Slavko Govorčin plodan je suvremeni čakavski pisac, rođeni Maloižanin. Pun je ljubavi prema rodnom otoku i čakavskoj riječi. Rođen je 19. listopada 1927. na Malom Ižu.

Prve pjesme na iškoj čakavštini objavio je u Zadarskoj reviji 1983. Osim poezije, pisao pripovijetke, satire, humoreske, scenarije, drame. Njegovu najpoznatiju pjesmu "Sušna zikva na školju", opjevale su gotovo sve klape. Za tekst te pjesme autor skladbe Krešimir Magdić dobio je na 19. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu 1985. godine prvu nagradu publike. 

Scenarij Iška ognjišta prikazan je na zagrebačkoj TV 1986. u okviru obrazovnog programa. Autor je scenarija za film Na kraju stoljeća, koji je na međunarodnome festivalu kratkometražnog filma u Bilbau 1990. dobio prvu nagradu. Njegov rekvijem Prieške lavandiere izvodi KUD »Kanica« iz Preka. Surađivao je u Zadarskoj reviji (1989), Narodnom listu (1991), Zadarskoj smotri (1994-98), zbornicima Suvremena čakavska poezija zadarskoga kruga (1992), Roman Jelić, Pregršć zapisa o Malin Ižu (Zadar 1997). 

Od 1992. objavljuje u Slobodnoj Dalmaciji čakavsku kolumnu Naporuk z školja. Njegova je poezija ocijenjena najčakavskijom u zadarskome pjesničkom krugu. Objavio je još dvije knjige: Uljenica moje matere - zbirka pjesama, Zadar, 1984.; Vazda budi, Ivane Jerin - knjiga proze, Zadar, 1990. Bio je član Društva hrvatskih književnika.

Gimnaziju i vojno učilište za vezu završio u Zrenjaninu 1949. Bio je časnik u Skoplju i Šapcu, 1955. umirovljen zbog bolesti. Napustio nas je na Tri kralja 2024. godine.

 Za Festival dalmatinskih klapa u Omišu uglazbljeno je  osam njegovih stihova od kojih je  već spomenuta skladba "Sušna zikva na školju" među najizvođenijim skladbama na Festivalu dalmatinskih klapa.