… vrijeme prolazi, a ne zaboravlja se dobri čovjek i duh festivala. Festival, onaj omiški, klapski, čine istina skladatelji, etnomuzikolozi, obradivaci, zapisivaci, korepetitori, bezbrojna armija pjevača amatera, no neslužbeni institut za klapsku pjesmu čine ponajprije ljudi,Omišani, zanesenjaci, oni koji su imali sluha za baštinu, za čudo koje će iznjegovati za ovih više od pedesetpet godina njegova života.
Stipe Medić je jedan od njih, onih nezaobilaznih. Jedan od nezamjenljivih, nenametljivih, neusiljenih a bitnih, jedan od zanesenjaka koji nije pjevao, ali se svesrdno stavljao na raspolaganje Festivalu dalmatinskih klapa. Mirna i staložena čovjeka uvijek se tražilo i na njega oslanjalo kad je vremenski limit nervirao publiku, iritirao novinare i golicao pjevače. On je uvijek držao konce raspleta, bodrio pjevače, ekspresno zbrajao punte klapašima, dokidao najviše i najniže ocjene bez kalkulatora, nepogrešivo donosio vijesti pobjednicima, tješio gubitnike …..
Nepravda je kad odu ovako bitni ljudi, još gore je u općim mjestima tražiti njihove zasluge, vrijednosti, pažnju s kojom su vam se obraćali …..
Od 1984. do 1986. bio je tajnik Festivala, od 1987. do 1990. zamjenik predsjednika Festivalskog odbora, od kraja 70-tih do danas voditelj tehničkih poslova i inspicijent klapa, od 1990. član Skupštine Festivala, te član Festivalskog vijeća od 1997. do kraja.