom kategorijom, Buble je budućnost Festivala vidio u njegovoj kulturološkoj ulozi i znanstvenoj utemeljenosti. Svojom je šarmantnom i vedrom prirodom, plemenitom dušom i izvornim dalmatinskim humorom, ali i silnom radnom energijom, požrtvovnošću, umijećem motivacije, kooperativnošću, idealizmom, stručnošću i pedantnošću ostao u sjecanju svih suradnika kao nezamjenjiva etnomuzikološka veličina koja je ostavila duboku trag u povijesti Festivala. Dr. Franjo Tudman odlikovao ga je 1996. godine Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi; dobio je Povelju Republike Hrvatske za osobite zasluge na promicanju, očuvanju i razvoju glazbene kulture klapskih pjesama u Hrvata. Dobitnik je Priznanja za izgradnju mosta mira i prijateljstva izmedu dviju nacija, Hrvatske i Japana, talijanskog priznanja Medaglia della regione Lazio, Nagrade za životno djelo „za osobite uspjehe u razvoju društvenih odnosa i unapredenju umjetnosti, kulture i znanosti“ i višestruki je dobitnik diskografske nagrade Porin.

Buble je bio član medunarodnog glazbenog kulturološkog projekta povodom 2000 godina kršćanstva pri Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Vatikanu. Godine 1993. pokrenuo je znanstveni projekt Glazbena kultura stanovnika južne Hrvatske u kojem je kao voditelj okupio i iznjedrio novu generaciju etnomuzikologa koja djeluje na dalmatinskom području već dulje od dva desetljeća. Zaokružio je Buble svoju životnu viziju i misiju osnivanjem doktorskog studija etnomuzikologije 2010. godine pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Krajem sedamdesetih postaje zborovođa crkvenog zbora benediktinskog samostana Sv. Nikole u Trogiru. Kao dirigent brojnih pjevačkih zborova i manjih vokalnih ansambala održao je više od 300 koncerata diljem Hrvatske i Europe i zavrijedio je najviša priznanja i nagrade. Osobito zapažene rezultate postigao je kao zborovoda Djevojačkog zbora Glazbene škole Josipa Hatzea iz Splita te kao dugogodišnji umjetnički voditelj jedne od najboljih klapa svih vremena – klape Trogir s kojom je proputovao svijet i objavio dvadesetak diskografskih izdanja. Iznimno mjesto u Bublinom opsežnom opusu pripada melografskim zapisima, brojnim izvornim napjevima koje je oboružan strpljenjem, talentom i ljubavlju punih 35 godina strastveno prikupljao, spašavao od zaborava i revitalizirao. Njegovo načelo, primjereno suvremenoj etnomuzikologiji, da prikuplja sve ono što slobodno i izravno komunicira u relativno manjim grupama ljudi, odnosno sve ono što je nazčcno u glazbenom izrazu ljudi određenog kraja i vremena, već se danas pokazalo dragocjenim. Naime, sačuvali su se mnogi napjevi koji su danas neotuđivi dio tradicije a koji, da je primjenjivan konzervativan pristup prikupljanju, nikada ne bi bili tonski zabilježeni. Nikola Buble snimio je preko stotinu sati glazbe, tj. oko 2000 napjeva. Među njima spomenimo neke izvorne napjeve izvedene na omiškom Festivalu: „Joj, lipa Marijo“, „Da bi udrile sve fortune“, „Tvoji meni pritu“, „Jesi, majko, mlada bila“, „Murtilica lipo cviće“, „Ja san majko cura fina“, „Na kuću ti buža“, „Švet Ivane o’ moga Trogira“, „Ivanu klakaru potopija se brod“, „Dojdi u krilo moje“, „Spomeni se jedno vrime“, „Bila golubice“… Nemjerljiva vrijednost koju baštinimo od dr. sc. Nikole Buble njegova je pisana ostavština koju je podario svim sadašnjim i budućim muzikolozima, voditeljima klapa, štovateljima tradicijske kulture i glazbe. Svjestan važnosti zapisanih nota, tekstova i spoznaja te objavljivanja istih, Buble je prikupio rasutu baštinu i stručnom joj rukom, kao autor ili urednik, udahnuo vječni život. Objavio je ukupno 48 knjiga: 19 kao autor, 17 kao urednik, 12 zbirki u svojstvu urednika, melografa, autora glazbe, obrađivača i harmonizatora. Autor je i 96 znanstvenih i stručnih članaka, a kao dirigent, obrađivač, skladatelj i producent objavio je 29 diskografskih izdanja. Među njima su osobito vrijedne za razvoj i opstojnost klapske pjesme : „Trogirski narodni napjevi“ (1980.), „Vokalna folklorna glazba Trogira i Donjih Kaštela od 1875. do 1975. I. i II.“ (1985. i 1986.), „Zbornik dalmatinskih klapskih pjesama II. i III.“ (1991. i 1992.), u izdanju Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Buble je i pokretač, glavni i odgovorni urednik medunarodnog znanstvenog časopisa Južnohrvatski etnomuzikološki godišnjak „Bašćinski glasi“ koji Festival počinje objavljivati 1992. godine, a o njegovom je značaju akademik Nikša Gligo napisao: Treba istaknuti da specijaliziranog časopisa ovakva tipa, tj. etnomuzikološkog profila, u Hrvatskoj nema te da Bašćinski glasi predstavljaju jedinstven i originalan prinos hrvatskoj (etno)muzikologiji.

Autorica teksta Herci Ganza, izvadak iz monografije
"Festival dalmatinskih klapa 1967-2016."