Kritički osvrt Marka Rogošića na Završne večeri 57. omiškog Festivala u VL

Klapski voditelj, obrađivač i skladatelj, omišanin Marko Rogošić, dugogodišnji suradnik i član stručnog ocjenjivačkog povjerenstva Festivala, član zagrebačke klape Nostalgija, za “Večernji list” napisao je svoj kritički osvrt na netom održane Završne večeri ovogodišnjeg 57. omiškog Festivala. Uz iskrenu zahvalu autoru i dnevniku “Večernji list” na objavljenom članku isti prenosimo u cijelosti, dok original možete pronaći na stranicama portala Večernjeg lista klikom ovdje!

~~~~~

Ovogodišnji Festival dalmatinskih klapa Omiš svečano je zatvoren u subotu, 22. srpnja 2023., nakon deset glazbenih večeri i nastupa gotovo 60 klapa iz zemlje i inozemstva. Radi se o lijepom broju pjevača i svakako napretku u odnosu na prošlu godinu, osobito u glavnim natjecateljskim konkurencijama muških i ženskih klapa. Lanjski je festival zbog malog broja prijavljenih klapa izazvao brojne rasprave o dubini krize klapskog pokreta, kako u kuloarima tako i na stranicama dnevnog tiska. Jedan od uzroka mogao se tražiti u pandemiji virusa COVID-a, ali bila je to tek kap koja je prelila čašu.

~~~~~

U međuvremenu, Festival je dobio novoga umjetničkog ravnatelja – maestra Mojimira Čačiju, dugogodišnjeg voditelja slavne klape Sinj i jednog od najpopularnijih skladatelja i obrađivača u okviru žanra. Unatoč blagom oporavku Festivala, pravi rad tek ga očekuje. Naizgled usputna primjedba voditelja (Edita Lučić Jelić i Miljenko Cvitković) izrečena u eter na završnoj večeri muških klapa otkriva kamo Čačija i ravnatelj festivala prof. Mijo Stanić kane ići. Festival dalmatinskih klapa Omiš javno je – ispred nazočne ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek – izrazio ambiciju da postane hrvatski nacionalni festival. Podsjećam, takav status danas imaju Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Međunarodni dječji festival Šibenik, Međunarodna smotra folklora u Zagrebu, Varaždinske barokne večeri, Glazbene večeri u Osoru i Pulski filmski festival.

~~~~~

Klapsko pjevanje kao fenomen uključen u UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine to svakako zaslužuje. Status hrvatskoga nacionalnog festivala Omišanima bi donio stabilnu državnu financijsku potporu, ali je povezan i s bitno većim obvezama glede kvalitete programa. Subotnje muško finale otkrilo je sve probleme suvremenoga klapskog pjevanja. Previše kvalitetnih klapa te je večeri nastupalo drugdje, na kojekakvim gažama diljem priobalja. Previše vrhunskih pjevača kuhalo je, konobarilo, prevozilo turiste… umjesto da slažu akorde na omiškoj pjaci. Neka se poznata klapska lica dalo vidjeti i među auditorijem u Omišu, umjesto na pozornici, kamo pripadaju.

~~~~~

Estradizacija i „stadionizacija“ klapa i profesionalizacija dijela najboljih pjevača razumljiva je, ali bi Festival dalmatinskih klapa Omiš i nadležna državna tijela trebali usklađeno raditi barem na raščišćavanju pojmova. Naime, estradno pjevanje klapa nije zaštićeno UNESCO-om. Dapače, to se ne bi smjelo ni nazivati klapskim pjevanjem, nego svojim pravim imenom – zabavnom glazbom. Ona obično ima mediteranski, dalmatinski štih, ali sve češće gubi i ta obilježja. Klape na estradi danas uglavnom ispunjavaju prazninu koja je nastala pomakom fokusa Splitskoga festivala s glazbe koja je tamo prevladavala 1970-ih i 1980-ih na „modernije“ žanrove. Pritom, pjevači u estradnoj klapi zadržavaju udobnu anonimnost (osim časne iznimke Tomislava Bralića) jer ih publika ne prepoznaje i ne vrednuje kao prave soliste.

~~~~~

U takvom odnosu snaga šest od deset klapa u muškome finalu došlo je izvan Dalmacije, gdje je stupanj estradizacije znatno manji. Čuli smo tako najbolje ovogodišnje debitante, klapu Kana G iz Zagreba, zatim klapu Bistrica iz Marije Bistrice, klapu Sagena iz Zagreba, klapu Krijanca iz Raba, klapu Dalmari iz Maribora i pobjednike – zagrebački Bošket. Imajući u vidu i klape koje se nisu plasirale u finalnu večer, klapska „dijaspora“ Zagreba i njegove bliže ili dalje okolice poslala je u Omiš gotovo sve raspoložive snage. S druge strane, u bazenu Istre i Hrvatskoga primorja dalo bi se naći još kvalitetnih klapa koje se iz različitih razloga nisu prijavile u glavno omiško natjecanje, a koje bi zasigurno zaslužile finale. U klapama Kana G i Bistrica prepoznajem potencijal za snažan rast.

~~~~~

Sagena je na klapskoj sceni već 30 godina i u ovogodišnjem finalu bili su na razini svojih najviših dometa, posebice pri izvedbi narodne O jablane moj visoki u mojoj obradi. Akord rapske Krijance bio je uredan, ali prilično hermetičan; za bolji dojam trebalo bi poraditi na većoj izražajnosti unutarnjih dionica. Dalmari su bili nagrađeni i lani, te kvalitetni i na audicijama tijekom „koronskih“ godina. Imaju, dakle, kontinuitet koji se ove godine očitovao drugim nagradama stručnoga ocjenjivačkog povjerenstva i publike. Nekoliko završnih akorada narodne U našeg Marina u obradi Dinka Fija bili su najbolji trenutak večeri.

~~~~~

Klapa Bošket uvjerljivo je osvojila obje prve nagrade – Zlatni štit s povijesnim grbom grada Omiša kao nagradu stručnog povjerenstva te Zlatni leut kao nagradu publike. Izveli su sjajnu skladbu Zikva svojega člana Vene Lebarića – koja je na ovogodišnjoj večeri novih skladbi dobila drugu nagradu žirija – te narodnu Lako li je tebi u obradi Duška Tambače. (Inače, maestru Dušku Tambači na subotnjem je finalu, tijekom proglašenja pobjednika, svečano uručena Nagrada Franjo Ksaver Kuhač za autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe, koju dodjeljuje Hrvatsko društvo skladatelja.)

~~~~~

Dalmacija se u muškome finalu predstavila četirima klapama. Nastupili su Delmati iz Solina, Žurnata iz Sv. Filipa i Jakova, Krunik iz Kučina i Mriža iz Splita. Zajednički nazivnik većine njihovih izvedbi bio je pretenciozan izbor repertoara – u većini slučajeva birali su skladbe koje su nešto iznad njihovih interpretativnih mogućnosti u danom trenutku (Hic Rhodus, hic salta!). Primjerice, Mriža je sjajno otpjevala narodnu Bura je vijala u obradi Dinka Fija, sasvim na razini pobjedničkog nastupa, i zatim izrazito podbacila u izvedbi skladbe Ako smo mali na điografskin kartan Ljube Stipišića Delmate. Stoga su zasluženo „spušteni“ na razinu trećih nagrada stručnoga ocjenjivačkog povjerenstva i publike. Dogodilo se dakle da su publika i žiri glasovali jednako. Razlike u bodovanju bile se tako velike da je svima bilo jasno da nije bilo pravoga natjecanja. A to nije dobro ni za koga!

~~~~~

Deset klapa finalistica u ovoljetnome ženskom finalu održanom u petak jasno se raspodijelilo u dva kvalitetna razreda. Hercegovačke klape Zvizdan iz Posušja i Drača iz Mostara nisu bile na razini svojih najboljih nastupa iz proteklih godina. Posušanke se još uvijek traže nakon promjena u pjevačkom sastavu, a Mostarke – u prošlosti i nagrađivane u Omišu – trebat će povratiti ravnotežu visokih i dubokih glasova u čvrstome akordu koji ih je onomad krasio. Klapa Figurin iz Zagreba također može bolje – kao da su bile pretjerano impresionirane nastupom i konkurencijom, što im se ne događa prvi put. Razigranost klape Mirabela CZK iz Omiša bila je dovoljna za prvu nagradu – Zlatni leut – domaćinski nastrojene publike.

~~~~~

Meni se pak svidjela klapa Porto Re iz Kraljevice koju je odlikovala jednostavnost i iskrenost interpretacije. Klape iz „gornjega doma“ svojim su dometima pokazale da je žensko klapsko pjevanje u posljednja dva omiška desetljeća u prosjeku na višoj razini od muškoga, neovisno o ukusu publike. U nadahnutim izvedbama osobito su dobro „prošli“ Ljubo Stipišić Delmata i Krešimir Magdić. Publika je mogla čuti stilski sjajno donesene interpretacije Stipišićevih skladbi Umra jedan bidni (klapa Ventula iz Splita), Ponediljkom večerala (klapa Kurjože iz Podstrane) i Na posteji mojon ča san je udila (klapa Kapric iz Zadra).

~~~~~

Žene su i ranije znale izvrsno izvoditi Magdićeve skladbe; ovoga puta to su bile antologijske Sušna zikva na školju (klapa Oželanda iz Zagreba) i Sutra će te ponit (klapa Kapric iz Zadra). U takvoj večeri s puno dobroga pjevanja o nagradama su odlučivale nijanse – osobni ukusi članova stručnoga povjerenstva i izbor repertoara. Nakon zbrajanja bodova pokazalo se da je zagrebačka klapa Armorin za samo desetinku boda odnijela pobjedu ispred zadarskog Kaprica. Treću nagradu – Brončani štit s povijesnim grbom grada Omiša – u Zagreb nosi klapa Oželanda. Publika je, pak, prednost dala Kapricu nad Armorinom, dodijelivši im Srebrni i Brončani leut.