Osobe
Vedran Bonačić (1979.), splićanin sa zagrebačkom adresom, već deset godina sudjeluje u životu i radu mješovite klape Slavić s kojom kreće u istraživanje bogate glagoljaške liturgijske i paraliturgijske pjevane baštine. Upravo se za potrebe svojih “slavića”, iako bez formalne glazbene naobrazbe, upušta u zapisivanje i obradivanje prikupljenih napjeva. Kao plodove tog rada objavljuju dva nosača zvuka: “Počinje plač” (2012.) te “Triptih” (2016.).
Igor Brešan rođen je 28. veljače 1951. u Puli. Diplomirao je strojarstvo na Strojarsko brodograđevnom fakultetu u Zagrebu.
Bez obzira na zvanje cijeloga svoga života posvećen je novinarstvu, prvenstveno kulturi i humoru, praćenju glazbenih i likovnih događanja. U svojoj novinarskoj praksi, ostat će zabilježeno, objavio je više od 32 tisuće karikatura, mahom portreta.
Željko Brkanović (Zagreb, 1937) skladatelj i dirigent. Sin je uglednog hrvatskog skladatelja Ivana. Diplomirao je glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1963) i kompoziciju na Fakultetu za muzičku umjetnost u Skoplju (1979).
Usavršavao se na tečajevima dirigiranja na Akademiji Chigiani u Sieni, a u kompoziciji u Stuttgartu. Bio je dirigent Opere u HNK Split (1963-1969). Od 1969. djeluje kao glazbeni urednik u Glazbenoj proizvodnji HRT.
Producent klapskog pjevanja, skladatelj i glazbeni voditelj klape "Sinj". Kao student u Zagrebu bio je jedan od osnivača benda "Alkari" s kojim je nastupao na tadašnjim plesnjacima. Tu ga je primjetio Mate Mišo Kovač i pozvao ga u svoj bend s kojim je nastupao nekoliko godina.
Nakon toga u Sinju vodi Gradski zbor s kojim paralelno nastaje i klapa Sinj.
Joško Ćaleta rodio se u Trogiru 1964. godine. Diplomirao je na Glazbenom odjelu Sveučilišta u Splitu (1988). s temom “Problemi prilikom interpretacije suvremene glazbe u radu sa amaterskim sastavima”, 1994. je magistrirao etnomuzikologiju na University of British Columbia u Vancouveru (Kanada) s temom “Social and Musical Structure of Klapa Singing Style: Dalmatia and Vancouver” pod mentorstvom prof. dr. Alana Thrashera, a doktorirao je 2012. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu obranivši disertaciju
Vicko Dragojević (Dubrovnik, 1987.) cijeli svoj dosadašnji glazbeni, ali i životni put posvetio klapama i klapskom pjevanju. Svoj glazbeni put počinje vec 2000.godine kao lutnjist i gitarist Ansambla za ranu glazbu Cappella Ragusina i klape Linđo-N, dok je svoj prvi nastup na Omiškom festivalu imao 2002.godine u Večeri novih skladbi, kada je kao petnaestogodišnjak nastupio s klapom Linđo-N. Največi utisak i značaj za početak Dragojevićevog glazbenog rada svakako ima Krešimir Magdić, te njihova zajednička suradnja
Dragan Filipović, rođen 1958. godine u mjestu Krehin Gradac, općina Čitluk, BiH. Osnovnu školu završio u Čitluku, klasičnu gimnaziju 1978. u Dubrovniku, diplomirao teologiju na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi 1985. u Sarajevu. Za vrijeme studija, osnovao i svirao u sastavu Voklano instrumentalnom sastavu Emanuel, koji je snimio pet (5) nosača zvuka i održao preko dvije stotine i pedeset (250) koncerata. U Rimu 1986. započeo studij
Akademska skladateljica Mirela Ivičević rođena je u Splitu, a djeluje u Splitu i Beču. Diplomirala kompoziciju u klasi prof. Željka Brkanovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, završila poslijediplomski studij medijske kompozicije i primijenjene glazbe na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču u klasi prof. Klausa - Petera Sattlera (Medienkomposition) i Christiana Mühlbachera (Jazz komposition und Arrangement).
Blaženko Juračić rođen je 1972. godine. U Opuzenu je završio osnovnu školu a srednju školu "Centar za umjetnički odgoj i obrazovanje - Luka Sorkočević" završio je 1989/90 u Dubrovniku. Dalje školovanje nastavio je na Filozofskom fakultetu Prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu (današnja Umjetnička Akademija). Usavršavanje nastavlja u Rimu na
Ljubav prema dalmatinskoj klapskoj pjesmi, kao i večina ljudi ovog podneblja prof. Ivica Kaleb najvjerojatnije nosi u genima, a veći interes za klapsku pjesmi sigurno je potaknuo i Ante Vezilić Kalebov srednjoškolski profesor poznatiji kao voditelj klapa „Srdela“ iz Makarske i „Mostar“ iz Mostara. Kalebove ozbiljnije aktivnosti kao pjevača u klapi, zapisivača i obradivača napjeva, te klapskog voditelja sežu još u 1975. godinu.
Živko Ključe, kontrabasist, pedagog, skladatelj i melograf (Podgradina, Opuzen - 1955.). Osnovnu školu pohadao je u mjestu rođenja i u Opuzenu, a srednju muzičku školu u Mostaru na teoretsko-nastavničkom i instrumentalnom odsjeku (kontrabas). Na gudačkom odsjeku Muzičke akademije u Sarajevu diplomirao je u klasi prof. J. Novosela, stekavši zvanje akademskog muzičara i profesora kontrabasa.
Dirigent, skladatelj i aranžer, prof. Rajmir Kraljević dulje je od četiri desetljeća prisutan na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, a svojom je svestranošću ostavio znacajan trag kao voditelj brojnih klapa, obradivač izvornih napjeva, autor novih skladbi te stručni suradnik – član povjerenstava za ocjenjivanje klapa i novih skladbi te izbornik novih skladbi. Rajkova glazbena svestranost proizlazi iz njegovog polivalentnog karaktera i intelekta, a na to ukazuje
„Klapašica” po familiji i po dugogodišnjem pjevačkom iskustvu u Smilju i Puntarima Terezija Kusanović (rod. Čečuk) svestrana je glazbenica, profesorica glazbene kulture, akademska pjevačica i profesorica pjevanja, tražena mezzosopranistica čijom se uspješnom opernom karijerom Omišani diče. Aktualna je prvakinja opere HNK-a u Splitu, dobitnica nagrade Ante Marušić za najbolje operno ostvarenje HNK Split u posljednje dvije sezone te docentica
Krešimir Magdić rođen je u Zagrebu 13. siječnja 1952. godine. Nakon završenog drugog razreda osnovne škole, 1960. godine preselio se s obitelji u Dubrovnik gdje nastavlja opće i glazbeno obrazovanje. Opredjelivši se zarana za zanimanje pomorca, u daljnjem školovanju ne zanemaruje ni svoju naglašenu sklonost prema glazbi, stoga izučava violinu u klasi Žarka Grega u Umjetničkom školskom centru Luka Sorkočević.
Šibenčanin Ivo Mikuličin (1947.) je jedan od rijetkih živućih klapskih voditelja, koji je sudjelovao na famoznom klapskom savjetovanju, što je u prosincu 1971. godine u Ruskamenu organizirao pokojni Silvije Bombardelli. Ljeta iste godine Mikuličin je kao clan legendarne klape Šibenik zapjevao u omiškom finalu, pa se njegovo „omiško“ trajanje mjeri desetljećima. Svoju privrženost festivalu nije iskazivao samo kao pjevač i klapski voditelj, već i kao šef festivalske press-službe, glazbeni kritičar
Nakon završetka osnovne škole u Baškoj Vodi i Brelima, a na poticaj prof. Joška Buble, u Splitu upisuje Muzičku školu Josip Hatze koju uspješno završava. Kao srednjoškolca ga na audiciju poziva Silvije Bombardelli i angažira za stalnog člana opernog orkestra HNK–a u Splitu. Go-dine 1969. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upisuje studij roga u razredu prof. Prerada Detičeka. Tijekom studija često je solistički nastupao. Nakon diplome postaje solo hornistom Opernog orkestra HNK u Zagrebu.
Odrastao u Bokanjcu kod Zadra slušajući starije pjevače istoimene klape, i nastavljajući obiteljsku tradiciju, u petnaestoj godini počeo pjevati, a kasnije voditi klapu Bokanjac. Godine 1992. osnovao studentsku klapu Korenat iz Opatije, u kojoj je bio pjevač i voditelj. Klapi Fortunal iz Rijeke se pridružio 1995.godine, najprije kao pjevač, a kasnije i kao umjetnički voditelj. Ženska klapa Baklje iz Rijeke je pod njegovim umjetničkim vodstvom bila od 1998. do 2003. godine, a muška klapa Crikvenica od 2000. do 2005. godine.
Roko Radovan (1994.) rodom je s otoka Korčule. Od malih nogu svira u puhačkim orkestrima, pohađa glazbenu školu u Korčuli, te djeluje kao član kulturno umjetničkog i folkornog društva u svom rodnom mjestu Lumbardi. Upisuje i završava srednju školu (truba) u Dubrovniku, te u tom periodu već vrlo rano postaje jedan od osnivaca dvije klape u srednjoj školi i učeničkom domu. Kasnije pjeva u klapi Kaše, u dubrovačkom komornom zboru, a povremeno surađuje i svira sa dubrovačkim simfonijskim orkestrom.
Svestran glazbenik i glazbeni producent, donedavno umjetnički ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu i Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku - Dušan Šarac (1942.) sklada od šezdesetih godina XX. stoljeća, te njegov opus sadrži više od 800 snimljenih skladbi. One pripadaju fundusu dalmatinskih evergreena koje pjevaju sve generacije, u svim prigodama i na svim meridijanima.
Profesor klarineta u omiškoj Osnovnoj glazbenoj školi Lovre pl. Matačića, kojoj je od 2015. i ravnatelj, Jasminko Šetka vrstan je, iskusan i nagrađivan klapski voditelj. Glazba mu je bila ljubav i inspiracija od djetinjstva, te je u Trebinju završio osnovnu glazbenu školu (harmonika) u klasi prof. Georgina Šotra, u Dubrovniku srednju glazbenu školu (klarinet) u klasi prof. Pietra Cavallierea,
Vlado Sunko rođen je u Splitu 1954. godine, dirigent i skladatelj. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1983. godine radi kao profesor na Glazbenoj školi Josipa Hatze u Splitu, a od 1992. djeluje kao predavač na studiju Glazbene kulture pri Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, a od 1998. docent je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.
Bruno Vučković rođen je 1965. godine u Sinju u staroj sinjskoj i alkarskoj obitelji iz Brnaza iz loze fra Pavla koji je predvodio veliku seobu katoličkog puka 1687. godine iz ramske u cetinsku dolinu. Pamti svoje prekrasno djetinstvo u zaseoku Vučkovići gdje je bilo puno djece i nije manjkalo dječje igre, graje i veselja. Osnovnu školu završio je u Sinju, kao i gimnaziju „Dinka Šimunovića“.
Vladan Vuletin roden je 22. rujna 1960. godine u Splitu, a podrijetlom je iz Kaštel Štafilića i živi u njemu. Studij Glazbene kulture diplomirao je na Fakultetu prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu (1993.), a za rezultate postignute u tijeku studija dobio je Sveučilišnu nagradu. Magistrirao je muzikologiju na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu (2012., mentor: akademik Nikša Gligo) i doktorirao etnomuzikologiju na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu
Kažu u našem narodu: Netko se naprosto za nešto rodi! Tako se i Antonela Burić rodila s genom za glazbu. A imala ga je i od koga naslijediti! Je li povukla od pradjeda Antona Rabadana iz Kaštel Lukšića koji je bio skladatelj, orguljaš i dirigent te završio trubu na glazbenoj akademiji ili od drugoga pradjeda Augustina Radića iz Trogira koji je cijeli život svirao klarinet u trogirskoj limenoj glazbi – danas nije lako utvrditi.
Producent klapskog pjevanja, skladatelj i glazbeni voditelj klape "Sinj". Kao student u Zagrebu bio je jedan od osnivača benda "Alkari" s kojim je nastupao na tadašnjim plesnjacima. Tu ga je primjetio Mate Mišo Kovač i pozvao ga u svoj bend s kojim je nastupao nekoliko godina.
Nakon toga u Sinju vodi Gradski zbor s kojim paralelno nastaje i klapa Sinj.
Joško Ćaleta rodio se u Trogiru 1964. godine. Diplomirao je na Glazbenom odjelu Sveučilišta u Splitu (1988). s temom “Problemi prilikom interpretacije suvremene glazbe u radu sa amaterskim sastavima”, 1994. je magistrirao etnomuzikologiju na University of British Columbia u Vancouveru (Kanada) s temom “Social and Musical Structure of Klapa Singing Style: Dalmatia and Vancouver” pod mentorstvom prof. dr. Alana Thrashera, a doktorirao je 2012. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu obranivši disertaciju
Davor Capković rođen je 31.10.1986. g. u Zagrebu. Budući da je rođen u obitelji podrijetlom iz Pučišća na otoku Braču, tamo je proveo dio djetinjstva no osnovnu i srednju školu kao i osnovnu glazbenu školu završio je u Zagrebu i Velikoj Gorici, gdje trenutno i živi. Magistrirao je sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iako je s klapskom pjesmom u doticaju praktički od rođenja, aktivno se klapskim pjevanjem počeo baviti 2007. g. u Zagrebu kao jedan od prvih članova tada
Roden 1967. godine u Supetru, Srećko Damjanović je istaknuti predstavnik otočkog bazena dalmatinskog klapskog pjevanja. Kao pasionirani štovatelj i promicatelj tradicijske dalmatinske klapske pjesme u današnjem modernom izričaju, djeluje kao pjevač, voditelj, producent, melograf, obrađivač i skladatelj.
Glazbom se bavi preko trideset godina, a aktivnim sudionikom klapskog pokreta postaje 2000. godine, ulogom 1. tenora tada muške klape Versi. Vlastiti umjetničko-voditeljski pečat ostvaruje
Paulina Đapo glazbeno obrazovanje započinje u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku, a diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vlatke Oršanić. Pohađala je brojne seminare kod vrsnih pedagoga. Dobitnica je mnogih nagrada od kojih se posebno izdvajaju tri I. nagrade na međunarodnim natjecanjima pjevača „Bruna Špiler“ 2012., „Lazar Jovanović“ 2013. te „Lav Mirski” 2014. godine. Ostvarila je zapažene nastupe i u inozemstvu. Sudjelovala je u projektima Muzičke
Sara Dodig-Baučić stekla je zvanje magistre glazbene teorije na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (2010.) te zvanje magistre zborskog dirigiranja na HKU University ofthe Arts Utrecht (Nizozemska), u klasi maestra Roba Vermeulena (2017.). Dobitnica je Rektorove nagrade, dvije Dekanove nagrade, kao i više nagrada za dirigente na domaćim i međunarodnim zborskim natjecanjima. Dirigiranje je učila i razvijala u zemlji i inozemstvu (Ivan Repušić,
Vicko Dragojević (Dubrovnik, 1987.) cijeli svoj dosadašnji glazbeni, ali i životni put posvetio klapama i klapskom pjevanju. Svoj glazbeni put počinje vec 2000.godine kao lutnjist i gitarist Ansambla za ranu glazbu Cappella Ragusina i klape Linđo-N, dok je svoj prvi nastup na Omiškom festivalu imao 2002.godine u Večeri novih skladbi, kada je kao petnaestogodišnjak nastupio s klapom Linđo-N. Največi utisak i značaj za početak Dragojevićevog glazbenog rada svakako ima Krešimir Magdić, te njihova zajednička suradnja
Dragan Filipović, rođen 1958. godine u mjestu Krehin Gradac, općina Čitluk, BiH. Osnovnu školu završio u Čitluku, klasičnu gimnaziju 1978. u Dubrovniku, diplomirao teologiju na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi 1985. u Sarajevu. Za vrijeme studija, osnovao i svirao u sastavu Voklano instrumentalnom sastavu Emanuel, koji je snimio pet (5) nosača zvuka i održao preko dvije stotine i pedeset (250) koncerata. U Rimu 1986. započeo studij
Vedran Ivanković, roden je 26. ožujka 1974. godine u Dubrovniku. Kao amater počeo je plesati u Folklornom ansamblu Linđo 1987. godine, a od 1997. godine zaposlen je kao glazbenik, a danas je voditelj zbora i klapa u Ansamblu. Voditelj je ženske klape FA Linđo od njezinog osnutka, točnije od 2000. godine pa sve do danas.
Ljubav prema dalmatinskoj klapskoj pjesmi, kao i večina ljudi ovog podneblja prof. Ivica Kaleb najvjerojatnije nosi u genima, a veći interes za klapsku pjesmi sigurno je potaknuo i Ante Vezilić Kalebov srednjoškolski profesor poznatiji kao voditelj klapa „Srdela“ iz Makarske i „Mostar“ iz Mostara. Kalebove ozbiljnije aktivnosti kao pjevača u klapi, zapisivača i obradivača napjeva, te klapskog voditelja sežu još u 1975. godinu.
Živko Ključe, kontrabasist, pedagog, skladatelj i melograf (Podgradina, Opuzen - 1955.). Osnovnu školu pohadao je u mjestu rođenja i u Opuzenu, a srednju muzičku školu u Mostaru na teoretsko-nastavničkom i instrumentalnom odsjeku (kontrabas). Na gudačkom odsjeku Muzičke akademije u Sarajevu diplomirao je u klasi prof. J. Novosela, stekavši zvanje akademskog muzičara i profesora kontrabasa.
Dirigent, skladatelj i aranžer, prof. Rajmir Kraljević dulje je od četiri desetljeća prisutan na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, a svojom je svestranošću ostavio znacajan trag kao voditelj brojnih klapa, obradivač izvornih napjeva, autor novih skladbi te stručni suradnik – član povjerenstava za ocjenjivanje klapa i novih skladbi te izbornik novih skladbi. Rajkova glazbena svestranost proizlazi iz njegovog polivalentnog karaktera i intelekta, a na to ukazuje
Marijo Krnić (Split, 1980.) diplomirao je solo pjevanje (2011.) na Umjetničkoj akademiji Sveucilišta u Splitu u razredu Nelli Manuilenko, a na istoj ustanovi stekao je diplomu i na Odsjeku za glazbenu kulturu (2004.) pod mentorstvom Vlade Sunka.
Nagrađen je nagradama Akademije za izniman uspjeh tijekom studija.
„Klapašica” po familiji i po dugogodišnjem pjevačkom iskustvu u Smilju i Puntarima Terezija Kusanović (rod. Čečuk) svestrana je glazbenica, profesorica glazbene kulture, akademska pjevačica i profesorica pjevanja, tražena mezzosopranistica čijom se uspješnom opernom karijerom Omišani diče. Aktualna je prvakinja opere HNK-a u Splitu, dobitnica nagrade Ante Marušić za najbolje operno ostvarenje HNK Split u posljednje dvije sezone te docentica
Profesor Ivo Lise rođen je 1981. u Dubrovniku gdje završava glazbenu školu, smjer violina u klasi prof. Ivančice Kalanj. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 2007. godine.
Već za vrijeme studiranja počinje s pedagoškim radom vodeći klape u Zagrebu, Vrbovcu i Sisku, s kojima osvaja nagrade na klapskim festivalima.
Krešimir Magdić rođen je u Zagrebu 13. siječnja 1952. godine. Nakon završenog drugog razreda osnovne škole, 1960. godine preselio se s obitelji u Dubrovnik gdje nastavlja opće i glazbeno obrazovanje. Opredjelivši se zarana za zanimanje pomorca, u daljnjem školovanju ne zanemaruje ni svoju naglašenu sklonost prema glazbi, stoga izučava violinu u klasi Žarka Grega u Umjetničkom školskom centru Luka Sorkočević.
Postoje ljudi koji pri zdravim očima ne vide svijet kojim hodaju, ali i oni koji su rođeni potpuno slijepi, ali su im usprkos tome svi putevi obasjani jasnim svjetlom. Takav je 30-godišnji Trogiranin Mario Markovina, koji od rođenja ne vidi, no ta ga činjenica ipak nije spriječila da u životu postigne mnogo toga.
Saša Matovina roden je 19. studenog 1970. godine u Berlinu - Njemačka. Glazbom se intenzivnije počinje baviti 1993. godine kada upisuje Glazbenu školu Ivana Matetića-Ronjgova u Rijeci koju završava 1999. Iste godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu na kojoj je diplomirao solo pjevanje u lipnju 2003. u klasi prof. Zdenke Žabčić-Hesky.
Šibenčanin Ivo Mikuličin (1947.) je jedan od rijetkih živućih klapskih voditelja, koji je sudjelovao na famoznom klapskom savjetovanju, što je u prosincu 1971. godine u Ruskamenu organizirao pokojni Silvije Bombardelli. Ljeta iste godine Mikuličin je kao clan legendarne klape Šibenik zapjevao u omiškom finalu, pa se njegovo „omiško“ trajanje mjeri desetljećima. Svoju privrženost festivalu nije iskazivao samo kao pjevač i klapski voditelj, već i kao šef festivalske press-službe, glazbeni kritičar
Goran Milošević stekao je zvanje magistra glazbene kulture na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Zaposlen je kao nastavnik solfeggia i pjevačkog zbora u Osnovnoj glazbenoj školi Petra Kanavelića u Korčuli, te kao nastavnik glazbene umjetnosti u Srednjoj školi Petra Šegedina u Korčuli.
Od 1993. godine aktivni je clan Moreške Korčula – kulturno umjetničkog društva u kojem „bati“ vitešku igru morešku i član je folklorne sekcije.
Bojan Pogrmilović, vokalni pedagog, pjevač i dirigent. Diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Deset godina djelovao je kao glazbeni voditelj Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado, a sada predaje solo pjevanje i zbor na Glazbenoj školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Kao voditelj dalmatinskih klapa “Mareta”, “Cesarice” i „Gajeta“ osvojio je brojne nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu i međunarodnom festivalu zborova u Veroni,
Kvarnerski klapski bazen tijekom posljednja dva desetljeća ostavio je snažan pečat na ukupan razvoj klapske pjesme. Jedan je od najustrajnijih entuzijasta, koji je tijekom trideset godina umjetničkog djelovanja vodio petnaestak klapa, višestruki osvajač omiških štitova Svetomir Popović.
Među klapama koje je vodio i najznačajnije su klapske veličine tog podneblja – od riječkog Fortunala i Luke, preko Crikvenice do klape Vinčace koja je trijumfirala na XLIX. i L. omiškom Festivalu.
Odrastao u Bokanjcu kod Zadra slušajući starije pjevače istoimene klape, i nastavljajući obiteljsku tradiciju, u petnaestoj godini počeo pjevati, a kasnije voditi klapu Bokanjac. Godine 1992. osnovao studentsku klapu Korenat iz Opatije, u kojoj je bio pjevač i voditelj. Klapi Fortunal iz Rijeke se pridružio 1995.godine, najprije kao pjevač, a kasnije i kao umjetnički voditelj. Ženska klapa Baklje iz Rijeke je pod njegovim umjetničkim vodstvom bila od 1998. do 2003. godine, a muška klapa Crikvenica od 2000. do 2005. godine.
Roko Radovan (1994.) rodom je s otoka Korčule. Od malih nogu svira u puhačkim orkestrima, pohađa glazbenu školu u Korčuli, te djeluje kao član kulturno umjetničkog i folkornog društva u svom rodnom mjestu Lumbardi. Upisuje i završava srednju školu (truba) u Dubrovniku, te u tom periodu već vrlo rano postaje jedan od osnivaca dvije klape u srednjoj školi i učeničkom domu. Kasnije pjeva u klapi Kaše, u dubrovačkom komornom zboru, a povremeno surađuje i svira sa dubrovačkim simfonijskim orkestrom.
Profesor klarineta u omiškoj Osnovnoj glazbenoj školi Lovre pl. Matačića, kojoj je od 2015. i ravnatelj, Jasminko Šetka vrstan je, iskusan i nagrađivan klapski voditelj. Glazba mu je bila ljubav i inspiracija od djetinjstva, te je u Trebinju završio osnovnu glazbenu školu (harmonika) u klasi prof. Georgina Šotra, u Dubrovniku srednju glazbenu školu (klarinet) u klasi prof. Pietra Cavallierea,
Marko Šimić osnovnu i srednju glazbenu školu završio je u Bihaću. Primarno je svirao klavir, a u srednjoj još i gitaru kao izborni instrument. Glazbeno vrlo aktivan još kao pučkoškolac - u šestom razredu osnovne osnovao je rock/metal bend gdje je svoje prijatelje učio svirati bas, bubanj, gitaru, pjevati... Priča nam Marko: - „Nisam ni ja to tada znao ali išao sam u glazbenu, pa kako bi ja naučio tako bi i njima prenosio. Tada, kao dječarci ludovali smo za Deep
Ivana Šutić je glazbena pedagoginja i zborska dirigentica, a od 2005. godine i umjetnička voditeljica i prvi glas mješovite klape Versi s kojom njeguje izričaj splitskog serenadnog bazena. Prepoznavši važnost „glazbene revitalizacije“ tradicionalnih napjeva, ostvaruje se kao obradivačica napjeva koji su zaživjeli u festivalskim večerima muških, ženskih i mješovitih klapa.
Antonia Tomas (rod. Mimica) omišanka, svojevremeno sa zagrebačkom adresom. Diplomirala je 2011. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te stekla naziv magistre glazbene pedagogije. Stalno je zaposlena kao učiteljica glazbene kulture u medunarodnoj OŠ Matije Gupca u Zagrebu.
Svoj klapski put započela je već kao desetogodišnjakinja u klapi Bepo, jednoj od prvih osnovnoškolskih dječjih klapa, čija je
Iako po profesiji kineziolog, a po vokaciji sportaš, dugogodišnji aktivni vaterpolist Korčlanskog plivačkog kluba – KPK (1976. – 2000.) koji je 1978. godine bio vratar prigodom osvajanja Kupa Jugoslavije i Kupa pobjednika kupova Europe, Velebit Veršić (1958.) vrijedan je zbog svog vrijednog kulturološkog djelovanja na Korčuli. Svestrani Veršić, koji je odrastao u Splitu gdje je završio glazbenu školu, gimnaziju Ćiro Gamulin i Kineziološki
Janes Vlašić rođen u Veloj Luci i već je s 11 godina postao dijelom mjesne kulturno-glazbene scene kao član Narodne glazbe. Od 1969. počinje intenzivno participirati u pjevačkom životu Vele Luke. I to kao član zborova i klapa, a poslije i kao njihov predvodnik.
Na Omiškom festivalu klapa prvi puta je zapjevao 1973. sa klapom Zaliv i od tada je 36 godina nastupao na tom festivalu.
Vladan Vuletin roden je 22. rujna 1960. godine u Splitu, a podrijetlom je iz Kaštel Štafilića i živi u njemu. Studij Glazbene kulture diplomirao je na Fakultetu prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu (1993.), a za rezultate postignute u tijeku studija dobio je Sveučilišnu nagradu. Magistrirao je muzikologiju na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu (2012., mentor: akademik Nikša Gligo) i doktorirao etnomuzikologiju na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu
Klapski čovik s pedigreom i glasnogovornik familije o’ tenora Mirko Barišić dvadeset je godina bio prvi tenor klape Omiš, a skoro isto toliko prvi domaćin Festivala. Dušom i tijelom implementiran u Festival, širokogrudni je i srdačni Mirko godinama skrbio o tisućama klapskih hodočasnika brinući se da svi “klapaši” budu udobno smješteni, nahranjeni, prijateljski zbrinuti i da se požele vratiti dogodine.
Kažu u našem narodu: Netko se naprosto za nešto rodi! Tako se i Antonela Burić rodila s genom za glazbu. A imala ga je i od koga naslijediti! Je li povukla od pradjeda Antona Rabadana iz Kaštel Lukšića koji je bio skladatelj, orguljaš i dirigent te završio trubu na glazbenoj akademiji ili od drugoga pradjeda Augustina Radića iz Trogira koji je cijeli život svirao klarinet u trogirskoj limenoj glazbi – danas nije lako utvrditi.
Mico Friganović, glazbeni urednik, dugogodišnji klapski pjevač član šibenske klape Jadrija, osvjedočeni prijatelj i laureat Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Cijeli svoj životni i radni vijek je u glazbi. Od osnutaka Radio Šibenika (1976) pa sve do 2013. godine glazbeni urednik. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu kao član žirija za ocjenjivanje klapa prikljucen je 2009. godine i od tada vrlo uspješno obavlja tu zadaću. Vrlo je cijenjen u klapskim krugovima obzirom na njegovu bogatu klapsku i glazbenu prošlost.
Blaženko Juračić rođen je 1972. godine. U Opuzenu je završio osnovnu školu a srednju školu "Centar za umjetnički odgoj i obrazovanje - Luka Sorkočević" završio je 1989/90 u Dubrovniku. Dalje školovanje nastavio je na Filozofskom fakultetu Prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu (današnja Umjetnička Akademija). Usavršavanje nastavlja u Rimu na
Dirigent, skladatelj i aranžer, prof. Rajmir Kraljević dulje je od četiri desetljeća prisutan na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, a svojom je svestranošću ostavio znacajan trag kao voditelj brojnih klapa, obradivač izvornih napjeva, autor novih skladbi te stručni suradnik – član povjerenstava za ocjenjivanje klapa i novih skladbi te izbornik novih skladbi. Rajkova glazbena svestranost proizlazi iz njegovog polivalentnog karaktera i intelekta, a na to ukazuje
Profesor Ivo Lise rođen je 1981. u Dubrovniku gdje završava glazbenu školu, smjer violina u klasi prof. Ivančice Kalanj. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 2007. godine.
Već za vrijeme studiranja počinje s pedagoškim radom vodeći klape u Zagrebu, Vrbovcu i Sisku, s kojima osvaja nagrade na klapskim festivalima.
Postoje ljudi koji pri zdravim očima ne vide svijet kojim hodaju, ali i oni koji su rođeni potpuno slijepi, ali su im usprkos tome svi putevi obasjani jasnim svjetlom. Takav je 30-godišnji Trogiranin Mario Markovina, koji od rođenja ne vidi, no ta ga činjenica ipak nije spriječila da u životu postigne mnogo toga.
Vedrana Milin Ćurin se rodila 26. veljace 1953. godine u Trogiru. U Splitu je završila gimnaziju Marko Marulić i paralelno Srednju glazbenu školu Josip Hatze, teoretski smjer. Diplomirala je 1979. godine muzikologiju i glazbenu publicistiku na Muzičkoj akademiji te pedagogiju (kao B predmet) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu 1991. godine sa temom Spontano pjevanje na otoku Murteru - kontinuitet i
Marko Rogošić roden je 1969. godine u Splitu. Srednju kemijsku školu završio je u Omišu 1986. godine, kada upisuje Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Usporedo sa znanstvenom, razvija i intenzivnu amatersku i profesionalnu glazbenu djelatnost. Djeluje u raznorodnim ansamblima i zborovima (Ansambl narodnih pjesama i plesova Lado, Mješoviti pjevački zbor KUD INA,
dr.sc. Mirjana Siriščević, glazbeni teoreticar, pisac i pedagog. Rođena je 8. travnja 1956. u Karlovcu. Maturirala je na Gimnaziji “Ćiro Gamulin” i Srednjoj glazbenoj školi “Josip Hatze” u Splitu. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na Odjelu za kompoziciju i glazbenu teoriju 1978., a godinu dana kasnije i na Odjelu za glasovir. Magistrirala je 1989. na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu pod mentorstvom prof. Vlastimira Peričića, a doktorirala 1996. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz
Vlado Sunko rođen je u Splitu 1954. godine, dirigent i skladatelj. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1983. godine radi kao profesor na Glazbenoj školi Josipa Hatze u Splitu, a od 1992. djeluje kao predavač na studiju Glazbene kulture pri Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, a od 1998. docent je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.
Zaljubljenik u klapsku pismu i spiritus movens klape Kamen Branko Terze (1948.) pjevač je s najdužim neprekinutim brojem nastupa na Festivalu u Omišu. Od 1975. do 2004. godine sudjelovao u kontinuitetu na čak 30 Festivala, a ukupno je evidentirao čak 34 nastupa!
Branko, po zanimanju tehničar za rashladne uredaje, svoj puni radni vijek od 40 godina podijelio ja na pola – pola u “Termofriza”, pola privatno.
Antonia Tomas (rod. Mimica) omišanka, svojevremeno sa zagrebačkom adresom. Diplomirala je 2011. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te stekla naziv magistre glazbene pedagogije. Stalno je zaposlena kao učiteljica glazbene kulture u medunarodnoj OŠ Matije Gupca u Zagrebu.
Svoj klapski put započela je već kao desetogodišnjakinja u klapi Bepo, jednoj od prvih osnovnoškolskih dječjih klapa, čija je
Ivana Tomić Ferić, muzikolog, glazbeni pisac i pedagog rođena je u Splitu. Osnovnu školu, glazbenu školu i gimnaziju završila je u Splitu, a diplomirala 1995. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu magistrirala je 2000. godine, a doktorirala 2006. godine na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu.
Pedagoškim radom počinje se baviti u Splitu – od 1995. do 1996. radi kao profesorica glazbene umjetnosti u gimnaziji;
Iako po profesiji kineziolog, a po vokaciji sportaš, dugogodišnji aktivni vaterpolist Korčlanskog plivačkog kluba – KPK (1976. – 2000.) koji je 1978. godine bio vratar prigodom osvajanja Kupa Jugoslavije i Kupa pobjednika kupova Europe, Velebit Veršić (1958.) vrijedan je zbog svog vrijednog kulturološkog djelovanja na Korčuli. Svestrani Veršić, koji je odrastao u Splitu gdje je završio glazbenu školu, gimnaziju Ćiro Gamulin i Kineziološki
Vladan Vuletin roden je 22. rujna 1960. godine u Splitu, a podrijetlom je iz Kaštel Štafilića i živi u njemu. Studij Glazbene kulture diplomirao je na Fakultetu prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu (1993.), a za rezultate postignute u tijeku studija dobio je Sveučilišnu nagradu. Magistrirao je muzikologiju na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu (2012., mentor: akademik Nikša Gligo) i doktorirao etnomuzikologiju na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu
-
Ivo Tomasović, dipl.oec.
Gradonačelnik Omiša i Predsjednik festivalskog vijeća -
Mijo Stanić, prof.
Ravnatelj FDK -
Mojimir Čačija
Umjetnički voditelj FDK -
dr. Mirjana Siriščević
član -
dr. Ivana Tomić Ferić
član -
Marko Rogošić
član -
Petra Bartulović
član
U pretežito muškom društvu kako u klapi, za mikrofonima, na pozornici tako su se i u organizacijskim tijelima Festivala žene postupno borile za svoja mjesta i dokazivale znanja i vrijednosti. Uoči jubilarnog Festivala 1976. godine, nakon skoro punog desetljeća muške dominacije, u Festivalski su odbor primljene prve žene – Ana Antunović i Jadranka Očasić. I dok je Jadranka sudjelovala tek jednu godinu, Ana Antunovic (1950. – 2013.) čitav je život posvetila Festivalu.
Ante Barbača cijeli se svoj život bavi glazbom, zagrižen je u nju i uživa u njoj cijelim svojim bićem. Široka publika, daleko izvan šibenskih zemljopisnih i administrativnih granica, svi koji pamte legendarnu klapu Šibenik, Barbaču poznaju kao pjevača, baritona i dugogodišnjeg voditelja te klape s kojom je osvojio nebrojene nagrade i priznanja stručne javnosti, a još više srca publike diljem bivše države, pomicao granice u percepciji klapskog pjevanja i punio koncertne dvorane i kazališta u vremenima kada klape
Klapski čovik s pedigreom i glasnogovornik familije o’ tenora Mirko Barišić dvadeset je godina bio prvi tenor klape Omiš, a skoro isto toliko prvi domaćin Festivala. Dušom i tijelom implementiran u Festival, širokogrudni je i srdačni Mirko godinama skrbio o tisućama klapskih hodočasnika brinući se da svi “klapaši” budu udobno smješteni, nahranjeni, prijateljski zbrinuti i da se požele vratiti dogodine.
Rodio se 3. studenog 1921. u Vranjicu. Pučku školu je završio u Vranjicu, klasičnu gimnaziju u Splitu, prometno-željezničku školu u Beogradu i Zagrebu, višu pedagošku školu u Splitu te filozofski fakultet u Zadru. Kao nastavnik službovao je u Perkoviću, Splitu, Beogradu, Puli, Ninu, Vrbovi i Preku na Ugljanu. Od 1966. živio je i djelovao u Splitu.
Pjesme je počeo objavljivati kao gimnazijalac (u đačkim listovima i splitskom tjedniku "Dom i svijet"). Poslije je povremeno objavljivao
Jedan od najvećih glazbenih genija ovog podneblja, kreator splitske glazbene scene nakon Drugoga svjetskog rata, maestro Silvije Bombardelli (1916.-2002.), svestrano je djelovao u oživljavanju glazbenog života Dalmacije pri čemu je odigrao važnu ulogu u umjetničkom osmišljavanju Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Kao neprikosnoveni autoritet tumači, educira, utvrđuje temelje i daje smjernice kolegama što je posebice vidljivo iz zapisa s prvog Savjetovanja u Ruskamenu, da bi 1972. godine preuzeo mjesto stručnog voditelja Festivala od svog učenika Ljube Stipišića.
Životna priča i preokupacija Mikija Bratanica je projekt “Priča o konobi”, osobno autorsko djelo u kojem raznim aktivnostima kroz prizmu konobe govori o našim prepoznatljivostima, obicajima, tradiciji i baštini. U sklopu tog projekta objavio je tri knjige na temu konobe: “KONOBA”, “PRIČA O KONOBI”, te edukativnu dječju slikovnicu “PRIčE IZ KONOBE – ZA DJECU”. Dugogodišnji rad s ovom tematikom potaknulo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske da njegovu obiteljsku konobu proglasi “Zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske”.
Tijekom Domovinskog rata na vrhu umjetničke piramide Festivala dalmatinskih klapa u Omišu od 1992. do 1996. godine bio je dotadašnji dugogodišnji stručni suradnik, izbornik i član ocjenjivačkog žirija, štovani muzikolog, dirigent, crkveni orguljaš, skladatelj i glazbeni pedagog dr. sc. Nikola Buble (1950.-2015.). Neprikosnoveni etnomuzikološki autoritet, ali ujedno i iskusni menadžer i prirodni lider Buble je svježim idejama i poimanjem tradicije kao dinamičke kategorije unio brojne
Slavni tenor klape Trogir Vinko Coce Coce (1954.– 2013.) vratio se 1993. u Omiš, na pozornicu kojoj duguje zvjezdanu slavu te je tu obilježio dvadesetu obljetnicu karijere. Bez instrumentalne pratnje Coce i klapa Sinj zapjevali su neke tradicionalne klapske pjesme kao što su “Švet’ Ivane od moga Trogira” i “Majko, igla i bičvica”, ali i neke popularne uspješnice poput “Da je meni stobom kroz pasike” i “Sićaš li se lungo mare”. Festival dalmatinskih klapa nagradio je Cocu posebnim priznanjem.
Antun Dobronić kompozitor (Jelsa, 2. IV. 1878. - Zagreb, 12. XII. 1955.). Nakon dovršene učiteljske škole u Arbanasima kraj Zadra (1896.) bio je ucitelj na Hvaru (Gdinja, Vrisnik), u Visu i 1906-1910 u Drnišu. U meduvremenu (1905.) položio ispit za "neobavezno podučavanje klavira", a u Zagrebu stekao diplomu učitelja muzike. Godine 1910-1912. studirao kompoziciju na Konzervatoriju u Pragu (V. Novak, K. Stecker), a zatim bio srednjoškolski nastavnik u Splitu i Arbanasima
Jakša Fiamengo roden je Komiži na otoku Visu, 26. studenog 1946. godine. Osnovnu je školu polazio u rodnome gradu a gimnaziju i Pedagošku akademiju u Splitu, gdje živi od 1962. godine. Od 1965. piše i objavljuje poeziju, eseje, kritike, scenarije. Član je Društva hrvatskih književnika od 1969. (dugi niz godina bio je član Upravnog odbora Središnjice u Zagrebu, predsjednik Ogranka u Splitu).
Dragan Filipović, rođen 1958. godine u mjestu Krehin Gradac, općina Čitluk, BiH. Osnovnu školu završio u Čitluku, klasičnu gimnaziju 1978. u Dubrovniku, diplomirao teologiju na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi 1985. u Sarajevu. Za vrijeme studija, osnovao i svirao u sastavu Voklano instrumentalnom sastavu Emanuel, koji je snimio pet (5) nosača zvuka i održao preko dvije stotine i pedeset (250) koncerata. U Rimu 1986. započeo studij
Gospodin Dinko Fio je jedan od naših prvih i rijetkih, uistinu stručnih, melografa tijekom (od 1943.) i poslije II. svjetskog rata. Nadalje, ovaj briljantni zborovoda navlastito dječjih zborova, priredivač (harmonizator, obradivac) i skladatelj za dalmatinske skupine pjevača tzv. klape i mješovite pjevačke zborove, glazbeni pedagog, vrsni znalac vokalne tehnike glede očitovanja djela klasične zborske literature, a posebice folklornih napjeva s područja naše domovine...
Rino Franceschi jedan je od onih Omišana koji se od prvog trenutka stavio na raspolaganje Festivalu za sve što je trebalo u organizaciji. Nije mu bilo teško nositi stolice, postavljati binu, dočekivati i ispraćati goste, nabavljati spizu, brinuti da nitko nije gladan.
Uvijek dobro raspoložen, svestran i društven barba Rino, obožavatelj klapske pisme, jedva je dočekao da Omiš postane stjecište klapa, a on je kao pravi domaćin punio frižidere, rezao salamu i sir, pravio sendviče i dijelio ih pjevačima po kalama…
Frane Franković generator je ideje koja je nikla iz ljubavi prema dalmatinskoj pismi i pokrenula lavinu, dobar duh akorda naših praotaca, prijatelj i suosnivač omiškog Festivala – kako ga je u posveti na jednoj darovanoj knjizi nazvao Ljubo Stipišić. Premda je u Zagrebu, a potom i u Sarajevu, studirao biologiju mora koju je iznimno volio, Franina druga velika ljubav cijeloga života bila je glazba. Još kao tinejdžer pjevao je u crkvenom zboru u Kaštel Sućurcu.
Herci Ganza rođena je u Splitu 1969. godine. Završila je komparativnu književnost i talijanski jezik te apsolvirala doktorski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od završetka studija radi u izdavaštvu kao autorica i urednica raznovrsnih publikacija – od prigodnih kataloga, slikovnica, stručnih priručnika te monografskih izdanja vezanih za zavičaj, prvenstveno za povijest grada Splita.
Skladatelj i dirigent Pero Gotovac (Zagreb, 1927.), po završetku studija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji (1956.) ne ostvarivši želju i namjeru da se profesionalno bavi etno-muzikologijom, započinje svoju javnu djelatnost kao urednik i producent diskografske kuce "Jugoton" (danas "Croatia Records"), gdje prvi put u nas na načelima međunarodne prakse organizira urednički mehanizam u tehničko-administrativno i pravnom smislu. Kao školovani glazbenik, uz urednički, obavlja i producentski posao te sa
Skladatelj Jakov Gotovac, (Split, 1895. - Zagreb, 1982.), još kao učenik splitske Klasične gimnazije skladao je medu svojim amaterskim prvijencima 1913. godine i Ave Mariu za glas i gudački kvartet. Kao kuriozum, navedimo da se osnovnoj glazbenoj misli skladbe, nametnuo motiv narodne pjesme O, more duboko. Usporedujući ostale radove iz tog amaterskog razdoblja, očito je da je činjenica nenamjerna, no lako je za povjerovati da je unutarnji skladateljski nagon posegnuo za glazbenim motivom što je
Slavko Govorčin plodan je suvremeni čakavski pisac, rođeni Maloižanin. Pun je ljubavi prema rodnom otoku i čakavskoj riječi. Rođen je 19. listopada 1927. na Malom Ižu.
Prve pjesme na iškoj čakavštini objavio je u Zadarskoj reviji 1983. Osim poezije, pisao pripovijetke, satire, humoreske, scenarije, drame. Njegovu najpoznatiju pjesmu "Sušna zikva na školju", opjevale su gotovo sve klape.
Miljenko Grgić rođen je 1951. u Splitu. Diplomirao je glazbenu teoriju (1974.), a magistrirao muzikologiju (1983.) na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru (1995.). Od 1975. do 1987. radio na III. programu Radio Sarajeva i u Muzičkoj produkciji RTSA. Od 1987. do 1996. predaje na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti odgojnih
Kažimir Hraste, roden je 1952. godine, u Supetru na Braču. Nakon Škole primijenjenih umjetnosti u Splitu, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomira 1978. godine na Odjelu za kiparstvo, kod prof. Valerija Michelija. 1980. godine zapošljava se na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu. Istovremeno, završava poslijediplomski studij iz kiparstva na Akademiji za likovno umjetnost u Ljubljani, kod prof. Drage Tršara, te stiče naziv specijalista.
Drago Ivanišević (Trst, 10. veljače 1907. – Zagreb, 1. lipnja 1981.) hrvatski pjesnik, dramatik, prevoditelj, urednik i slikar, kazališni djelatnik. Pripada krugu najvećih imena hrvatske poezije u drugoj polovici 20. stoljeca i jedan je od prvih modernista u hrvatskoj književnosti izmedu dvaju svjetskih ratova. Angažiran pjesnik i humanist, čovjek eruptivne životne snagei široke kulture prožete mediteranskim duhom, napajajući se ekspresionizmom i europskom avangardnom poezijom stvorio je mnogobrojne
Zvonko Keran roden je u Prištini, 22. prosinca 1929. god. Radio je kao privatni poduzetnik, a glazbeno je bio samouk.
Uz svoj redoviti posao, šjor Zvonko Keran, kako će ga pamtiti generacije Zadrana, bio je poznati zadarski amater, pjevač, melograf i glazbeni pedagog mnogim klapama sa zadarskog područja. Među prvima se počeo sustavno baviti prikupljanjem i pronalaženjem starih narodnih napjeva sa zadarskoga područja te ih obrađivao i priređivao za klape (Budila majka Ivana,
Ljuboslav-Ljubo Kuntarić jedan je od najplodnijih i najuspješnijih skladatelja nakon Drugog svjetskog rata. Roden je u Ćakovcu 20. lipnja 1925. godine. Diplomirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1951. godine. Kao diplomirani inženjer afirmaciju je stekao odmah nakon završenog fakulteta radeći na izgradnji vodovoda Cres-Lošinj, te dugi niz godina do umirovljenja na vrlo značajnim projektima.Stekao je solidno glazbeno obrazovanje. U sedmoj godini života počinje privatno učiti klavir, a usporedo s Gimnazijom polazi i Muzičku školu u Varaždinu.
Vinko Lesić rodio se u Lastovu 1926. gdje je pohađao osnovnu školu; srednju je nastavio u Zadru. S glazbom se počeo družiti već u djetinjstvu pjevajući u crkvenom zboru (s 13 godina nastupa kao solist, a malo kasnije i kao zamjenik zborovode) i svirajući pučke instrumente (tambura, mandolina i harmonika). Sistematskiju glazbenu pouku započeo je u rodnom Lastovu kao zborovođa i orguljaš Grgura Dražinića, kojega je na tim dužnostima 1943. i zamijenio; time započima njegov pravi glazbenički put, koji nije prekidan do kraja.
Vojislav Mataga, doktor filoloških znanosti, pjesnik, esejist, književni povjesničar, lingvist ... rođen je 1946. u Opuzenu. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu studirao, magistrirao i doktorirao filologiju. Zaposlen je kao voditelj središnje knjižnice Vladimira Nazora u Zagrebu. Objavljuje kratke (pjesničke) oblike, književno-povijesne rasprave, eseje, kritike i prikaze.
… vrijeme prolazi, a ne zaboravlja se dobri čovjek i duh festivala. Festival, onaj omiški, klapski, čine istina skladatelji, etnomuzikolozi, obradivaci, zapisivaci, korepetitori, bezbrojna armija pjevača amatera, no neslužbeni institut za klapsku pjesmu čine ponajprije ljudi,Omišani, zanesenjaci, oni koji su imali sluha za baštinu, za čudo koje će iznjegovati za ovih više od pedesetpet godina njegova života.
Jedan od pionira klapskog pjevanja Antun Milatić (1940.-2012.) vedri, pučki pjevač, skladatelj nebrojenih dalmatinskih, rekli bismo, “poskočica”, glazbeni pedagog i više od toga animator i korepetitor brojnih klapa. Milatić nije za života uspio notama načiniti vlastiti spomenik kao što je to pošlo za rukom velikanima, maestru Dinku Fiju ili Ljubi Stipišiću, koji su, slobodno se može reći, iz temelja prekrojili shvaćanje o pučkom pjevanju u Dalmaciji i klapskoj pjesmi.
Među svim korčulanskim klapama koje su ispisale vrijedne i uspješne stranice povijesti klapske pjesme, pa i “Omiša”, jedan je tenor, uvijek veseo i nasmijan, zaštitni znak bogate otočke glazbene tradicije. Riječ je o legendarnom prvom tenoru klape Ošjak Tonču Miletiću (1955.), zvanom Gulin.
Tonči je zakanta’ još kao petnaestogodišnjak u maloj klapi u Veloj Luci. Na “Omišu” debitira 1973. s klapom Zaliv iz Vele Luke, iz koje upravo Tonči inicira stvaranje klape Ošjak.
Omiš je temelj. Cijela ljubav prema mom gradu vezana je za kulturološka dogadanja, a to je prvenstveno Festival dalmatinskih klapa. Svake godine sam tu, nošen silnom željom da dodem u Omiš prije Festivala; nastojim da uvijek nešto doprinesem; pomažem godinama Festival na više nacina – prigodom jubilarnog pedesetog Festivala izjavio je svestrani kulturni djelatnik Bože Mimica koji je rodni Omiš napustio nakon završene osnovne škole, ali se uvijek vraćao izvoru klapske pjesme i ušću Cetine.
Pjero Mirić (1982.), rodenjem Splićanin, porijeklom Bračanin. U Splitu završava osnovno školu i gimnaziju, te diplomira strojarstvo na splitskom FESB-u. Od malih nogu aktivan sportaš. Uz nogomet i futsal kroz čitavu mladost bavio se organiziranjem kulturnih, sportskih i humanitarnih manifestacija. Kroz period srednjoškolskog odgoja ističe se istančanim talentom za pisanje proze.
Izvornom pismom dojen u rodnim Ravnicama, Dražan Mladin izrastao je u prvim godinama Festivala među omiškim gimnazijalcima koje je animirao prof. Frane Franković. Vrativši se 1976. godine, po završetku Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, u Omiš, svoja je znanja, sposobnosti i ljubav stavio u službu Festivala. Četiri desetljeća života Dražan je utkao u festivalsko zdanje, u ovu instituciju kojoj je 18 godina (1998. – 2015.) bio ravnatelj.
Ðino Mladineo, glazbeni pedagog, skladatelj, obrađivač, voditelj i pokretač organiziranog klapskog pjevanja na otoku Visu. Još kao 19-godišnji student osnovao je 1979. godine i (do 1986. godine) vodio klapu „Komiža", prvu višku klapu. Predvođene prof. Mladineom, na Omiškom festivalu nastupale su klape: „Komiža" (m), „Moreška" (m) – Korčula, „Mrkenta" (ž) – Korčula, „Gusarica" (ž) – Komiža, „Mareta" (ž) – Vis.
Pjesnik, esejist i kritičar Anđelko Novaković, dopredsjednik Društva hrvatskih književnika, jedan od najistaknutijih voditelja književnih tribina i promotora književne riječi na suvremenoj hvatskoj kulturnoj sceni. Anđelko Novaković roden je 1951. u Priku kraj Omiša, diplomirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a do 1990. radio je kao stručni suradnik u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
Pere Picukarić roden je godine na Kamenu Mostu. Studirao je pravo. Živi i radi u Zagrebu. Uglazbljeno mu je oko 400 pjesama na raznim nosačima zvuka, među njima i dva albuma epskih (guslarskih) pjesama. Objavio je audiokasetu Ban Jelačić opet među nama, knjižicu Život, vjera i duhovni lik hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca (Zagreb, 1991.).
Središnja ličnost omiške kulturne scene, idejni kreator i požrtvovni realizator brojnih kulturoloških projekata Mihovil Popovac (1945. – 2014.) na festivalskoj je baštini i glazbenom nasljeđu, koje je Omišu dalo prepoznatljivost i unikatnost, stvorio platformu za nadogradnju. Takva vizionarska obrazovna komponenta jamči budućnost i gradu i Festivalu. Don Petar Zdravko Blajić vec ga 1992. godine naziva “dušom svih festivalskih zbivanja”.
Dobra duša i prijatelj, kolega – čovjek, veliki pjevač koji je život živio srcem i bogomdanom nadarenošću Joško Prijić, prvi tenor Okteta Dalmacijacement završio je svoj zemaljski život na Veliki petak (29. ožujak) 2013. godine, a drugoga travnja od njega su se oprostili ljudi koji su ga poštovali i voljeli i s njim dijelili trenutke koji svojom brojnošću i energijom premašuju jedan ljudski život.
Prof. dr. sc. Željko Rapanić, ugledni hrvatski arheolog, povjesničar umjetnosti i konzervator. Od 1958. do 1982. godine prof. Rapanić je pisao kao glazbeni kritičar Slobodne Dalmacije. Njegovo glazbeno obrazovanje, kao i istinska želja da doprinese očuvanju etno vrijednosti u njenoj estetskoj čistoći, ponukala ga je da od samih početaka kao stručni suradnik pomogne i oplemeni omiški Festival. Od prve godine Rapanić je pomno bdio nad klapskim izvedbama,
Marko Rogošić roden je 1969. godine u Splitu. Srednju kemijsku školu završio je u Omišu 1986. godine, kada upisuje Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Usporedo sa znanstvenom, razvija i intenzivnu amatersku i profesionalnu glazbenu djelatnost. Djeluje u raznorodnim ansamblima i zborovima (Ansambl narodnih pjesama i plesova Lado, Mješoviti pjevački zbor KUD INA,
Napajajući se sjećanjima na djetinjstvo i nostalgijom za lijepim trenutcima u okrilju otočkog ambijenta ispunjenog simpatičnim sumještanima ribarima i težacima, pjesnikinja i učiteljica Lucija Rudan (1911. – 2005.), stihovima na bruškoj čakavštini rodnog Hvara višestruko je dugi niz godina bila inspiracija za glazbu maestru Dinku Fiju. Ovaj se autorski dvojac prvi put pojavljuje na “Omišu” sa skladbom “Bilo cviće o’ mendula“ (1986.) i odmah osvaja
Svestran glazbenik i glazbeni producent, donedavno umjetnički ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu i Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku - Dušan Šarac (1942.) sklada od šezdesetih godina XX. stoljeća, te njegov opus sadrži više od 800 snimljenih skladbi. One pripadaju fundusu dalmatinskih evergreena koje pjevaju sve generacije, u svim prigodama i na svim meridijanima.
Jedna od nezaobilaznih legendi Omiša XX. stoljeća nesumnjivo je omiški liječnik dr. Ivo Šaškor (1924.-1994.). Osim u svojoj popularnoj ordinaciji, ovaj je “dobri duh Omiša”, svestrani intelektualac, erudit, strastveni latinist i talijanist, zaljubljenik u hrvatsku povijest i arheologiju, bio i jedna od središnjih ličnosti prve četvrti stoljeća Festivala dalmatinskih klapa.
Rođen na Poljičkom trgu, odrastao u ulici Jurja Šubića, dr. Šaškor cijeli je život proveo i posvetio Omišu.
Inicijatorica osnivanja ženske klape Smilje Franka Sovulj, udana Čagalj (1956. – 2002.), ili kako su je u Omišu znali kao “ćer postolara Frane”, cijeli je svoj, nažalost, kratki život vezala uz Festival kojem je dala obol kao voditeljica hostesa, kao učiteljica glazbenog, kao voditeljica Smilja ili kao članica Festivalskog odbora od 1982. do 1989. godine. Draga, samozatajna i uvijek pozitivna Franka svim je “djevojkama” Smilja ostala simbol druženja, sestrinskog odnosa koji
Ljubo Stipišić - Delmata hrvatski je melograf, aranžer, skladatelj i dirigent. Svoju popularnost stekao je kao voditelj i osnivač brojnih klapa od kojih su neke: Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone i mnoge druge. Svojim izvedbama i repertoarima osigurale su put današnjem modernom klapskom pjevanju. Utemeljitelj je časopisa Bašćinski glasi i glazbene edicije Leut. Također je jedan od osnivača Festivala dalmatinskih klapa,
Maestro Duško Tambača rodio se 3. srpnja 1946. godine u staroj i uglednoj šibenskoj obitelji. Završio je klasičnu gimnaziju, a glazbeno obrazovanje (V.Cello) stekao je u Splitu, gdje živio i radio kao slobodni umjetnik.
U svom glazbenom angažmanu povezuje nekoliko segmenata, uglavnom vezanih uz klape i zborove. Primarno djeluje kao skladatelj, zatim kao melograf i obrađivač zapisanih pučkih napjeva, mahom iz srednje Dalmacije (preko 350 naslova).
Zaljubljenik u klapsku pismu i spiritus movens klape Kamen Branko Terze (1948.) pjevač je s najdužim neprekinutim brojem nastupa na Festivalu u Omišu. Od 1975. do 2004. godine sudjelovao u kontinuitetu na čak 30 Festivala, a ukupno je evidentirao čak 34 nastupa!
Branko, po zanimanju tehničar za rashladne uredaje, svoj puni radni vijek od 40 godina podijelio ja na pola – pola u “Termofriza”, pola privatno.
Rođen 1952. u Splitu, prvi tenor muške klape "Filip Dević" od 1972. godine, spirutus movens klapskog plemena KUD-a željezničara Split. Ove (2022.) godine obilježava 50 godina neprekidnog pjevanja u klapi "Filip Dević". Na Omiškom festivalu prvi put je nastupio 1973. godine, pa je ove godine sa svojom klapom nastupio 40-ti put, što ga svrstava kao osobu sa najvećim brojem nastupa na Festivalu u Omišu.
Profesor Eduard Tudor rodio se u Splitu 1933. godine, dirigent, skladatelj, aranžer i glazbeni pedagog. Studij glazbene teorije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1962). Studirao dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Djelovao u Mostaru kao profesor teorijskih predmeta i dirigent orkestra Srednje glazbene škole. Istodobno je ravnao Gradskim simfonijskim orkestrom i skladao scensku glazbu za Narodno pozorište u Mostaru,
Maestro Josip Veršić cjeloživotni samozatajni rad posvetio je glazbi. Kao glazbeni voditelj klape Trogir protagonist je omiškog Festivala od prvog izdanja 1967. godine, a njegovo znanje i iskustvo kao stručnog suradnika i dugogodišnjeg člana ocjenjivačkih sudova ostavilo je dubok trag u izgradnji ove manifestacije i dalmatinske klapske pjesme kao međunarodno priznatog brenda.
Rođen 1928. godine u Vinjercu, mjestašcu u Velebitskom kanalu, školovanje je započeo u Zadru gdje
Vlado Vicić rođen je 9. srpnja 1930. u Imotskom, gdje pohađa osnovnu školu. U Zagrebu maturira i diplomira stomatologiju na Medicinskom fakultetu. Živio je i radio u Zagrebu, ali je gotovo svako ljeto dolazio u Imotski, gdje bi pjevao u klapi, svirao trubu u negdašnjem jazz sastavu TA-BU. Pjevao je i u zboru Zagrebački liječnici pjevači. Uglazbio je više od stotinu mahom svojih pjesama. Objavio je CD albume Najlipše je misto moje (1985.), Našoj Imoti (2003.), U dodiru mora i obale (2007.), notnu knjižicu
Vlade Zemunik svestran je aktivist čija se ljubav prema zavičaju i njegovoj tradiciji očituje kroz brojne sfere njegove društvene angažiranosti. Vlade je od 1990. desna ruka svim ravnateljima, a od 2000. godine službeni fotograf koji je godinama prikupljanim starim fotografijama, skeniranima i pomno pohranjivanima u foldere njegova računala i aktivnim “zoomiranjem” svih festivalskih aktivnosti stvorio fantastičnu riznicu i time osigurao preduvjete za nastanak ove monografije.