Odlaze polako klapski sanjari

Ono što je neminovno, dogodi se, ne možemo izbjeći. Odlaze polako jedan za drugim u povijest doajeni klapske pisme. Mirko Tripalo prvi tenor klape Lučica i član Zbora HNK Split, nažalost sinoć nas je napustio. Otišao je u vječni, nebeski zbor, a nama ostavio sjećanje na staloženog, mirnog i nenametljivog lidera, tenora punog duha koji je svoju družinu umješno vodio kroz klapski svijet. Nebrojeni nastupi na festivalskim pozornicama omiškog ili splitskog festivala, pa nastupi u opernoj kući na splitskom Trgu Gaje Bulata počeli su u kalama još tamo davne 1966. s prvim akordima klape Lučica. I trajali ….. pružajući svima zadovoljstvo i ugodu.

U više od pedeset godina dugoj karijeri Mirko je s klapom Lučica postigao zavidne rezultate u Hrvatskoj i inozemstvu. Za osobiti doprinos u promociji glazbene kulture i klapskog pjevanja, njegovanju i očuvanju tradicijskih i pučkih vrijednosti od zaborava, Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, uručila je 2016. god. u Omišu članovima klape Lučica odlikovanje Reda hrvatskog pletera, a 2017. godine HGU dodijelila je članovima klape Lučica Porina za životno djelo.

Direkcija Festivala dalmatinskih klapa u Omišu Mirkovoj obitelji i njegovoj klapi izražava iskrenu sućut.

ODLAZE POLAKO KLAPSKI SANJARI …..

– “Silno me dirnula vijest o smrti Mirka Tripala, prvog tenora legendarne splitske klape Lučica. Nije me vratila samo u doba klapskog zanesenjaštva sedamdesetih godina minulog stoljeća kad smo mi, Šibenčani na omiškoj pjaceti bili ne samo konkurenti za festivalska odličja Lučici, Trogiru, vranjičkom DC-u i dubrovačkom Maestralu, već i iskreni glazbeni prijatelji.
Vratila me još dublje, u moje splitske studentske dane, kad sam se zajedno sa sinjskim basom Stipom Dedićem gotovo svaku večer družio (i pjevao) sa članovima Lučice. Oh, kako je bila milozvučna naša izvorna pisma u Dioklecijanovim podrumima! Pjevale su se serenade i u Varošu, Radunici te kraj splitske peškarije. Pjevalo se za dušu. Dakako, časnik za vezu bio je Duško Tambača, Splićanin, koji nikad nije skrivao emocije prema rodnom Šibeniku. Gordan Mišetić je bio motorin Lučice, a Mirko Tripalo njezin mili, dobri duh. Kako smo guštali, kad bi on svojim lirskim tenorom potegao stare splitske „Otkad te znam“, „Na Merjan su drače“…
Mirko se nije nimalo bunio, kad bi nam se poslije proba u Vranjicu nerijetko pridodavao još jedan legendarni tenor Joško Prijić. Rado mu je prepuštao dionicu prvog tenora. Nažalost, nema više ni Joška ni Mirka.

Odlaze polako klapski sanjari. -“