„Klapašica” po familiji i po dugogodišnjem pjevačkom iskustvu u Smilju i Puntarima Terezija Kusanović (rod. Čečuk) svestrana je glazbenica, profesorica glazbene kulture, akademska pjevačica i profesorica pjevanja, tražena mezzosopranistica čijom se uspješnom opernom karijerom Omišani diče. Aktualna je prvakinja opere HNK-a u Splitu, dobitnica nagrade Ante Marušić za najbolje operno ostvarenje HNK Split u posljednje dvije sezone te docentica  na Umjetničkoj akademiji u Splitu u čijoj klasi studenti već osvajaju medunarodna priznanja. 

Put do serije nastupa u Teatru Carlo Felice u Genovi, moćne Dalile na pozornici splitskog HNK-a, atraktivne Carmen takoder u Splitu, ali i u velikoj operi u Seoulu, ili pak izvedbe Bethovenove Ode radosti na Medunarodnom Open-air festivalu u Slovačkoj 2016. rodio se iz klapskog suzvučja omiških Festivala na kojima su nastupali i njen otac Boško u klapi Omiš i njena mlada sestra Katarina koja je Smilje odlaskom u Zagreb zamijenila Cesaricama. Terezija se od djetinjstva glazbeno obrazovala. No, ipak, istaknut će da je u “Festival” ušla kao i mnoge omiške djevojčice – ne kao klapska pjevačica već kao hostesa. Nakon završene Osnovne i Srednje glazbene škole Josipa Hatzea u Splitu, diplomirala je Glazbenu kulturu, smjer glazbena pedagogija, u klasi dr.sc. Miljenka Grgića. Kao profesorica glazbene kulture radila je dugo godina u omiškoj osnovnoj školi u kojoj je osnovala jednu od prvih dječjih klapa. Klapa nosi ime Bepo prema velikom ovdašnjem pjesniku Josipu Pupačiću po kojem je nazvana i osnovna škola. Najveći je uspjeh koji je Terezija ostvarila s dječjom klapom Bepo prva nagrada na Medunarodnom natjecanju zborova u Veroni 1998. godine, u kategoriji dječjih zborova. No, uspjesi te klape, trajni su. Naime, u njoj su stasale generacije omiške djece od kojih mnoga pjevaju u afirmiranim klapama kako u Zagrebu tako i diljem Hrvatske. Terezija je jedno vrijeme vodila u Vranjicu žensku klapu Tamarin i mušku klapu Arija, u Sv. Filipu i Jakovu žensku klapu Viola, a sve na poticaj njezinog duhovnog oca Ljube Stipišića koji je pobudio i podržao i njen skladateljsko-obradivački talent.

Vodila je sve tri čuvene omiške klape, Omiš, Smilje i Puntare, koji su pod njenim vodstvom osvajali nagrade na najvažnijoj klapskoj priredbi. Upravo je s ovim trima klapama osmislila i ostvarila prvi Božićni koncert koji je zabilježen na nosaču zvuka te je kao neizostavan dio programa postao važna zimska festivalska tradicija. No, vrhunac klapske  karijere, i kao prvi glas i kao voditeljica, postigla je s klapom Puntari osvojivši tijekom pet zajedničkih godina ukupno dva Zlatna štita i jedan Srebrni štit, dva Zlatna, dva Srebrna i jedan Brončani leut te pobjedu na Večeri novih skladbi 2002. godine. Za ovaj je uspjeh, osim talentiranih pjevača, ključna bila uloga uporne, pedantne, strpljive i izrazito muzikalne voditeljice Terezije. S Puntarima je snimila pet nosača zvuka te je dobila Porina kao producentica albuma “Dišperadun”.

Nakon ovih sjajnih klapskih rezultata Terezija se odlučila dalje obrazovati za akademsku glazbenicu – pjevačicu i profesoricu pjevanja. Diplomirala je solo pjevanje u klasi izvanredne prof. Nelli Manuilenko te završila poslijediplomski studij na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu. Kao solistica Opere splitskog HNK-a ostvarila je zavidnu karijeru, a kontakte s omiškim Festivalom unatoč brojnim obavezama održava ili povremenim skladateljskim uradcima (npr. druga nagrada žirija na Veceri novih skladbi 2010. za skladbu “Moreta” na tekst supruga Darka Kusanovića i u izvedbi klape Versi) ili kao članica u radu povjerenstava za ocjenjivanje muških i ženskih klapa, klapa debitanata, mješovitih klapa i obrada popularnih skladbi u razdoblju od 2002. do 2014. godine. Bila je dugogodišnja članica festivalskog Vijeća birana kao uvažena akademska umjetnica te dugogodišnja uspješna klapska voditeljica i skladateljica, jedina među članovima Vijeća kojoj je klapska pjesma uža specijalnost.

Autorica Herci Ganza, monografija Festival dalmatinskih klapa 1967-2016.