Vinko Lesić rodio se u Lastovu 1926. gdje je pohađao osnovnu školu; srednju je nastavio u Zadru. S glazbom se počeo družiti već u djetinjstvu pjevajući u crkvenom zboru (s 13 godina nastupa kao solist, a malo kasnije i kao zamjenik zborovode) i svirajući pučke instrumente (tambura, mandolina i harmonika). Sistematskiju glazbenu pouku započeo je u rodnom Lastovu kao zborovođa i orguljaš Grgura Dražinića, kojega je na tim dužnostima 1943. i zamijenio; time započima njegov pravi glazbenički put, koji nije prekidan do kraja.

Burna previranja na Lastovu u ratnim godinama učinila su da je pošao na Vis i priključio se oslobodilačkom pokretu. U novoj sredini i novim prilikama uočen je "kao perspektivan kadar"... U specifičnim okolnostima glazbu uči kod Burića, Pristera, Hercigonje, Bjelinskog, Daneva, Bombardellija i osobito Parača.
Dugo vremena, u više navrata, nakon 1945. Lesić je na razlicite načine bio vezan uz kazalište: pjevač, korepetitor, zborovođa, suosnivač splitske opere (Tijardović, Bombardelli), suosnivač "Splitskih Ijetnih priredbi" (Bombardelli, Tanhofer, Kuljiš), dirigent baletnih predstava, skladatelj scenske glazbe za dramska djela, direktor Opere...
Lesić se je iskazao kao organizator, glazbeni aktivist i administrator: tajnik "Saveza muzičkih udruženja Hrvatske", direktor koncertne dvorane "Istra" u Zagrebu, organizator glazbenog života u Splitu, organizator i prvi urednik glazbenog programa na "Radio Splitu", suorganizator "Melodija Jadrana" (Srbljenović, Aljinović, Mirošević, Biskupović), direktor "Festivala zabavne glazbe" u Splitu kroz 11 godina, direktor "Koncertne poslovnice" koja je prerasla u "Dalmacijakoncert", suosnivač "Muzičke omladine" u Splitu i Hrvatskoj; sve do mirovine direktor "Medunarodnog centra muzičke omladine u Grožnjanu". . .

Kao mladac vodi crkveni pjevački zbor u Lastovu; od 1947. nalazimo ga kao dirigenta mještovitih zborova "Udarnik" u Solinu i "Sloboda" u Vranjicu, i dječjeg zbora "Udarnik"; 1955. u Splitu preuzima mješoviti zbor "Jedinstvo"; osniva i vodi "Komorni mješoviti zbor" splitske filharmonije, s kojim u Dalmaciji među prvima (izvan crkvenih zborova) izvodi motete i madrigale; ponovno osniva i vodi "Splitski vokalni i komorni ansambl"...
Odlaskom u mirovinu posve se posvećuje stvaralačkom radu i djelatnostima vezanim uz klape i klapsko pjevanje: osniva i vodi muški zbor "Ina-petronafta" i ženski zbor KUD "Filip Dević", mušku i žensku klapu "F", vodio je klape "Jadrantrans", "Kamen", "Issa", "Student"... i već više od 20 godina vrlo uspješno vodio klapu "Filip Dević".
Dugi niz godina sakuplja narodne pjesme dalmatinskog podneblja i obrađuje ih za potrebe klapa. Obradio je preko 230 pjesama i napisao 52 skladbe za klape, 10 vecih skladbi za mješoviti zbor, 6 solo pjesama za glas i glasovir, baletsku glazbu... zatim oratorij za mušku klapu, soliste i recitatora "REQUIEM ZA HRVATSKOG VOJNIKA" na liturgijski tekst (Kyrie, Die irae, Sanctus, Agnus dei, Lux aeterna) uz intermezza pjesničkog teksta pjesnika Jakše Fiamenga. Pjesnički tekst vidi našeg branitelja stvorena, izrasla i utvrdena iz praelementa (zraka, zemlje, vode i vatre) s terena Lijepe naše, koji svojom nesebičnom žrtvom zasigurno ulazi u svijet transcendentalne stvarnosti koju iskazuje liturgijski tekst.

Vinko Lesić je na različite načine vezan uz "Festival dalmatinskih klapa" u Omišu, bilo da se tu izvode njegove skladbe i obrade bilo da od 1979. dolazi s klapama, s kojima gotovo uvijek postiže dobre i najbolje rezultate. Skladateljski, obrađivački i voditeljski rad Vinka Lesića, barem što se tiče klapskog pjevanja, zaista je osoben i prepoznatljiv, original u slobodnijim ritmičkim zahvatima u predložak i nadasve harmonijskim slobodama koje se očituju kroz modulacije i transpozicije. Profinjen u ljudskim kontaktima (i dirigentskom pokretu ruke), velikog glazbeničkog iskustva, te strpljiv i ustrajan u radu (s klapama) zaslužuje poštovanje i priznanje koje mu "Festival dalmatinskih klapa" izdavanjem ovog oratorija u ediciji "Leut", a u prigodi autorove 50. obljetnice umjetničkog djelovanja, iskazuje svoje čestitke, zahvalnost, poštovanje i prizanje.

 

Od 1993. maestro je skladao i obradio dvadesetak klapskih pjesama i usto "SVEČANU DALMATINSKU MISU" za šestoglasno vokalno tijelo i orgulje (klavir) i "TRI MOLITVE ZA DOMOVINU".

Umro je u Splitu, 29. siječnja 2009. godine.