Stjepan Benzon, pjesnik sjete

Spomene li se ime Stjepana Benzona, najčešće se pomisli na »tekstopisca« nekih naših najpoznatijih šlagera i balada što odavno postaše narodne pjesme: Bodulska balada, Dalmatinska elegija, Serenada Zagrebu i dr. Ali da se ne radi o običnu »tekstopisanju« jasno je već nakon što, primjerice, zapjevamo prve stihove Bodulske balade, pa i nije slučajno ta pjesma postala svojevrstan narodni dalmatinski himan bodulskoga života – koji je i sam živio – već je ta pjesma postala svojevrstan zaštitni znak svega Benzonova pjesništva, kojega je sličnik po tom pjesničkom tonu pjesnik Roko Dobra nazvao »pjesnik sjete«.

14. prosinca 1990. godine umro je Stjepan Benzon. Na festivalu dalmatinskih klapa vrsni skladatelji poput Vinka Lesića, Tonča Papića, Ivice Bašića i dr.  uglazbili su 25 njegovih pjesama od kojih je za pjesmu “Brist” na 7. festivalu 1973. godine zavrijedio nagradu za najbolje stihove. Zanimljivo je napomenuti da je te godine pobjednička skladba bila svevremenska “Dalmatino, povišću pritrujena”. Inače, skladbu “Brist” skladao je Duško Geić, a izvela ju je klapa “Trogir”.

BRIST

Bi je jedan zelen brist,
mlado drivo, mlad mu list,
pod njim san ti jubav da.

Bi je jedan zelen brist,
uzanj kuća, pergul čist,
jubila se tića dva.

       Bi je jedan stari brist,
neka mu je opa list
uvik istu jubav zna.

Pogledajte više o Stjepanu Benzonu.