Prebirući po fojima, karti i litratima, razlistavajući stare arhivske zapise i bilježeći svjedočenja onih koji pamte uzbudljive trenutke rađanja i stasanja ovog ansambla, Herci Ganza doprla je do transparentnih, ali i onih ponešto skrivenijih slojeva koji u intimnom mozaiku reminiscencija razotkrivaju njegovu dušu – njegove nebrojene članove kojima je vrijeme odmicalo u emotivnom drugovanju s pjesmom. Svi oni, putnici su polustoljetnog putovanja koje nam nudi jedan drukčiji pogled na svijet, onaj u kojem je glazba sveprisutna i prirodna poput ljudskoga daha, u kojem umijeće i umjetnost neprestance zajedno traju održavajući najvišu umjetničku razinu prenošenja vlastitog i zajedničkog poimanja glazbene umjetnosti.

O njoj nam svjedoči i ova knjiga koja unutar četverodijelnog floridusa tekstovnoga tkiva kronološki razlistava „život“ slavljenika. Nakon uvodnog preludija s povijesnim testamentom o plodnoj tradiciji zbornoga glazbovanja u Splitu razvija se škverska fuga s kontrapunktikom kojoj ritamske vrijednosti oživljuju glasovi i rezonance sjećanja zborskih članova, dirigenata, solista i prijatelja (1972. – 1988.). Umjetničko vodstvo zbora u narednom je razdoblju iz ruku glazbenoga erudita, maestra Josipa Veršića preuzeo talentirani dirigentski vizionar, maestro Vlado Sunko impostirajući glasove za svjetski uspjeh i stvarajući kreativnu napetost koja se u kratkom vremenskom prohodu pretvorila u glazbenu senzaciju planetarnih razmjera (1988. – 1999.). U neprekidnom htijenju da se pokaže vlastiti, autonomni potencijal, često i usprkos izostanku senzibiliteta vlasti i/ili potencijalnih sponzora za djelatnost koja tek na duge staze može pokazati rezultate, Brodosplit ne samo da je opstao i održao kontinuitet već je inicirao projekte koji su kvalitetom, opsegom i širinom djelovanja prerasli nacionalne međe izgradivši temelje za novo milenijski svjetski glazbeni crescendo (2000. – 2022.).

Svaki od ispripovijedanih „životnih“ ciklusa ansambla protkan je nitima autoričina vitalnog i tematski gradiranog narativa koji u posebno odijeljenim rubrikama slikom i riječima svjedoči o kuriozitetima, pikanterijama, anegdotama, koncertnim prigodama, obljetnicama, natjecanjima, smotrama, festivalima, atraktivnim turnejama, humanitarnim okupljanjima, domaćim i inozemnim đitama, a posljedično, i o repertoarnim te generacijskim mijenama koje su ponekad gotovo neprimjetno utjecale na stanovita tonska obilježja vokalnoga sastava, nikada, međutim, ne izlazeći iz temeljnoga, jednom zauvijek obilježenoga područja umjetničke interpretacije. Imena zaslužna za tu vrstu kreativne ustrajnosti dio su zajedničkog identiteta ansambla, vrelo i živo ispunjajući stranice ovog knjižnog spomenara.

Evocirajući emocijama natopljeni kovčeg individualnih i kolektivnih uspomena, autorica je pustolovinu „života“ Brodosplita potvrdila pustolovinom pisanja razotkrivši svu svoju spisateljsku strast, ali i mudrost da ne podlegne zamci obljetničkih izdanja koja su nerijetko mač s dvije oštrice, između kojih se ona oštrija strana dotiče mogućnosti da zabluda patetičnosti nadvlada glas razuma. Pisana mudro i s mjerom, a opet u dahu, s osjećajem za detalje guste i slojevite humane, vremenske i prostorne slike, knjiga je ogledalo kolektiva koji je dosegao stupanj univerzalne prepoznatljivosti i posvjedočio put smislenosti i svrsishodnosti amaterizma; čak štoviše, za amaterska mjerila ostvario je i korak naprijed odmičući se svojim izvedbama, širinom repertoara i brojnim mogućnostima preobrazbe i varijacija svojih vokalista smjerom sve veće profiliranosti izraza koja je svakim novim interpretativnim predanjem postajala sve zrelija i upečatljivija dosežući gotovo profesionalne razmjere.